Petak 13. je dan koji se već desetljećima povezuje s nesrećom, zlom sudbinom i praznovjerjem diljem svijeta. Iako se mnogima čini da je ova povijesna stigma prisutna “od uvijek”, Petak 13. ima intrigantnu povijest, duboko ukorijenjenu u kulturnim, vjerskim i povijesnim mitovima. Ovaj famozni dan, koji se pojavljuje jednom do tri puta godišnje, istovremeno izaziva strah, ali i fascinaciju, inspirirajući brojne knjige, filmove, pa čak i znanstvene studije. Kroz povijest, ovaj datum bio je sinonim za katastrofe, nesreće i mračne događaje, no suvremena kultura ga je transformirala u simbol zabave, misterije i znatiželje.
Povijest praznovjerja o Petku 13.
Zanimljivo je da je strah od Petka 13. relativno noviji fenomen, barem u pisanom smislu. Naime, iako postoji mnogo teorija o tome zašto je baš ovaj dan postao simbol nesreće, jedna od najpoznatijih seže u srednjovjekovnu Europu. U petak, 13. listopada 1307. godine, francuski kralj Filip IV. dao je uhititi stotine članova Templarskog reda, uz optužbe za herezu, što je dovelo do mučenja i pogubljenja mnogih. Iako povjesničari smatraju da ova priča ima više složenih povijesnih pozadina, neki vjeruju da je upravo ovaj događaj pridonio neslavnoj reputaciji Petka 13.
Međutim, kako su godine prolazile, ovaj je datum dobio novu težinu. Strah od broja 13, poznat kao triskaidekafobija, pojavljuje se u mnogim kulturama diljem svijeta. Taj broj često se smatrao nesretnim zbog povezanosti s brojem gostiju na posljednjoj večeri Isusa Krista, gdje je Juda, njegov izdajnik, bio 13. gost. U kršćanskoj tradiciji, petak je dan kada je Isus razapet, što je dodatno učvrstilo ideju o petku kao nesretnom danu. Kada se ti elementi spoje, nije teško shvatiti kako su petak i broj 13 postali omraženi par u mnogim dijelovima zapadnog svijeta.
Rani počeci praznovjerja o Petku 13.
Iako su određene legende povezane s Petkom 13. starije, sam koncept dana kao nesretnog nije bio formalno zabilježen sve do kasnog 19. stoljeća. Prva poznata referencija na ovaj datum dolazi iz knjige “Petak, trinaesti”, američkog autora Thomasa W. Lawsona iz 1907. godine. U ovom romanu, financijski posrednik koristi strah od petka 13. kako bi manipulirao tržištem dionica, unoseći kaos i strah među ulagače. Lawsonov roman nije bio samo zanimljiv triler, već je dodatno popularizirao ideju da je taj dan proklet.
Nekoliko godina kasnije, jedan od prvih velikih događaja koji je popularizirao praznovjerje u modernom dobu dogodio se u New Yorku. U petak, 13. studenog 1913., dogodio se veliki pad na burzi, što je uzrokovalo financijski gubitak za mnoge. Od tog trenutka, ljudi su počeli obraćati više pažnje na ovaj datum i povezivati ga s negativnim događanjima.
Petak 13. u suvremenoj kulturi
Danas je Petak 13. mnogo više od samo nesretnog dana – postao je fenomen u popularnoj kulturi. Možda najpoznatija referencija na ovaj datum dolazi iz svijeta horor filmova. Filmski serijal “Petak 13.” započeo je 1980. godine i ubrzo postao kultni hit. Priča o Jasonu Voorheesu, maskiranom ubojici koji terorizira grupu tinejdžera na kampiranju, zauvijek je povezana s Petkom 13. Zanimljivo je da je prvi film iz serijala objavljen upravo kako bi iskoristio praznovjerje vezano uz ovaj datum. Zahvaljujući popularnosti filma, Petak 13. postao je sinonim za horor i strah, a svaki novi petak 13. često se obilježava maratonima horor filmova ili tematskim događanjima.
