Taj Mahal izbliza: Dan koji otkriva ljepotu i brutalnu stvarnost Agre o kojoj turisti šute
Agra, vjerojatno najposjećeniji grad u Indiji koji vrvi turistima iz svih krajeva svijeta, posjetili smo drugog dana našeg boravka u Indiji. Iako smo se prvotno odlučili za putovanje vlakom, zbog termina leta za Kolkatu u petak, u Agru smo ipak odlučili ići automobilom i vratiti se u Delhi sutradan ujutro.
Za ovdašnje pojmove prilično skupi transfer dogovorili smo u hotelu u kojem smo odsjeli, dok smo smještaj u Agri ranije rezervirali preko Bookinga. Privatni smještaj The Coral Homestay, u vlasništvu izrazito simpatične indijske obitelji, nalazi se u neposrednoj blizini istočnog ulaza u Taj Mahal te smo ga upravo zbog savršene lokacije i niza pozitivnih ocjena i komentara o srdačnosti vlasnika te o čistoći objekta, na koncu i odabrali.
Budući da je Agra od Delhija udaljena 220 km, na put smo krenuli iz našeg hotela već u 8 ujutro, odmah nakon doručka. Jeli smo tradicionalni specijalitet Uttar Pradesh kuhinje, bedmi puri aur alloo – kombinaciju nemasnog kruha nalik na palačinku posluženog s toplim curryjem od krumpira. Idućih sat i pol probijali smo se kroz nepregledne kolone automobila, tuk – tukova, motorista, biciklista, pješaka i životinja u tipičnoj jutarnjoj gužvi u Delhiju. Jednom kad smo se uspjeli izvući iz vreve Delhija, bili smo iznenađeni uređenošću i funkcionalnošću indijskih cesta. Autocesta koja spaja Delhi i Agru, New Yamuna Expressway, otvorena je prije nekoliko godina i otad predstavlja spas ovdašnjem stanovništvu i brojnim turistima koji bi inače do Agre putovali značajno dulje. Nakon ugodnih tri i pol sata vožnje koje je pratila preglasna indijska glazba s lokalne radio postaje u kojoj je od nas troje vidljivo najviše uživao vozač, stigli smo u Agru. Pomalo pustinjski pejzaž grada još je više dolazio do izražaja zbog sunca koje je bilo visoko na horizontu. Grad je u podne bio vrlo živ – krcat i lokalcima i strancima.
I ovdje, kao i u Delhiju, krave tumaraju i odmaraju se gdje god stignu, a ogroman je i broj pasa lutalica koji spavaju po cesti ili ondje gdje pronađu hlad. Ipak, ne izgledaju toliko mršavo i izmrcvareno – više izgledaju kao da su u prirodnoj simbiozi sa svima drugima koji na ulicama Agre rade, prodaju, kuhaju, igraju društvene igre i sl. Fascinirani prizorom u kojem auto na brzoj cesti skreće kako bi zaobišao kravu, našeg smo vozača pitali o porijeklu koncepcije svetosti krava među Indijcima. Nažalost, zbog njegovog izrazito lošeg engleskog, odgovor nas je dodatno zbunio pa smo ga pokušali sami pronaći na internetu. U osnovi, postoji niz različitih objašnjenja zašto baš krava od svih životinja ima poseban status među Indijcima. No, čini se kako nijedan od njih nije točan, ili barem nije točan u potpunosti. Naime, razlozi se često pronalaze u religiji pa se tako navodi kako hinduisti nikada ne bi ozlijedili kravu, a mnogi ih spominju i u svojim pjesmama. Blagi pogled te pitome životinje Indijcima je znak dobrote i milosti pa reći nekoj ženi da ima oči kao krava u Indiji nije uvreda, već navodno veliki kompliment. No, krava u Indiji ipak nema svugdje isti status. Na sjeveru Indije krava je svetinja – obitelji imaju zadatak poslužiti joj dio svoje večere.
