Jesen u bojama koje ne zaboravljaš: Skrivena mjesta u regiji Friuli Venezia Giulia koja otkrivaju mir, tišinu i sebe
Kad se planine u talijanskoj regiji Friuli Venezia Giulia obuku u zlatno i bakreno, krajolik poprima tonove koji djeluju gotovo nestvarno. Zrak postaje teži, ali mirniji, lišće na trenutke podsjeća na plamen, a rijeke na staklene niti koje razdvajaju šume od neba. Upravo tada počinje vrijeme jesenskih šetnji kroz Friuli Venezia Giuliju — razdoblje kada se priroda i čovjek na trenutak usklade, a korak postaje najprirodniji način promišljanja.
Ova regija, koja na karti djeluje poput prijelaza između Alpa i Jadrana, u jesen pokazuje svoju najintimniju stranu. Na stazama koje prolaze kroz kamena sela Carnije, uz slapove dolina Natisone, pokraj jezerca Fusine podno Mangarta ili preko krških visoravni između Gorizije i Trsta, jesen nije samo godišnje doba. Ona je iskustvo. Na tim se putovima, dugim ili kratkim, čovjek se lako oslobodi potrebe za žurbom, a vrijeme se širi poput magle iznad šume. Svaka staza skriva tragove prošlih života, starih mlinova, vojski, pastira i djece koja su ovuda nekad trčala za psima.
Jesenske šetnje kroz Friuli Venezia Giuliu kao susret s tišinom
Na planinskim obroncima Carnije, gdje se dim iz kamenih dimnjaka još uvijek diže usporeno i ravnomjerno, svaki pogled na dolinu podsjeća na ritam koji je čovjek nekad poznavao. U šumama Doline Friulskih Dolomita, gdje se stijene uzdižu poput usnulih divova, svaki korak postaje razgovor s tišinom. Jezerca Fusine, skrivena u gustim šumama Tarvisija, ogledalo su u kojem se odražava sve ono što jesen ima reći.
Na stazama koje prate tok rijeke Natisone, slapovi se ne doživljavaju kao prizor nego kao dah — hladan, postojan i utješan. A u krškom pejzažu kod Gorizije, gdje se zemlja i kamen preklapaju u nijansama sive i crvene, hodanje postaje čin sjećanja. Tu priroda ne traži divljenje nego razumijevanje.
Svaka od ovih jesenskih šetnji kroz Friuli Venezia Giuliju donosi prostor za tišinu, promišljanje i povratak nečem starom, gotovo zaboravljenom — jednostavnosti pogleda. Jesen ovdje nije melankolija nego jasnoća, podsjetnik da ljepota ne traži pozornicu, nego mir.
Nataša Janjić Medančić posljednje je dane ljeta odlučila pretvoriti u mali predah prije početka nove, radno intenzivnije sezone. Poznata domaća glumica otputovala je sa suprugom u Barcelonu, gdje je nekoliko dana posvetila odmoru, zajedničkom vremenu i upoznavanju grada koji gotovo u svako doba godine uspijeva zadržati prepoznatljivu mediteransku energiju.
Ako vam se čini da je s posljednjim danima kolovoza završilo i vrijeme za putovanja, imamo dobru vijest: nije. Rujan je, zapravo, jedan od onih mjeseci koji gradove čini posebno privlačnima. Ljetne gužve polako se povlače, temperature postaju ugodnije za višesatne šetnje, a kafići, restorani, trgovi i ulice još uvijek imaju onu opuštenu atmosferu zbog koje se čini kao da ljeto nije sasvim završilo.
Korčula je jedan od onih dalmatinskih gradova čiju ljepotu nije moguće potpuno razumjeti pri prvom susretu, jer se iza njezine prepoznatljive mediteranske scenografije, kamenih kuća, uskih ulica i pogleda prema plavetnilu Pelješkog kanala nalazi slojevita povijest koja se ne otkriva odjednom, nego postupno, dok se hodajući kroz staru gradsku jezgru počinju povezivati arhitektura, pomorska tradicija, srednjovjekovno pravo, sakralna baština, umjetnost i svakodnevni život ljudi koji su ovaj prostor oblikovali kroz stoljeća.
Postoje gradovi koje nakon putovanja možemo gotovo precizno nacrtati iz sjećanja, možemo se prisjetiti njihovih trgova, mostova, ulica i pročelja, možemo rekonstruirati put kojim smo svakoga jutra išli prema središtu grada i gotovo bez razmišljanja navesti naziv hotela u kojem smo spavali, ali postoje i oni drugi gradovi, mnogo važniji za naše osobno pamćenje, kojih se ne sjećamo toliko po onome što smo u njima vidjeli koliko po onome što smo u njima osjećali.
Postoje putovanja koja pamtimo po znamenitostima, muzejima, restoranima i savršeno fotografiranim mjestima, ali postoje i ona druga, tiša i mnogo osobnija putovanja, čije najvažnije trenutke nikada nismo zapisali u bilježnicu, nismo ih označili na karti i nismo ih unaprijed zamislili kao nešto što ćemo jednoga dana prepričavati drugima.
Rijeka uskoro dobiva novo mjesto na kojem se neće dolaziti samo na ručak ili večeru, nego i bez posebnog razloga, tek toliko da se popije dobra kava uz more, uhvati nešto za pojesti, naruči koktel i ostane malo dulje nego što je bilo planirano. Na riječku obalu stiže doca Restaurant, Bar & Lounge, nova gastronomska i društvena adresa smještena unutar obnovljenog Jadrana na Pećinama, a već sada je jasno da je njezina ambicija puno veća od klasičnog hotelskog restorana.
Jadran je ovog ljeta dobio novu adresu koja bi lako mogla postati jedno od onih mjesta o kojima se govori i nakon što prođe sezona, jer je u Novom Vinodolskom otvoren Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Bay, prvi resort ovog švicarskog hotelskog brenda na hrvatskoj obali, zamišljen ne samo kao još jedan hotel uz more, nego kao cjelogodišnje odredište u kojem se odmor, gastronomija, wellness i vrijeme provedeno s ljudima do kojih nam je stalo prirodno stapaju u jednu zaokruženu priču.
Ljeto je oduvijek bilo sinonim za odlazak, promjenu ritma i željno iščekivani predah od svakodnevice, no posljednjih nekoliko godina sve se više mijenja način na koji ljudi razmišljaju o samom putovanju, jer ono više nije tek nužan korak između polazišta i odredišta, nego sastavni dio odmora koji može biti jednako ugodan, opuštajući i ispunjen kao dani provedeni na željenoj destinaciji. Umjesto višesatne koncentracije za upravljačem, nepredvidivih prometnih gužvi, sporog napredovanja u koloni prema obali, neprekidnog razmišljanja o prometnim pravilima, zaustavljanjima, potrošnji goriva i pronalasku slobodnog parkirnog mjesta, sve više putnika odlučuje se prepustiti vožnju nekome drugome kako bi vrijeme provedeno na putu konačno postalo vrijeme rezervirano isključivo za njih.
Vlaho Arbulić još je jednom pokazao zašto već godinama slovi za jednog od najzgodnijih Hrvata, a ovoga puta u prvom planu našla se forma na kojoj mu bez problema mogu zavidjeti mnogi muškarci.
Kate i Danny svoju su ljubavnu priču započeli 2016. godine, nakon što su se poznavali čak 15 godina. Par je 2018. dobio kćer Rani Rose, a Fujikawa je Kate zaprosio u rujnu 2021.
