Tibor Avdagić: Dječak iz spektra autizma osvojio Fair Play nagradu Europske judo unije

Tibor je u povijest ušao kao prvi Hrvat, ali i prva osoba s teškoćom koja je osvojila ovo prestižno priznanje. Učenik je Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, smjera Medijski tehničar, radoznao je, vedar i pun interesa, a judo je njegova najveća sportska strast. U klubu Ishi trenira već pet godina, okružen podrškom trenera, prijatelja i zajednice koju je istovremeno oblikovao svojim karakterom.

Ono po čemu se Tibor ističe jest njegova dobrota, osjetljivost za druge i sposobnost da prepozna tuđu emociju. Na turniru u Velikoj Gorici u lipnju 2024. napravio je nešto što je odjeknulo daleko izvan sportskih rubrika – ne kao anegdota, već kao životna lekcija.

U jednoj od borbi njegov protivnik je, prije izlaska na tatami, počeo plakati. Uplašen i uznemiren, dječak je jedva skupio snagu da stane na strunjaču. Tibor je svjesno odlučio izgubiti borbu u nekoliko sekundi, svjestan da bi pobjeda njegovom protivniku značila više nego bilo koji njegov osobni uspjeh. Kasnije je treneru Matiji Frliću rekao:

“Kada sam ga vidio da plače, znao sam da bi mu pobjeda značila puno više nego meni. Zato sam odlučio izgubiti.”

Ovaj spontani, topao i hrabar čin pokazuje izravnu snagu srca, daleko iznad natjecateljskog duha. Na dodjeli nagrade u Houlgateu dvorana je ustala i dugim pljeskom pozdravila mladog Samoborca. Europska judo unija opisala je Tibora kao „nježnu svjetlost koja omekšava svijet čim u njega zakorači“.

Tibor je primanje nagrade komentirao riječima: “Ovo je najbolji trenutak mog života. Kada su počeli pričati priču o dobrom djelu, shvatio sam da govore o meni.”

O svojoj ljubavi prema judu rekao je: “Judo nije samo sport i pobjeda. To su ljudi, obitelj, ljubav i prijateljstvo.”

Roditelji Kristina i Roman svjedočili su ovom dirljivom trenutku. Majka je istaknula:
“Judo mu je promijenio život. Postao je sigurniji, otvoreniji, stekao prijatelje i pronašao prostor u kojem pripada. A nama je donio zajednicu i radost.”

Tiborov čin podsjeća da osobe iz spektra autizma mogu biti nositelji društvene promjene, empatije i pozitivnih primjera, kada im se pruži prilika i kada se gradi inkluzivno okruženje. Europska judo unija zaključila je: “Tibor je na tatami došao kao sportaš, a otišao kao primjer svima nama.”

Njegovo djelo prenosi univerzalnu poruku: dobrotu, razumijevanje i brigu za druge, a kada to dolazi od dječaka koji se svakodnevno suočava s izazovima autizma, poruka postaje još snažnija i društveno dragocjenija.