Nastavite čitati nakon oglasa
No, na jugu Indije krava nije više toliko sveta. Iako je ni tu hinduisti neće klati, njezino se meso ipak jede. Hinduisti svoje starije krave većinom prodaju lokalnim muslimanima koji ih kolju te meso kasnije prodaju upravo onima od kojih su kupili kravu. Nakon što smo se probili kroz uličice krcate tuk tukova i ljudi, stigli smo pred istočni ulaz u Taj Mahal. Bližio se jedan sat poslijepodne pa iako smo se bojali da ćemo dugo čekati u redu za kartu, ispostavilo se kako je kasniji dolazak pred taj monumentalni spomenik, bila bolja opcija. U rekordnom roku uspjeli smo kupiti kartu koju smo platili nešto manje od 130 kuna po osobi, što je cijena za strance koja se iz godine u godinu povećava, dok je za Indijce značajno niža. Krenuli smo u obilazak i ostali osupnuti ljepotom i minucioznošću ručno oslikanog mramora – Taj Mahal je zaista s razlogom jedno od sedam svjetskih čuda. To je jedan od najslavnijih spomenika na svijetu savršene simetrije i bjeline mramora koji baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Horde turista žele sliku iz svih njegovih kuteva, a ni mi sami nismo bili iznimka. Izgrađen je 1653. godine, a gradnja je trajala nevjerojatne 22 godine. Unutar samog Taj Mahala nalazi se mauzolej te predstavlja svojevrsni spomenik ljubavi koji je sagradio Džahan-šah, vladar Mogulskog carstva.
Izgradio ga je u spomen na svoju voljenu suprugu Mumtaz Mahal, koja ga je prije svoje prerane smrti zamolila da joj sagradi spomenik kakav svijet još nije vidio. Džahan-šah to je i učinio, a osim turistima, Taj Mahal je danas iznimno važan i indijskim muslimanima koji svakog petka upravo tamo odlaze na molitvu. Stoga je petkom Taj Mahal uvijek zatvoren za turističke posjete. Budući da se nalazi na obali rijeke, Taj Mahal i njegova okolica zanimljivi su i svjetskim filmašima koji redovito snimaju na obali rijeke Yamuna s koje puca fantastičan pogled na stražnji dio Taj Mahala. S obzirom na to da je on iz svih kuteva isti, prednje fontane naknadno se kompjutorski montiraju u snimljene kadrove. Posljednjih godina kontroverze oko Taj Mahala stvaraju nevjerojatna onečišćenja koja navodno utječu na promjenu boje mramora – stručnjaci tako upozoravaju da dim iz tvornica i ostalo industrijsko zagađenje uvelike utječu na očuvanost spomenika. Nakon detaljnog obilaska odlučili smo otići do Agra Forta.
Nastavite čitati nakon oglasa
Riječ je o utvrdi od crvenog pješčenjaka koja predstavlja nekadašnji cijeli Stari grad, prijestolnicu Mogulskog carstva u 16. stoljeću. Miješajući islamsku i indijsku arhitekturu, ova je impresivna građevina po posjećenosti danas uz bok Taj Mahalu. Nažalost, veći dio Agra Forta u ovim trenucima je zatvoren za javnost zbog obnove. Ipak, određeni dio utvrde otvoren je za posjetitelje te se svakako preporučuje obilazak. Ubrzo smo se vratili do našeg Coral Homestayja gdje smo u jednom od najpomnije uređenih vrtova u privatnim domaćinstvima proveli ugodnu i opuštenu večer. Već ujutro nas je čekao povratak u kaotični Delhi.
Postoje destinacije na koje odlazimo zbog pogleda, neke zbog gastronomije, a neke zbog vina. Roxanich Winery & Design Hotel u Motovunu jedno je od rijetkih mjesta gdje se sve to spaja u jedinstven doživljaj. Smješten tik ispod srednjovjekovnog Motovuna, s panoramskim pogledom na dolinu rijeke Mirne, vinograde i šume tartufa, Roxanich nije samo vinarija niti samo hotel – to je mjesto koje slavi istarski način života, sporiji ritam, autentičnost i hedonizam.
