Taj Mahal izbliza: Dan koji otkriva ljepotu i brutalnu stvarnost Agre o kojoj turisti šute
Agra, vjerojatno najposjećeniji grad u Indiji koji vrvi turistima iz svih krajeva svijeta, posjetili smo drugog dana našeg boravka u Indiji. Iako smo se prvotno odlučili za putovanje vlakom, zbog termina leta za Kolkatu u petak, u Agru smo ipak odlučili ići automobilom i vratiti se u Delhi sutradan ujutro.
Za ovdašnje pojmove prilično skupi transfer dogovorili smo u hotelu u kojem smo odsjeli, dok smo smještaj u Agri ranije rezervirali preko Bookinga. Privatni smještaj The Coral Homestay, u vlasništvu izrazito simpatične indijske obitelji, nalazi se u neposrednoj blizini istočnog ulaza u Taj Mahal te smo ga upravo zbog savršene lokacije i niza pozitivnih ocjena i komentara o srdačnosti vlasnika te o čistoći objekta, na koncu i odabrali.
Budući da je Agra od Delhija udaljena 220 km, na put smo krenuli iz našeg hotela već u 8 ujutro, odmah nakon doručka. Jeli smo tradicionalni specijalitet Uttar Pradesh kuhinje, bedmi puri aur alloo – kombinaciju nemasnog kruha nalik na palačinku posluženog s toplim curryjem od krumpira. Idućih sat i pol probijali smo se kroz nepregledne kolone automobila, tuk – tukova, motorista, biciklista, pješaka i životinja u tipičnoj jutarnjoj gužvi u Delhiju. Jednom kad smo se uspjeli izvući iz vreve Delhija, bili smo iznenađeni uređenošću i funkcionalnošću indijskih cesta. Autocesta koja spaja Delhi i Agru, New Yamuna Expressway, otvorena je prije nekoliko godina i otad predstavlja spas ovdašnjem stanovništvu i brojnim turistima koji bi inače do Agre putovali značajno dulje. Nakon ugodnih tri i pol sata vožnje koje je pratila preglasna indijska glazba s lokalne radio postaje u kojoj je od nas troje vidljivo najviše uživao vozač, stigli smo u Agru. Pomalo pustinjski pejzaž grada još je više dolazio do izražaja zbog sunca koje je bilo visoko na horizontu. Grad je u podne bio vrlo živ – krcat i lokalcima i strancima.
I ovdje, kao i u Delhiju, krave tumaraju i odmaraju se gdje god stignu, a ogroman je i broj pasa lutalica koji spavaju po cesti ili ondje gdje pronađu hlad. Ipak, ne izgledaju toliko mršavo i izmrcvareno – više izgledaju kao da su u prirodnoj simbiozi sa svima drugima koji na ulicama Agre rade, prodaju, kuhaju, igraju društvene igre i sl. Fascinirani prizorom u kojem auto na brzoj cesti skreće kako bi zaobišao kravu, našeg smo vozača pitali o porijeklu koncepcije svetosti krava među Indijcima. Nažalost, zbog njegovog izrazito lošeg engleskog, odgovor nas je dodatno zbunio pa smo ga pokušali sami pronaći na internetu. U osnovi, postoji niz različitih objašnjenja zašto baš krava od svih životinja ima poseban status među Indijcima. No, čini se kako nijedan od njih nije točan, ili barem nije točan u potpunosti. Naime, razlozi se često pronalaze u religiji pa se tako navodi kako hinduisti nikada ne bi ozlijedili kravu, a mnogi ih spominju i u svojim pjesmama. Blagi pogled te pitome životinje Indijcima je znak dobrote i milosti pa reći nekoj ženi da ima oči kao krava u Indiji nije uvreda, već navodno veliki kompliment. No, krava u Indiji ipak nema svugdje isti status. Na sjeveru Indije krava je svetinja – obitelji imaju zadatak poslužiti joj dio svoje večere.
No, na jugu Indije krava nije više toliko sveta. Iako je ni tu hinduisti neće klati, njezino se meso ipak jede. Hinduisti svoje starije krave većinom prodaju lokalnim muslimanima koji ih kolju te meso kasnije prodaju upravo onima od kojih su kupili kravu. Nakon što smo se probili kroz uličice krcate tuk tukova i ljudi, stigli smo pred istočni ulaz u Taj Mahal. Bližio se jedan sat poslijepodne pa iako smo se bojali da ćemo dugo čekati u redu za kartu, ispostavilo se kako je kasniji dolazak pred taj monumentalni spomenik, bila bolja opcija. U rekordnom roku uspjeli smo kupiti kartu koju smo platili nešto manje od 130 kuna po osobi, što je cijena za strance koja se iz godine u godinu povećava, dok je za Indijce značajno niža. Krenuli smo u obilazak i ostali osupnuti ljepotom i minucioznošću ručno oslikanog mramora – Taj Mahal je zaista s razlogom jedno od sedam svjetskih čuda. To je jedan od najslavnijih spomenika na svijetu savršene simetrije i bjeline mramora koji baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Horde turista žele sliku iz svih njegovih kuteva, a ni mi sami nismo bili iznimka. Izgrađen je 1653. godine, a gradnja je trajala nevjerojatne 22 godine. Unutar samog Taj Mahala nalazi se mauzolej te predstavlja svojevrsni spomenik ljubavi koji je sagradio Džahan-šah, vladar Mogulskog carstva.
