Zgrozite li se i vi kad vidite da će nadolazeći petak biti – petak 13? Mnogi se boje ovog datuma i tvrde da im iz neobjašnjivih razloga tada cijeli dan sve ide loše, drugi tvrde da im je petak 13. uvijek sretan, a treći da su sve to gluposti koje nimalo ne utječu na njihov život. Zašto se petak 13. uopće veže uz lošu sreću?
Kako je krenulo to praznovjerje i zašto se mnogi boje “nesretnog petka”, pročitajte u nastavku.
Zašto se petak 13. iz generacije u generaciju smatra nesretnim?
Ima više teorija. Poput mnogih praznovjerja koja su se razvila tijekom vremena u različitim kulturama, teško je odrediti točno podrijetlo petka 13.
Loki, bog nestašluka možda je glavni krivac
Međutim, ono što znamo jest da su se i petak i broj 13 u određenim kulturama kroz povijest smatrali nesretnima. U svojoj knjizi “Extraordinary Origins of Everyday Things”Charles Panati prati koncept “prokletih dana” sve do nordijske mitologije, kada je Loki, bog nestašluka, upao na banket u Valhali, čime je broj prisutnih bogova porastao na nesretnih 13. Po utjecajem Lokija, slijepi bog Hodr je strijelom s vrhom imele ustrijelio svog brata Baldera, boga svjetla, radosti i dobrote, ubivši ga istog trenutka.
Posljednja večera često se spominje u teorijama
Uznemirujuća moć brojeva spominje se i uz priču o Posljednjoj večeri, kojoj su prisustvovali Isus Krist i njegovi učenici na Veliki četvrtak. Trinaesti i najzloglasniji gost koji je stigao, Juda Iškariotski, bio je učenik koji je izdao Isusa, što je dovelo do njegovog raspeća na Veliki petak.
U Bibliji se na petak događaju nevolje
U biblijskoj tradiciji, koncept nesretnog petka seže čak i dalje od Posljednje večeri. Navodno je dan na koji su Adam i Eva pojeli zabranjeno voće s Drveta spoznaje bio baš petak, kao i dan kad je Kain ubio svog brata Abela, dan kad je srušen Solomonov hram i dan kad je Noina arka isplovila u Velikom potopu.
Međutim, tek je u 19. stoljeću petak 13. postao sinonim za nesreću: kao što Steve Roud objašnjava u “Pingvinskom vodiču kroz praznovjerja Britanije i Irske”, kombinacija petka i broja 13 viktorijanska je izmišljotina. Godine 1907. objavljivanje popularnog romana Thomasa W. Lawsona “Petak, trinaesti” zaokupilo je maštu svojom pričom o beskrupuloznom brokeru koji je iskoristio praznovjerja oko datuma kako bi namjerno srušio burzu.
Američka kultura pomogla je popularizaciji
Brojni horor filmovi snimljeni na temu petka 13. u novije doba proširili su ideju o tom danu kao strašnom i nepoželjnom te pomogli održati legendu živom. Ipak, dok mnogi danas petak 13 smatraju samo dobrom šalom ima onih koji vjeruju da im upravo broj 13 donosi sreću.
Taylor Swift jedan je od najpoznatijih primjera slavnih osoba koje broj 13 smatraju sretnim, a koliko je u to uvjerena dokazuje činjenica da je na početku karijere često inzistirala da se njezini nastupi održavaju 13. dana u mjesecu.
U suvremenom svijetu, gdje se ubrzani tempo života sve češće suprotstavlja našoj prirodnoj biologiji, rijetko tko ne osjeća tihu, ali upornu težnju da se „vrati korijenima“. Ta čežnja nije prolazni trend niti površinska moda – ona je duboko ukorijenjena u ljudskoj potrebi da ponovno uspostavi ravnotežu između tijela i svijeta u kojem živi. Posebno je zanimljivo promatrati kako se ta težnja očituje u životima suvremenih muškaraca koji kroz prehranu i rituale pokušavaju ponovno povezati svoje tijelo sa životinjskim ciklusima, predindustrijskim načinom života i tradicionalnim vrijednostima koje su njihove pretke održavale zdravima i snažnima.
