Hrvat u Bruxellesu: Tomislav Korman o povijesnom prvenstvu u ragbiju i karijeri u Europskom parlamentu

Hello! Croatia i Tomislav Korman donose vam ekskluzivnu priču o povijesnom Parlamentarnom svjetskom prvenstvu u ragbiju koje je održano krajem kolovoza i početkom rujna ove godine.

Parlamentarno svjetsko prvenstvo je osnovano i prvi put održano 1995. godine u Južnoj Africi pod inicijativom i vodstvom Nelsona Mandele. Ove su se godine natjecali timovi Južne Afrike, Argentine, Australije, Novog Zelanda, Irske, Ujedinjenog Kraljevstva, Japana, Francuske i Europske unije (EU).

Jedan od igrača iz tima Europske unije bio je i Tomislav Korman, Hrvat koji već osam godina boravi u Bruxellesu, koji je pet je godina istaknuti član komunikacijskog tima Europskog parlamenta i dobitnik komunikacijskih nagrada iz europskog okvira, a sada nosi i titulu prvog Hrvata koji je sudjelovao u ovom ragbi natjecanju.

Za Hello! Croatia otkriva sve o tom jedinstvenom doživljaju, karijeri u EU, svakodnevnom životu u Bruxellesu i motivaciji za nove uspjehe.

Pozdrav Tomislave! Dio ste tima EU koji se prvi put pojavio na Parlamentarnom svjetskom prvenstvu u ragbiju koji su nahvalili brojni svjetski mediji. Kakav je to osjećaj?

Prvi nastup na tako velikom međunarodnom natjecanju donosi pritisak i znatiželju. Velika je čast biti dio ideje koja je potekla od Nelsona Mandele 1995. godine, jer u posljednjih 30 godina EU nije imala predstavnike na ovom natjecanju, a osobito Hrvatskog predstavnika. Izašli smo na teren uz pljesak i poticaje svih ostalih ekipa, što nam je dalo dodatnu motivaciju. S obzirom na to da se prvenstvo održalo u Francuskoj, kroz svih 10 dana organizatori su se trudili promovirati francusku umjetnost, povijest i inovacije. Tijekom dana bili smo okruženi s 300-tinjak sudionika, uključujući profesionalne sportaše, diplomatske predstavnike i novinare.

S obzirom na to da smo otvorili prvenstvo porazom protiv Novog Zelanda, bio je poseban trenutak kada su nama, EU ekipi, na poklon izveli “haku”, njihov poznati ples, i to ne samo na terenu, već i na svečanom prijemu Airbusa, ispod krila zrakoplova Concorde.

No važno je naglasiti da naše EU prisustvo označava značajnu prekretnicu u svjetskoj sportskoj diplomaciji. Čak je i predsjednica Europskog parlamenta, Roberta Metsola, opisala ulazak našeg EU-a tima u ovo međunarodno sportsko natjecanje kao “povijesni trenutak”.

Kako je došlo do ideje da se formira ragbi ekipa Europske Unije? Ragbi je na glasu kao poprilično grub sport, kakva su Vaša iskustva?

Prva smo sportska reprezentacija institucija Europske unije. Do sada nije postojala ekipa koja bi predstavljala EU institucije na svjetskim natjecanjima. Nekolicina trenutnih i bivših zastupnika Europskog parlamenta (Eric Andrieu, Anne-Sophie Pelletier, Mohammed Chahim, Pascal Durand, Radan Kanev, Irène Tolleret, Petar Vitanov, Christian Allard, Derek Vaughan) pokrenulo je ideju, i od jeseni 2022. tridesetak kolega tjedno dolazi na treninge. Mješavina smo komunikacijskih i političkih stručnjaka iz institucija EU, 15 različitih nacionalnosti. Prvi put na ovom svjetskom natjecanju uvedena je mogućnost formiranja mješovitih timova. U našem timu su četiri žene.

Uvriježeno mišljenje da je ragbi grub sport nije baš točno. Postoje pravila u vezi s kontaktom i svi koji grubo igraju mogu dobiti žuti ili čak crveni karton. Ragbi nije ništa grublji od, primjerice, nogometa. Ragbi je timski sport, gradi karakter te podiže fizičku i psihičku snagu. U ragbiju postoji neposredni kontakt između igrača suprotstavljenih ekipa. Tijelo se postupno prilagođava na treninzima, nakon nekoliko utakmica postaje naviknuto na kontakt i udarce. Ragbijaša uvijek očekuje taj izravni kontakt.

Jeste li pobijedili?