Izgradio ga je u spomen na svoju voljenu suprugu Mumtaz Mahal, koja ga je prije svoje prerane smrti zamolila da joj sagradi spomenik kakav svijet još nije vidio. Džahan-šah to je i učinio, a osim turistima, Taj Mahal je danas iznimno važan i indijskim muslimanima koji svakog petka upravo tamo odlaze na molitvu. Stoga je petkom Taj Mahal uvijek zatvoren za turističke posjete. Budući da se nalazi na obali rijeke, Taj Mahal i njegova okolica zanimljivi su i svjetskim filmašima koji redovito snimaju na obali rijeke Yamuna s koje puca fantastičan pogled na stražnji dio Taj Mahala. S obzirom na to da je on iz svih kuteva isti, prednje fontane naknadno se kompjutorski montiraju u snimljene kadrove. Posljednjih godina kontroverze oko Taj Mahala stvaraju nevjerojatna onečišćenja koja navodno utječu na promjenu boje mramora – stručnjaci tako upozoravaju da dim iz tvornica i ostalo industrijsko zagađenje uvelike utječu na očuvanost spomenika. Nakon detaljnog obilaska odlučili smo otići do Agra Forta.
Riječ je o utvrdi od crvenog pješčenjaka koja predstavlja nekadašnji cijeli Stari grad, prijestolnicu Mogulskog carstva u 16. stoljeću. Miješajući islamsku i indijsku arhitekturu, ova je impresivna građevina po posjećenosti danas uz bok Taj Mahalu. Nažalost, veći dio Agra Forta u ovim trenucima je zatvoren za javnost zbog obnove. Ipak, određeni dio utvrde otvoren je za posjetitelje te se svakako preporučuje obilazak. Ubrzo smo se vratili do našeg Coral Homestayja gdje smo u jednom od najpomnije uređenih vrtova u privatnim domaćinstvima proveli ugodnu i opuštenu večer. Već ujutro nas je čekao povratak u kaotični Delhi.
Postoje putovanja koja planiramo mjesecima i ona za koja je dovoljna jedna dobra ideja, nekoliko prijatelja i slobodan produženi vikend. Početak prosinca idealan je za ovu drugu opciju, osobito ako uključuje austrijske Alpe, prve dane skijaške sezone i glazbu zbog koje se s planine ne žuri natrag u hotelsku sobu. Upravo takav bijeg od svakodnevice nudi Nassfeld, poznato austrijsko skijalište koje će od 3. do 6. prosinca 2026. ponovno ugostiti Ski Beat Festival, četverodnevno druženje na snijegu iza kojeg stoje Beat Travel, BSH Events i Lollipop.
Postoje putovanja koja planiramo zbog znamenitosti, povijesnih gradova i mjesta koja godinama želimo posjetiti, ali postoje i ona na koja odlazimo jednostavno zato što nam je potreban odmak od svakodnevice. Zanzibar pripada destinacijama koje nude oboje. Ovaj otok uz istočnu obalu Afrike, okružen toplim vodama Indijskog oceana, već je dugo omiljen među putnicima koji traže tropske plaže, zanimljivu lokalnu kulturu i drukčiji ritam života. Na njegovoj istočnoj obali nalazi se Paje, obalno mjesto poznato po bijelom pijesku, tirkiznom moru i uvjetima koji privlače ljubitelje kitesurfinga iz cijelog svijeta. Upravo je ovdje smješten ENVI Paje, boutique resort s 22 vile, osmišljen za goste koji odmor žele provesti u neposrednom dodiru s prirodom, uz privatnost, aktivnosti na otvorenom i wellness tretmane prilagođene osobnim potrebama.
U istarskom hotelu San Canzian Hotel & Residences od 24. do 26. listopada 2026. održat će se prvo izdanje projekta per · LA The Retreat, trodnevnog programa namijenjenog ženama koje žele vrijeme posvetiti sebi, osobnom razvoju i odmoru. Iza projekta stoje Dubravka Klepac i Ivana Pirizović, koje su iskustvo u području osobnog razvoja, luksuznog hotelijerstva i organizacije individualiziranih usluga povezale u koncept koji će okupiti svega 12 sudionica. Program uključuje stručne radionice, pilates, jogu, wellness sadržaje i tematske gastronomske večeri, a održava se uz podršku glavnog partnera Range Rovera.
