Događaj se pretvorio u pravi hommage ljetu na Mediteranu – ne onom turističkom i bučnom, nego tihom, autentičnom, punom mirisa soli i platnenih navlaka koje se njišu na vjetru. Ghost sofa, sa svojim mekim linijama, nenametljivim dizajnom i gotovo poetskom udobnošću, kao da je utjelovila sve ono što Jadran znači – jednostavnost, smirenost i ljepotu življenja. Ne čudi da je baš ona u fokusu Themelijine ponude, jer Gervasoni zna kako oblikovati emociju, a ne samo prostor.
Među okupljenima – od arhitekata do dizajnera interijera i kulturnjaka – mogla se osjetiti ta povezanost s ljepotom Mediterana. Filip Gordon Frank, Tatjana Divjak, Duško Vlaović i brojni drugi proslavili su dolazak ljeta onako kako ga i treba dočekati – s dizajnom koji priča priče, uz piće koje budi uspomene, i knjigu koja dira dušu.
Jer da, večer nije bila samo posvećena estetici prostora, već i emociji pripadanja. Gošća večeri bila je i autorica Matea Leš, koja je predstavila knjigu Jadran: Snapshots of Belonging – fotografski i tekstualni hommage životu uz more. Snimane tijekom osam godina, Mateine fotografije prikazuju ljeto kakvo pamtimo i kakvom se uvijek vraćamo – ne kroz razglednice, već kroz tišinu, mirise borova i nasmijana lica u hladu popodnevne fjake.
Kao da je netko uhvatio ljeto u knjigu, a zatim ga pustio da se širi prostorom showrooma ispunjenog namještajem koji diše lakoćom juga. Sve to dodatno su naglasili okusi koje su donijeli Badel 1862 i njihova mediteranska selekcija pića – Korlat Teranino, Civa Prosecco Villa Folini i Pallini Limoncello – kao da su servirani ne samo uz jelo, već uz priču.
U svijetu u kojem ljeto često svodimo na destinacije i rezervacije, Themelia je podsjetila da ono počinje iznutra – u atmosferi, u detaljima, u udobnosti. U načinu na koji sjedimo, gledamo, živimo. I upravo zato Ghost sofa nije samo dizajnerski komad, već manifest ljeta kakvo želimo – mekog, bezvremenskog, tihog i duboko našeg.
Za one koji ove godine još nisu spakirali kofere, Themelijin showroom u srcu Zagreba možda je najbolji podsjetnik da duh Jadrana ne živi samo na obali. On je tamo gdje ga znamo prepoznati – u teksturi lana, zvuku ležernih razgovora i osjećaju da je sve točno onako kako treba biti.