U suvremenom digitalnom prostoru, u kojem se gotovo svaki aspekt društvenog života preselio na ekrane i u mreže, pojam muškosti više nije stabilna, unaprijed zadana kategorija oblikovana isključivo tradicionalnim društvenim očekivanjima, nego postaje fluidan, višeslojan i snažno posredovan digitalnim okruženjem. Muškost se danas sve češće ne živi samo u neposrednoj socijalnoj interakciji, nego se izvodi, potvrđuje i reinterpretira kroz niz online rituala, od načina na koji se oblikuje profilna slika, do načina komunikacije na društvenim mrežama, izbora sadržaja koji se konzumira i dijeli te načina na koji se vlastita emocionalnost prikazuje ili skriva pred publikom koja je istodobno stvarna i imaginarna.
Desetljećima je popularna kultura stvarala gotovo neuništivu sliku muškarca. On nije plakao, nije pokazivao strah, nije govorio o vlastitim traumama i gotovo nikada nije priznavao emocionalnu slabost. U filmovima i serijama muškarac je bio junak akcije, zaštitnik, vođa ili hladni cinik koji emocije skriva iza humora, nasilja ili potpune šutnje. Čak i kada bi patio, njegova je bol bila prikazana kao gorivo za osvetu, pobjedu ili destrukciju, a ne kao prostor introspekcije i emocionalnog razvoja. Upravo zato posljednjih dvadesetak godina predstavljaju jednu od najvažnijih kulturnih promjena u prikazu muškosti jer su filmovi i serije počeli otvarati prostor muškim likovima koji osjećaju, pucaju pod pritiskom, traže pomoć, plaču, gube kontrolu i otvoreno govore o vlastitim slabostima.
Postoje modni trendovi koji dolaze i prolaze, estetski detalji koji kratkotrajno obilježe jednu generaciju i potom nestanu iz kolektivne svijesti, ali postoje i oni vizualni simboli koji tijekom stoljeća prerastu vlastitu fizičku formu te postanu kulturni, politički i društveni fenomen. Brkovi su upravo jedan od takvih simbola. Naizgled jednostavan detalj na licu muškarca, kroz povijest je nosio značenja daleko veća od same estetike. U različitim epohama predstavljali su ratničku snagu, aristokratski status, seksualnu privlačnost, bunt protiv društvenih normi, političku ideologiju, umjetničku ekscentričnost ili znak pripadnosti određenom društvenom sloju. Malo koji detalj muškog izgleda kroz povijest je bio toliko opterećen simbolikom kao brkovi.
Božićno raspoloženje, puno smijeha, dobre glazbe i zabave obilježili su HELLO! Christmas Eleganza Extravaganza večer, koja je pod generalnim pokroviteljstvom kompanije INA u zagrebačkom restoranu Lido na Jarunu okupila brojna poznata lica domaće scene. Svečano druženje vrlo se brzo pretvorilo u pravi blagdanski party, uz pjesmu, ples i raspoložene goste koji su uživali do kasnih noćnih sati.
U mnogim društvima dječaci od najranije dobi odrastaju uz poruke koje se ne izgovaraju uvijek naglas, ali se duboko urezuju u način na koji doživljavaju sebe, svoje tijelo i emocije. “Budi jak”, “izdrži”, “nemoj dramatizirati”, “muškarci ne plaču” ili “proći će samo od sebe” rečenice su koje desetljećima oblikuju ideju poželjne muškosti, stvarajući generacije muškaraca koji teško priznaju slabost, još teže traže pomoć, a najteže prihvaćaju činjenicu da ih vlastito tijelo upozorava da nešto nije u redu. Upravo u toj kulturološkoj konstrukciji muškosti krije se jedan od najvećih, ali i najmanje vidljivih javnozdravstvenih problema današnjice: muškarci često ignoriraju simptome bolesti, odgađaju liječničke preglede i pomoć traže tek kada stanje postane ozbiljno.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.