Berlin je grad koji se teško može svesti na jednu sliku. Monumentalne građevine i tragovi burne europske povijesti ovdje stoje nekoliko ulica od klubova u kojima noć završava tek sljedećeg dana, široke avenije presijecaju golemi parkovi, a iza vrata nekadašnje apoteke može se skrivati restoran. Grad se može upoznavati kroz muzeje i arhitekturu, s bicikla, tijekom dugih šetnji uz rijeku Spree ili za stolom u Kreuzbergu. A može se upoznati i trčeći njegovim ulicama, što je bio povod dolaska domaće influencerice Ane Vladušić.
Postoje gradovi koje pokušavamo osvojiti u nekoliko dana, s kartom u ruci i rasporedom u kojem se znamenitosti nižu jedna za drugom, a postoje i oni u kojima vrlo brzo shvatimo da ćemo više dobiti ako odustanemo od plana i jednostavno krenemo hodati. Stockholm pripada ovoj drugoj skupini. Grad razlomljen vodom i otocima na prvi pogled djeluje gotovo previše uredno, no iza njegove poznate skandinavske estetike nalazi se vrlo ugodan način života koji se najbolje upoznaje polako, između jutarnje kave, šetnje uz vodu, nekoliko sati u muzeju i večere koja se protegne duže nego što smo planirali.
Postoji nešto posebno u putovanjima koja ne planiramo mjesecima unaprijed. Nekoliko slobodnih dana, torba s osnovnim stvarima i odluka da vikend provedemo negdje drugdje ponekad su sasvim dovoljni da nakratko promijenimo ritam. Još je bolje kada grad koji želimo posjetiti nije udaljen nekoliko presjedanja i kompliciranih kombinacija prijevoza, nego do njega možemo jednostavno sjesti u autobus i krenuti.
Pariz je jedan od onih gradova u kojima se plan puta vrlo brzo pretvori u niz spontanih fotografija, dugih šetnji i kratkih zaustavljanja za kavu, a upravo tako izgleda i pariški foto dnevnik Mirne Maras. Poznata domaća voditeljica francusku je prijestolnicu istraživala u društvu supruga Željka Batinića i djece, a dio obiteljskog putovanja podijelila je i na društvenim mrežama. Tijekom boravka obišli su Disneyland, prošetali gradom, zastali ispod Eiffelova tornja te se popeli na jedan od najpoznatijih simbola Pariza.
Sandra Bagarić ovih je dana Zagreb zamijenila Pekingom i s druge strane svijeta pokazala kako izgleda njezin susret s Kinom, od strmih kamenih stepenica Kineskog zida i carskih prostora Zabranjenog grada do pekinških ulica, lokalne gastronomije i sasvim neočekivanog susreta sa Zagrepčaninom nekoliko tisuća kilometara od kuće. Na put nije otišla sama. Društvo joj pravi suprug Darko Domitrović, pijanist i skladatelj s kojim je više od tri desetljeća povezana privatno i profesionalno, a fotografije koje je objavila tijekom boravka u Kini daju prilično dobru sliku njihova putovanja.
Svake godine 14. listopada obilježava se Svjetski dan ćelavih muškaraca, poznat i pod engleskim nazivom Be Bald and Be Free Day, koji poziva na prihvaćanje ćelavosti i slobodniji odnos prema vlastitom izgledu. Iako se danas često povezuje s muškim samopouzdanjem i privlačnošću, ovaj neobični datum nastao je iz mnogo jednostavnije ideje da ljudi koji nemaju kosu ne bi trebali osjećati potrebu skrivati svoju glavu. Ćelavost je stoljećima bila povod za šale, nesigurnost i pokušaje prikrivanja, ali je istodobno postala prepoznatljivo obilježje nekih od najpoznatijih muškaraca u sportu, filmu i javnom životu.
Zimska sezona sve je bliže, a s njom se ponovno vraća i moda inspirirana alpskim odmaralištima, skijaškim stazama i dugim poslijepodnevima provedenima u planinskim chaletima. Posljednjih godina skijaška odjeća odavno je izašla iz okvira sportskog ormara, a puffer jakne, toplo pletivo i čizme podstavljene krznom postali su sastavni dio zimskih kombinacija koje viđamo i na gradskim ulicama. Upravo se na toj ideji temelji nova Chanel Coco Neige 2026 kolekcija, u kojoj francuska modna kuća spaja prepoznatljivu eleganciju sa sportskim siluetama i razigranim retro detaljima.
Dok je talijanski supermodel, od kojeg je glumac stariji 23 godine, uživao u odmoru s partnerom, dio korisnika društvene mreže X komentirao je njegovu građu i uspoređivao je s izgledom koji se često očekuje od holivudskih zvijezda.
U razgovoru s neuroznanstvenicom Mary-Frances O’Connor Harry je govorio o tome kako se godinama nosio s tugom i emocionalnim opterećenjem, a da pritom nije u potpunosti osvijestio koliko ga sve to pogađa.