Životna trenerica Tara Meyer-Hobson dijeli to mišljenje. “Prema mom iskustvu, oni koji izazivaju dramu radi zabave ili pažnje imali su neku vrstu zastoja u rastu u mladosti; imaju slomljen osjećaj sebe”, kaže ona.
“Možda njihovi roditelji nisu obraćali pozornost na njih, pa vrište kako bi ih netko primijetio. Možda su bili u situaciji u kojoj nisu bili naučeni koristiti svoje riječi kako bi ispravno izrazili svoje emocije; sada ih koriste samo da se ozlijede. Možda jednostavno ponavljaju ono što su radili odrasli u njihovom životu.”
Nastavite čitati nakon oglasa
Meyer-Hobson kaže da je izazivanje drame inherentno djetinjasto traženje pozornosti.
“Na primjer, ako vam netko oduzme prednost u prometu, morate odlučiti zašto. Mogli biste ih ocijeniti kao užasne vozače koji ne mare za druge. Ili, možete pretpostaviti da voze svoje ozlijeđeno dijete u bolnicu.”
Brady dodaje: “Kada odlučite preoblikovati situaciju promatrajući je s više empatije i suosjećanja, manja je vjerojatnost da ćete stvoriti negativan sud.”
Nastavite čitati nakon oglasa
“Više nikoga ne osuđujete jer ste naučili vjerovati da je svaka osoba na svom putu. Sada dopuštate ljudima da budu bez očekivanja ili prosuđivanja.”
3) Stali ste na kraj očekivanjima
Nekako smo se toga dotakli, ali najsigurniji put do razočaranja dolazi od očekivanja koja postavljamo prema drugim ljudima – čak i kada osjećamo da na njih imamo pravo.
Ako ste, primjerice, svom prijatelju posudili novac za stanarinu, a on vam je rekao da će vam vratiti sljedeći mjesec nakon što prebrodi loš period. Prođe mjesec dana i očekujete svoj novac. Ali ne čujete ništa. Kad ga na kraju spomenete nakon razdoblja odgode od nekoliko tjedana, on kaže da će trebati više vremena da vam vrati.
Nastavite čitati nakon oglasa
Računali ste da ćete taj novac dobiti natrag jer sada ste vi taj koji kasni s plaćanjem računa. Osjećate razočaranje u svog prijatelja, ljutnju na sebe jer ste uopće posudili novac i jednostavno ste ljuti zbog cijele situacije.
Problem je bilo očekivanje da ćete dobiti novac natrag u vrijeme kada ste mislili da hoćete.
Kada prihvatimo pravo značenje “bez očekivanja, bez razočaranja“, počinjemo živjeti u potpunosti u sadašnjosti, kaže Tony Robbins.
“Prestajemo boriti se protiv stvari koje su izvan naše kontrole i usmjeravamo svoju moć na ono što možemo kontrolirati: vlastiti način razmišljanja, emocije i postupke.”
4) Shvatili ste da vas briga neće nikamo odvesti
Brige, sumnje i tjeskobe normalni su dio života, kaže tim na HelpGuide.org.
“Prirodno je brinuti se o neplaćenom računu, nadolazećem razgovoru za posao ili prvom spoju. Ali ‘normalna’ vrijednost postaje pretjerana kada je uporna i nekontrolirana. Svaki dan brinete o tome ‘što ako’ i najgorim scenarijima, ne možete izbaciti tjeskobne misli iz glave i to vas ometa u svakodnevnom životu.”
Dio želje za više unutarnjeg mira je otpuštanje briga i stvari koje ne možete kontrolirati. Nemoguće je u potpunosti odagnati brigu, ali možda odaberite ono o čemu ćete brinuti.
5) Shvatili ste da je biti sretan odluka
Mnogi ljudi prolaze kroz život vjerujući da im svijet duguje sreću.
Kad se to ne dogodi, ljuti su na svijet i skloni ratu sami sa sobom. Ali ono lijepo kod sreće je to što smo mi ti koji imamo moć da je iskoristimo.