Nakon 18 dana lutanja Indijom, odlučili smo još tri dana provesti u Delhiju. Tehnički, ovo nam je drugi posjet indijskoj prijestolnici jer smo prvih pet dana po dolasku u Indiju proveli upravo u Delhiju iz kojega smo onda išli na manje jednodnevne izlete (Agra).
U tzv. Ružičasti grad, Jaipur u državi Rajasthan na sjeverozapadu Indije, stigli smo iz Goe. Istini za volju, nakon cijelog tjedna na prekrasnim plažama Goe, povratak u gradsku vrevu nije nam bio niti malo privlačan. Zbog nezgodnih termina letova i niza kombinacija, jednu smo cijelu noć proveli na aerodromu u Bangaloreu pa smo u Jaipur stigli s jednim danom zakašnjenja.
Dok sjedim i tipkam ove retke u dvorištu hostela Jungle by the Hostel Crowd u Goi, stol do mene okupljeno je društvo od sedam mladića i dvije djevojke koji izrazito živo raspravljaju koliko je ecstasyja dovoljno uzeti za potrebe jednog kvalitetnog rave partyja. Bez namjere da prisluškujem razgovor, zaintrigirala me konstatacija jednog od njih koji je rekao da je rođen 2001. godine i da mu je ovo prvi, ali zasigurno ne posljednji posjet Goi.
U Kolkatu, glavni grad Zapadnog Bengala, države na istoku Indije sletjeli smo u petak poslijepodne iz Delhija. Nadajući se kako ćemo upravo u Kolkati odmoriti malo i dušu i tijelo od vreve, buke i intenzivnosti glavnog grada Indije, debelo smo se prevarili. Kolkata je grad koji prožima, a život na njezinim ulicama iscrpi i one psihički najjače. Mnogi taj grad i dalje nazivaju njegovim starim imenom Calcutta, koja je sve do 1912. bila glavni grad britanske Indije. Zanimljivost je da je danas Kolkata jedini grad u Indiji koji ima tramvaje te je u proteklih nekoliko desetljeća u ekonomskom smislu značajno evoluirala. Ipak, količina ljudi u kombinaciji s prometom i životinjama, nije jednostavna za izdržati.
S obzirom na činjenicu da na godišnjem odmoru nisam bio punih godinu dana i da mi je svojevrsna tradicija postala jednom godišnje otići na nešto udaljenije destinacije koje podrazumijevaju izlazak iz vlastite komforne zone, Indija se činila kao savršeni odabir.
Postoji nešto posebno u ljetnim putovanjima kada se iz jednadžbe izbace gužve na autocestama, potraga za parkirnim mjestom i umor od višesatne vožnje. Sve više putnika danas bira sporiji, jednostavniji i opušteniji način putovanja, onaj koji počinje od trenutka polaska, a ne tek dolaskom na odredište. Upravo zato hrvatski otoci ponovno dolaze u središte interesa svih koji traže autentičan odmor ispunjen morem, prirodom i trenucima zbog kojih ljeto pamtimo dugo nakon što završi.
Postoje koncerti koji završe posljednjim tonom pjesme, ali postoje i oni rijetki trenuci kada glazba ostane živjeti još dugo nakon što se ugase reflektori, kada publika kući ne odlazi samo s uspomenom na izvedene pjesme, nego s osjećajem da je bila dio nečega posebnog, iskrenog i teško ponovljivog. Upravo takvu večer priredio je Damir Kedžo na Trsatskoj gradini, prostoru koji je ponovno pokazao svoju posebnu čaroliju, jer je spoj povijesnog ambijenta, ljetne noći i snažne glazbene emocije stvorio atmosferu u kojoj su izvođač i publika gotovo dva i pol sata disali kao jedno.
