Ovo grandiozno božićno drvce sjaji od pet ujutro do ponoći. Na sam Božić, drvce je osvijetljeno 24 sata, a noć prije Nove godine od 5 sati ujutro do 21 sat.
Najpoznatije božićno drvce simbol je New Yorka
Više od osam desetljeća, božićno drvce ispred Rockefeller Centra blagdanski je simbol za stanovnike New Yorka i posjetitelje. Iako su se svjetla, ukrasi i zvijezde mijenjali kroz godine, posjet ovom drvcu ostaje omiljeno iskustvo za sve koji posjete New York.
U prosincu 1931. godine, radnici u Rockefeller Centru skupili su novac kako bi kupili božićno drvce. Muškarci su ukrasili dvadeset metara visoku jelku ručno izrađenim vijencima koje su napravile njihove obitelji.
U prosincu 1933. godine, Rockefeller Center odlučio je pretvoriti božićno drvce u godišnju tradiciju te je održana prva ceremonija paljenja svijetla i ukrasa na drvcu.
U prosincu 1936. godine, postavljena su dva drvca u Rockefeller Centru, a održana je i klizačka predstava na novootvorenom klizalištu na trgu.
U prosincu 1942. godine, Drugi svjetski rat je uveo eru jednostavnih i patriotskih dizajna, uključujući neosvijetljene kugle u crvenoj, bijeloj i plavoj boji te oslikane drvene zvijezde. Tijekom 1942. godine, nisu se koristili materijali koji su bili važni za rat pri kićenju Rockefeller Centra, i umjesto jednog velikog drveta, podignuta su tri skromnija drveta. Od 1942. godine do kraja rata, drvce nije bilo osvijetljeno svake godine zbog pravila o zabrani osvjetljavanja tijekom noći (“blackout regulations”).
U prosincu 1955. godine, radnici su počeli koristiti skelu pri kićenju drvca. Do kraja 1950-ih, proces kićenja drvca zahtijevao je angažman dvadeset ljudi i trajao je devet dana.
U prosincu 1969. godine, trijumfalne i visoke figure anđela skulptorice Valerie Clarebout debitirale su u Channel Vrtovima u Centru. Napravila je dvanaest skulptura koristeći 75 metalnih žica za svaku od njih. Valerie Clarebout preminula je 1982. godine u dobi od 74 godine, ali njezina ostavština živi u njezinom sjajnom daru New Yorku.
Za Božić 1999. Rockefeller Centar ugostio je najveće drve u povijesti centra. Drvo, koje je došlo iz Killingwortha u Connecticutu, bilo je visoko trideset metara.
Najpoznatije božićno drvce i Swarovski zvijezde
Nakon tragedije 11. rujna 2001. godine, drvce je bilo ukrašeno u patriotske boje – crvenu, bijelu i plavu. Ljudi iz cijelog svijeta posjećivali su Trg kako bi ga vidjeli.
U prosincu 2004. godine, prva Swarovski zvijezda teška 250 kilograma ukrašavala je vrh drvca. Imala je 25 000 kristala i promjera od skoro tri metra. Sljedeće godine, dodatak LED svjetala učinio je da zvijezda izgleda kao da isijava svjetlost.
U prosincu 2018. godine, nova Swarovski zvijezda, koju je dizajnirao poznati arhitekt Daniel Libeskind, krasila je božićno drvce visoko 22 metra. Vrh je bio osvijetljen LED svjetlima, te je imao tri milijuna blistavih Swarovski kristala raspoređenih na sedamdeset trokutastih šiljaka.
Božićno drvce u Rockefeller Centru 2022. bilo je visoko 25 metara, široko petnaest metara i teško četrnaest tona. To je norveška smreka.
Božićno drvce u Rockefeller Centru 2022. godine imalo je otprilike 85-90 godina.
Božićno drvce u koje je krasilo Rockefeller Centar 2022. godine potječe iz Queensburyja.
Na tom božićnom drvcu nalazilo se više od 50 000 LED svjetala u boji, raspoređenih na otprilike osam kilometara žica.
Swarovski zvijezda, koju je dizajnirao arhitekt Daniel Libeskind 2018. godine, ima trodimenzionalni oblik i teži otprilike 408 kg. Na njoj se nalazi sedamdeset šiljaka s tri milijuna kristala.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Svi smo barem jednom osjetili posljedice previše proslave, čaša i dobro raspoloženje koje se pretvorilo u jutro koje želimo što prije zaboraviti. Mamurluk je ne samo fizički izazov, već i mentalni, jer utječe na koncentraciju, raspoloženje i sposobnost da normalno funkcioniramo tijekom dana. No, postoji niz praktičnih trikova, jednostavnih recepata i mini rituala koji mogu značajno ublažiti neugodne simptome i omogućiti vam da preživite dan poslije gotovo bez drame.
Svaka nova godina donosi val očekivanja, a s njom i neizbježna tema – novogodišnje odluke. Dok društvene mreže, kolege i prijatelji s entuzijazmom planiraju svoje ciljeve, mnogi se osjećaju pod pritiskom da i sami krenu u transformaciju, čak i kada im to u trenutku života nije prioritet. Za one koji žele sačuvati mir i vlastiti ritam, a ne biti preplavljeni vanjskim pritiscima, postoji niz strategija kako preživjeti ovu sezonsku „obavezu“ bez osjećaja krivnje ili stresa.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