Razumijevanje da je sreća izbor uvelike razjašnjava stvari, kaže Dan Sullivan iz The Strategic Coacha. “Sreća je unutarnja odluka; ona može postati sve moćnija što više odlučite biti sretni. Sreća je odluka, a ne rezultat.”
Bez obzira na okolnosti, možemo izabrati da budemo sretni usred kaosa.
Davor Bruketa, osnivač i kreativni direktor agencije Bruketa&, ove će godine kao jedini hrvatski predstavnik sudjelovati u Global Grand Juryju Best of the Best Effie Awards u Londonu. U središtu njegova pogleda na industriju nije pitanje koliko je neka kampanja atraktivna, nego koliko je precizno povezala poslovni problem, strategiju, kreativno rješenje i mjerljiv učinak.
U svijetu vrhunskog sporta medalje se na kraju pretvaraju u brojke, rezultate i mjesta na ljestvicama, ali iza svakog odličja postoji priča koju nijedna statistika ne može u potpunosti obuhvatiti. Iza zlata su godine treninga, ponavljanja, odricanja, pogrešaka, ozljeda i trenutaka kada tijelo i samopouzdanje posustanu, ali i ona posebna ljubav prema sportu koja sportaša uvijek ponovno vraća u dvoranu. Upravo se u toj poveznici između talenta, rada, discipline i ustrajnosti susreću dvije hrvatske državne prvakinje, osmogodišnja Isabel Serdarušić i Tina Zelčić, rođena 2002. godine, dvije gimnastičarke različitih generacija i iskustava koje povezuje ista želja da budu bolje nego jučer.
U vremenu u kojem gotovo sve što nas okružuje prolazi kroz neku vrstu digitalne korekcije, estetskog filtriranja i industrijskog usavršavanja, zanimljivo je da se naš pogled sve češće zaustavlja upravo na onome što nije savršeno. Privlače nas izlizani rubovi starog drvenog stola, nepravilna glazura na keramičkoj zdjeli, fasada na kojoj se vidi nekoliko desetljeća kiše i sunca, kožna torba čija je površina potamnila na mjestima gdje ju je netko godinama dodirivao, fotografija čije zrno nije potpuno čisto i odjevni predmet na kojem se vidi da nije nastao kao bezlična kopija stotina drugih identičnih komada. Takve stvari ne djeluju dovršeno u klasičnom smislu riječi, ali upravo zbog toga često djeluju potpunije, jer osim oblika posjeduju i vrijeme, iskustvo, kontekst i trag ljudske prisutnosti.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji koristimo umjetnost: u vremenu u kojem nam je dostupno više filmova, serija, knjiga, glazbe i drugih sadržaja nego ikada prije, često se iznova vraćamo upravo onome što već poznajemo. Ponovno gledamo film čiji znamo gotovo svaki prizor, ponovno otvaramo roman čiji kraj odavno znamo, a pjesmu koju smo mogli čuti stotinu puta ponovno puštamo kao da u njoj još postoji nešto što nismo do kraja razumjeli. Na prvi pogled takvo ponašanje može izgledati kao jednostavna posljedica navike ili nedostatka interesa za novo, ali psihologija pamćenja, emocija i odnosa prema umjetnosti pokazuje da je stvar znatno složenija. Kada se vraćamo poznatom djelu, vrlo često ne vraćamo se samo priči, melodiji ili likovima, nego vlastitom iskustvu koje je s tim djelom tijekom vremena postalo povezano.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
U svijetu koji je gotovo opsjednut novim, starost je postala pomalo neobičan oblik luksuza. Svakoga dana pojavljuju se novi proizvodi, novi brendovi, novi restorani, nove kolekcije, novi koncepti interijera, nove tehnološke platforme, nove pjesme i nove poslovne ideje koje u kratkom vremenu uspijevaju privući pažnju javnosti, algoritama i tržišta, ali samo rijetke među njima uspijevaju napraviti ono što je u suvremenoj ekonomiji zapravo mnogo teže od samog lansiranja: ostati relevantne. Novost može proizvesti interes, može stvoriti promet i može osigurati naslovnicu, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz vrijednosti. Povijest kulture, dizajna, mode, gastronomije i poduzetništva iznova pokazuje da između nečega što je trenutačno popularno i nečega što će za dvadeset ili pedeset godina još uvijek imati smisla postoji velika razlika.
