Udišete li miris mora ispod Bokara i osjećate težinu povijesti pod prstima, radovi Dubravke Lošić djeluju kao poziv na unutarnje buđenje. Njezina umjetnost ovdje nije tek izložena – ona diše s prostorom, pulsira s kamenom, i šapuće ono što često sami zaboravljamo slušati: tihe zazive slobode, nježna propitivanja identiteta i hrabre odgovore bez patetike.
“Bokar svojom čistoćom mami i neprestano postavlja zamke,” kaže umjetnica. I upravo u toj čistoj, gotovo suzdržanoj arhitekturi, Lošić pronalazi novu sirovost izraza, ostajući odana svojoj strastvenoj i emotivnoj estetici.
U tri razine tvrđave, posjetitelj ulazi u gotovo meditativni labirint emocija i materijala. Ciklus Tondo (2020.–2025.) dočekuje vas svojim zaobljenim, ranjivim oblicima koji ne skrivaju svoje ožiljke. Ovdje zvona – Libertas Bells – nisu zvona pobjede, nego zvona nade, ponosa i tihe tuge. Jedna serija hrabro ostaje oštećena, zaboravljena u travi, dok njezini “blizanci” nadgledaju Grad s visine, promatrajući prošlost i sadašnjost kroz broncu i tihu snagu.
Nadalje, Rozarij – ciklus koji je započeo još 1987. – sada se širi i u Bokaru, donoseći ruže koje nisu samo cvijet, već molitva, sjećanje, putokaz. One su oblikovane, usađene, pažljivo postavljene – kao da ih je svaka dodirnula umjetničina dlanom ispisana molitva.
A Kosi let? To je sloboda, onakva kakvu je Dubravka Lošić oduvijek znala promatrati – kao stanje uma koje ne treba opravdanja, kao let koji se ne mora nikome objasniti. Pravokutna tijela u nišama tvrđave nisu oružje, već osobna svjedočanstva onoga što tinja ispod površine – neizgovoreno, ali stvarno.
Nastavite čitati nakon oglasa
Izložba Libertas Bells više je od kulturnog događaja – to je iskustvo. Putovanje kroz prostor koji se više ne brani zidovima već umjetnošću. U doba kada se sloboda ponekad čini poput luksuza, Dubravka Lošić nas podsjeća da ona ipak može zazvoniti – tiho, ali jasno.
Izložba ostaje otvorena do 1. rujna, a ako ovog ljeta planirate posjet Dubrovniku, neka tvrđava Bokar i Libertas Bells budu vaša točka susreta s umjetnošću koja ne traži pažnju, ali ju zauvijek zadržava.
