Ovo grandiozno božićno drvce sjaji od pet ujutro do ponoći. Na sam Božić, drvce je osvijetljeno 24 sata, a noć prije Nove godine od 5 sati ujutro do 21 sat.
Najpoznatije božićno drvce simbol je New Yorka
Više od osam desetljeća, božićno drvce ispred Rockefeller Centra blagdanski je simbol za stanovnike New Yorka i posjetitelje. Iako su se svjetla, ukrasi i zvijezde mijenjali kroz godine, posjet ovom drvcu ostaje omiljeno iskustvo za sve koji posjete New York.
U prosincu 1931. godine, radnici u Rockefeller Centru skupili su novac kako bi kupili božićno drvce. Muškarci su ukrasili dvadeset metara visoku jelku ručno izrađenim vijencima koje su napravile njihove obitelji.
U prosincu 1933. godine, Rockefeller Center odlučio je pretvoriti božićno drvce u godišnju tradiciju te je održana prva ceremonija paljenja svijetla i ukrasa na drvcu.
U prosincu 1936. godine, postavljena su dva drvca u Rockefeller Centru, a održana je i klizačka predstava na novootvorenom klizalištu na trgu.
U prosincu 1942. godine, Drugi svjetski rat je uveo eru jednostavnih i patriotskih dizajna, uključujući neosvijetljene kugle u crvenoj, bijeloj i plavoj boji te oslikane drvene zvijezde. Tijekom 1942. godine, nisu se koristili materijali koji su bili važni za rat pri kićenju Rockefeller Centra, i umjesto jednog velikog drveta, podignuta su tri skromnija drveta. Od 1942. godine do kraja rata, drvce nije bilo osvijetljeno svake godine zbog pravila o zabrani osvjetljavanja tijekom noći (“blackout regulations”).
U prosincu 1955. godine, radnici su počeli koristiti skelu pri kićenju drvca. Do kraja 1950-ih, proces kićenja drvca zahtijevao je angažman dvadeset ljudi i trajao je devet dana.
U prosincu 1969. godine, trijumfalne i visoke figure anđela skulptorice Valerie Clarebout debitirale su u Channel Vrtovima u Centru. Napravila je dvanaest skulptura koristeći 75 metalnih žica za svaku od njih. Valerie Clarebout preminula je 1982. godine u dobi od 74 godine, ali njezina ostavština živi u njezinom sjajnom daru New Yorku.
Za Božić 1999. Rockefeller Centar ugostio je najveće drve u povijesti centra. Drvo, koje je došlo iz Killingwortha u Connecticutu, bilo je visoko trideset metara.
Najpoznatije božićno drvce i Swarovski zvijezde
Nakon tragedije 11. rujna 2001. godine, drvce je bilo ukrašeno u patriotske boje – crvenu, bijelu i plavu. Ljudi iz cijelog svijeta posjećivali su Trg kako bi ga vidjeli.
U prosincu 2004. godine, prva Swarovski zvijezda teška 250 kilograma ukrašavala je vrh drvca. Imala je 25 000 kristala i promjera od skoro tri metra. Sljedeće godine, dodatak LED svjetala učinio je da zvijezda izgleda kao da isijava svjetlost.
U prosincu 2018. godine, nova Swarovski zvijezda, koju je dizajnirao poznati arhitekt Daniel Libeskind, krasila je božićno drvce visoko 22 metra. Vrh je bio osvijetljen LED svjetlima, te je imao tri milijuna blistavih Swarovski kristala raspoređenih na sedamdeset trokutastih šiljaka.
Božićno drvce u Rockefeller Centru 2022. bilo je visoko 25 metara, široko petnaest metara i teško četrnaest tona. To je norveška smreka.
Božićno drvce u Rockefeller Centru 2022. godine imalo je otprilike 85-90 godina.
Božićno drvce u koje je krasilo Rockefeller Centar 2022. godine potječe iz Queensburyja.
Na tom božićnom drvcu nalazilo se više od 50 000 LED svjetala u boji, raspoređenih na otprilike osam kilometara žica.
Swarovski zvijezda, koju je dizajnirao arhitekt Daniel Libeskind 2018. godine, ima trodimenzionalni oblik i teži otprilike 408 kg. Na njoj se nalazi sedamdeset šiljaka s tri milijuna kristala.
Nedavno smo obilježili 115. Međunarodni dan žena – 8. ožujka od 1911. godine posvećujemo borbi za ženska prava, ravnopravnost spolova i društvo u kojem žene imaju jednake mogućnosti kao i muškarci. Od te smo 1911. napredovali – žene su izborile pravo glasa, pristup obrazovanju i tržištu rada, kao i zakonske zaštite od diskriminacije. I dok nam se čini da koračamo prema ravnopravnijoj budućnosti, novo je istraživanje ukazalo na zabrinjavajući trend – generacija Z pokazuje sve konzervativnije stavove o rodnim ulogama i sve češće dovodi u pitanje ideju ravnopravnosti spolova.
Polako nam se približava sezona alergija, no pelud, prašina i ambrozija nisu jedini mogući okidači ovih neugodnih reakcija. Iako možda zvuči suludo, na društvenim se mrežama nedavno pokrenula nova rasprava – sve više žena tvrdi da su alergične na svoje partnere.