No, strah od Petka 13. nije ograničen samo na fikciju. Paraskevidekatriafobija, strah od Petka 13., priznati je psihološki poremećaj koji pogađa mnoge ljude diljem svijeta. Studije su pokazale da na taj dan dolazi do manjeg broja putovanja, poslovnih transakcija, pa čak i kirurških zahvata, jer ljudi izbjegavaju bilo kakve potencijalne rizike.
Osim horora, Petak 13. se povezuje i s određenim zabavnim tradicijama. U mnogim zemljama, posebice u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, održavaju se tematske zabave, a kockarnice ponekad organiziraju posebne događaje na ovaj dan, pokušavajući iskoristiti atmosferu misterioznosti i zabave koja ga okružuje.
Zanimljive činjenice o Petku 13.
Broj 13 se izbjegava: U mnogim zgradama diljem svijeta, posebno u hotelima i bolnicama, kat broj 13 ne postoji. Umjesto toga, odmah nakon 12. kata slijedi 14., kako bi se izbjegao nesretni broj. Također, zrakoplovne tvrtke često preskaču redni broj 13 u redovima sjedala.
Financijski gubitci: Istraživanja su pokazala da ekonomija trpi na Petak 13., jer ljudi postaju manje skloni riskirati, smanjujući broj poslovnih transakcija, putovanja i drugih aktivnosti. U SAD-u, procjenjuje se da taj dan može uzrokovati gubitke od 700 do 900 milijuna dolara zbog smanjenja poslovne aktivnosti.
Zrakoplovni mitovi: Iako mnogi izbjegavaju putovati na Petak 13., statistike pokazuju da zapravo nema dokaza o povećanoj stopi nesreća u zračnom prometu na taj datum. Unatoč tome, mnogi ljudi i dalje izbjegavaju letove na taj dan.
Petak 13. i kultura kockanja: Iako se ovaj dan često povezuje s nesrećom, zanimljivo je da u kockarnicama diljem svijeta na Petak 13. često bilježe veći broj igrača. Neki vjeruju da će im nesreća tog dana donijeti suprotan učinak – sreću!
Povijesni događaji na Petak 13.
Unatoč svim pričama o nesreći, mnogi važni povijesni događaji dogodili su se na ovaj datum, iako se često ne povezuju izravno s praznovjerjem. Na primjer:
Ubojstvo Tupaca Shakura: Tupac Shakur, poznati američki reper, preminuo je u petak 13. rujna 1996., šest dana nakon što je upucan u Las Vegasu. Ova tragična smrt jedan je od mnogih mračnih događaja koji su se dogodili na Petak 13.
Nesretni brodolomi: 13. studenog 1970., ciklon je pogodio Istočni Pakistan (današnji Bangladeš) i ubio više od 300 000 ljudi. Smatra se da je to bila jedna od najvećih prirodnih katastrofa u povijesti.
Pad berlinskog zida: Iako ne na Petak 13., mnogi su povijesni događaji vezani za petak općenito, poput pada Berlinskog zida, koji je označio kraj Hladnog rata.
Značenje u modernoj kulturi
Danas je Petak 13. poprimio pomalo ironičan i zabavan ton. Iako neki i dalje vjeruju da je to dan kada treba biti oprezan, mnogi ga doživljavaju kao priliku za zabavu, šale i druženja. U pop kulturi, Petak 13. inspirira mnoge umjetnike, scenariste i pisce, a teme vezane uz praznovjerja i misterije često se pojavljuju u serijama, filmovima i knjigama.
Unatoč tome, praznovjerje ostaje snažno prisutno. U nekim zemljama, poput Španjolske i Grčke, smatra se da je nesretan dan utorak 13., dok u Italiji broj 13 zapravo donosi sreću, a broj 17 smatra se nesretnim.
Petak 13. tako ostaje neobičan fenomen – dan kada praznovjerje, povijest i popularna kultura dolaze u središte pažnje, stvarajući atmosferu koja je istovremeno napeta, zabavna i pomalo zastrašujuća.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