Pojam pasivne agresije posljednjih je desetljeća postao toliko prisutan u svakodnevnom jeziku da se danas susreće u gotovo svim oblicima međuljudske komunikacije, od partnerskih odnosa i obiteljskih konflikata do poslovnih odnosa, prijateljstava i komunikacije na društvenim mrežama, pri čemu je njegova učestalost upotrebe u velikom broju slučajeva nadmašila njegovu stvarnu sadržajnu vrijednost, jer se termin sve češće koristi kao opća oznaka za ponašanje koje je drugoj osobi neugodno, iritantno, hladno, neobzirno ili jednostavno neprihvatljivo, iako između takvog ponašanja i stvarne pasivne agresije postoji značajna psihološka i komunikacijska razlika.
Postoje obitelji u kojima se o budućnosti djece govori mnogo prije nego što djeca uopće mogu razumjeti što budućnost znači, pa se tako kroz sasvim obične razgovore, obiteljske ručkove, fotografije s vjenčanja, priče o djedovima i bakama i planove za neke daleke godine polako stvara slika života koji se čini gotovo unaprijed određenim: jednog dana sin će imati djevojku, kći će imati dečka, zaljubit će se, vjenčati, možda imati djecu i nastaviti neku vrstu obiteljske priče koja se prenosila generacijama, često bez potrebe da je itko posebno objašnjava ili propituje.
Poznata domaća poduzetnica Jana Dužanec svojim je najnovijim modnim izdanjem pokazala kako efektan dnevni look može istodobno djelovati ženstveno, profinjeno i dovoljno opušteno za gradske ulice.
Poznati domaći pjevač nedavno je privukao veliku pozornost javnosti fotografijama na kojima je pokazao zavidnu fizičku formu. Njegovo izdanje brzo se proširilo društvenim mrežama, a posebno mnogo simpatija izazvao je njegov prirodan izgled koji se savršeno uklopio u popularni pojam „dad bodyja“. Brojni komentari i pohvale pokazali su da publika nije ostala ravnodušna, a pjevač je sada odlučio otkriti i dio priče koja stoji iza fotografija o kojima se toliko govorilo.
Nova frizura Izabel Kovačić idealna je inspiracija za novu sezonu i razdoblje pred nama, osobito ako se nakon ljeta javila želja za promjenom koja će osvježiti izgled, ali pritom neće zahtijevati radikalan rez ni potpuno odricanje od duljine. Izabel se odlučila za frizuru koja na prvi pogled djeluje vrlo prirodno i neopterećeno, no upravo se u njezinoj pažljivo oblikovanoj slojevitosti krije razlog zbog kojeg kosa izgleda toliko raskošno, gusto i pokretljivo.
Budimpešta je ovih dana postala mjesto susreta mode, ljepote i prepoznatljive francuske elegancije, a Chanel je u mađarskoj prijestolnici okupio niz europskih i domaćih influencerica te poznatih lica iz svijeta mode i lifestylea. U ambijentu koji je svojom raskošnom arhitekturom, toplim svjetlom i decentnim detaljima prirodno pratio estetiku francuske kuće, među uzvanicama se našla i svima simpatična Isabela Rakonić, koja je za ovu prigodu odabrala izdanje koje je istodobno djelovalo glamurozno, romantično i vrlo suvremeno.
Poznata domaća glumica i jedna od najprepoznatljivijih dama hrvatskog kazališta, Bojana Gregorić Vejzović, ovih je dana svojoj obitelji poželjela dobrodošlicu novom članu, preslatkom psiću Duxu, koji je u njihov dom stigao nakon što je jedan oglas bio dovoljan da osvoji srca cijele obitelji.