Gotovo smo sigurni da velika većina onih koji imaju kućne ljubimce, a pritom uglavnom mislimo na pse jer znamo da mačke “vode svoju politiku”, vole kad se oni ušuškaju uz njih! Taj osjećaj, kao i kad ljubimac zijeva i priprema se za spavanje, neopisivo je sladak i umirujući. Stoga se često može čuti da spavanje u krevetu uz s kućne ljubimce pozitivno utječe na mentalno zdravlje vlasnika
Dok se društvene mreže često povezuju s osjećajem otuđenosti, one istodobno otvaraju prostor za brže i snažnije povezivanje oko društveno relevantnih pitanja. Među platformama koje dominiraju ističe se My Voice My Choice, nastala kao građanska inicijativa koja se zalaže za pristup sigurnom i zakonitom pobačaju u Europskoj uniji.
Između profesionalnih ambicija, novih medijskih formata i jednog od najuzbudljivijih privatnih razdoblja u životu, Nikolina Ćosić danas stoji mirno, sigurno i svjesno svega što je prošla. Nakon godina provedenih pred kamerama Hrvatska radiotelevizija, gdje je kao urednica i voditeljica jednog od najgledanijih dnevnika u zemlji ostvarila djevojački san, priznaje da se najljepše promjene doista događaju onda kada odlučimo slušati sebe. Razdoblje televizijske prepoznatljivosti pamti kao dinamično, zahtjevno i istodobno iznimno lijepo poglavlje koje ju je profesionalno oblikovalo, ali i osobno ojačalo.
Postoje lica koja pamtimo po vijestima koje su izgovarala, ali i ona koja pamtimo po načinu na koji su ih izgovarala. Među njima je i Tomislava Vučelić — godinama jedno od najuvjerljivijih i najsmirenijih prisustava informativnog programa Hrvatska radiotelevizija. U vremenu kada su televizijski studiji bili simbol sigurnosti i profesionalnog vrhunca, djelovalo je gotovo nezamislivo da netko s takve pozicije poželi tišinu umjesto reflektora. No upravo se to dogodilo.
Daleko smo dogurali od prvog vala feminizma početkom 20. stoljeća. Žene danas imaju više prava, izbora i vidljivosti nego ikada prije – pristup obrazovanju, radnom tržištu i javnom prostoru u zapadnim se zemljama više se ne dovodi u pitanje kao nekad. Ipak, unatoč svim tim pomacima, stvarna ravnopravnost i dalje je daleko od idealne – nasilje nad ženama i u 2026. je stvaran i vrlo relevantan problem, a vlasti u mnogim državama i dalje dovode u pitanje žensku autonomiju nad vlastitim tijelom. Tu je i nejednakost na radnom tržištu – ona je danas suptilnija nego prije pedeset, pa čak i dvadeset ili deset godina, ali zato i teže prepoznatljiva. Ta neravnopravnost i dalje snažno oblikuje svakodnevice žena diljem svijeta.
Postoje koncerti koji se pamte po glazbi, oni koji se pamte po atmosferi, ali i oni rijetki koji ostaju upisani u kolektivno sjećanje publike kao snažno emotivno iskustvo. Upravo takvu večer Zagreb je doživio u velikoj dvorani Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, gdje je umjetnik Božo Vrećo još jednom potvrdio zašto se njegovo ime danas izgovara s posebnim poštovanjem kada je riječ o suvremenoj interpretaciji sevdaha.
U prepunoj dvorani Arena Zagreb održan je veliki koncert jednog od najvoljenijih regionalnih pjevača – Hari Mata Harija – kojim je obilježio impresivnih četrdeset godina svoje bogate glazbene karijere. Večer prožeta emocijama, nostalgijom i zajedničkim pjevanjem tisuća glasova bila je više od koncerta; bila je svojevrsno putovanje kroz desetljeća glazbe koja je obilježila živote mnogih generacija.
Gotovo dvadeset godina nakon što je modni svijet kina osvojila oštra, duhovita i nezaboravna priča o ambiciji, karijeri i moći, publika se ponovno vraća u svijet časopisa Runway. Dugoočekivani nastavak kultnog filma Vrag nosi Pradu 2 uskoro stiže na velika platna, a vijest da su ulaznice već dostupne u prodaji razveselit će sve obožavatelje filma koji je obilježio jednu generaciju.
Postoji nešto neobično iskreno u rukama. Dok lice često skrivamo iza šminke, raspoloženja ili dobro uvježbanog osmijeha, ruke gotovo uvijek govore istinu. Na njima se vidi tempo života, razina stresa, koliko spavamo, koliko vremena odvajamo za sebe – i koliko smo, barem na trenutke, izgubile kontrolu nad vlastitim danima.
U vremenu kada se glazba sve češće konzumira brzo i površno, a emocije se svode na kratke digitalne trenutke, mladi hrvatski glazbenik Josip Čolić odlučuje krenuti suprotnim putem – onim koji vodi prema introspekciji, iskrenosti i dubokoj emotivnoj priči. Nakon što je publiku već zaintrigirao singlovima “Iluzije” i “Mogao sam”, pjesmama koje su otvorile prostor za osobne ispovijedi i promišljanja o odnosima, Čolić sada predstavlja svoj treći singl “Niko k'o ja”, novu glazbenu etapu koja najavljuje nadolazeći album “San”, čije je objavljivanje planirano tijekom ljeta.