Novi Zeland je zasluženo odnio pobjedu. Iako smo imali poraze u prve dvije utakmice protiv Novog Zelanda i Francuske, kruna našeg nastupa bila je pobjeda protiv Ujedinjenog Kraljevstva. To je bilo posebno zadovoljstvo jer se ragbi izvorno razvio u Engleskoj, a i bilo je simbolično jer je Ujedinjeno Kraljevstvo nažalost napustilo EU 2020. godine. 

Je li ovo bio Vaš prvi susret s ragbijem ili ste ga igrali i ranije, s obzirom na to da taj sport nije tako popularan u Hrvatskoj? Jeste li se bavili nekim drugim sportovima?

U Belgiji postoji nekoliko ragbi klubova, te sam prije članstva u institucionalnom EU klubu trenirao dvije godine za lokalni klub u Bruxellesu. Ragbi je izazovan i fascinantan sport. Također, primjećujem da popularnost ragbija raste i u Hrvatskoj. Slično našem klubu, ragbi zajednica u Hrvatskoj se temelji na volonterskom radu i snažnoj zajednici koja podržava ovaj sport.

Ragbi je prvi timski sport koji sam probao, a prethodnih godina redovito teretana i trčanje. Drago Pezić, poznati fitness trener, držao me u kondiciji online treninzima.

Kako ste doživjeli izazove s obzirom na raznolikost 15 kultura i perspektiva unutar vašeg europskog tima?

Da, za razliku od ostalih timova, tijekom igre mi miješamo različite jezike, stvarajući smiješnu i neobičnu, ‘ajmo reći – simfoniju, jer u trenucima strasti na terenu, granice između njemačkog, hrvatskog, francuskog, engleskog, bugarskog, nizozemskog itd. jezika se brišu.

Kako biste opisali svoje dojmove nakon povratka s prvenstva? Je li Francuska opravdala svoj ugled kao centar diplomacije, umjetnosti i mode?

Nismo očekivali tako ispunjen i ‘profesionalan’ raspored. Dani su bili ispunjeni treninzima, fizioterapijom, institucionalnim sastancima i naravno francuskom kulturom. Izazov je predstavljalo dnevno prelaziti sa sportske opreme na dress code “black tie”, koji je bio obavezan za određena događanja.

To je bio pravi “francuski štih”, ali svi smo se trudili poštovati upute. Sve je iznenadio posjet Airbusu u Toulouseu, koji je lider u dizajnu i proizvodnji zrakoplova. Poseban je trenutak bio, kao što sam već spomenuo, kada su predstavnici Novog Zelanda izveli “haku” na svečanom prijemu ispod krila zrakoplova Concorde.

Kako usklađujete treninge sa svojim poslovnim obvezama? Možete li nam opisati kako izgleda jedan Vaš prosječan dan?

Uspostavljanje ravnoteže između zahtjevnog rasporeda i tjelesne aktivnosti izuzetno je važno i zahtijeva dobru organizaciju. Redovito treniram četiri puta tjedno u teretani kako bih održavao kondiciju. Obično to radim tijekom pauze za ručak ili navečer. Također, sudjelujem u kondicijskim treninzima za ragbi jednom do dva puta tjedno kako bih se pripremio za natjecanja.

Na posao dolazim romobilom ili biciklom. Budući da je komunikacijski tim Europskog parlamenta politički neutralan, moj svakodnevni zadatak obuhvaća koordinaciju timova i razvijanje raznolikog pristupa svim EU građanima. Aktivnosti su temeljito planirane kako bi se usklađivale s ključnim trenucima, a jedan od najvažnijih događaja su izbori za Europski parlament u lipnju 2024. Stoga trenutačno intenzivno radim na projektu Europskog parlamenta u boljem informiranju i uključivanju građana diljem Europske unije. Svakodnevno komuniciram s kolegama iz svih zemalja EU.

Tijekom radnog tjedna predajem studentima novinarstva ili mladima diljem EU. Večeri su rezervirane za druženje s prijateljima, a Bruxelles nudi bogatu ponudu restorana, barova te koncerata različitih glazbenih žanrova. Vikendom me možete sresti na koncertu filmske glazbe ili na elektroničkom partyju, no najčešće ćete me pronaći kod kuće, kako opušteno čitam knjigu.

Tomislav Korman o karijeri u Europskom parlamentu

Vrlo ste mladi ostvarili impresivnu karijeru. Kako je izgledao Vaš put do uspjeha i jeste li od uvijek sanjali o poslu kojim se danas bavite?

Kampanje nagrađivane nagradama, najkomunikativnija Twitter vlada, Fortune 500 tvrtke, Europska komisija, tehnologija – prošao sam kroz sve to. Jesam li iznenađen što sada radim s glasnogovornikom Europskog parlamenta, jedne od najvećih demokracija na svijetu? Svakako.

Kao dječak koji je odrastao u poslijeratnoj Hrvatskoj, sigurno nisam bio rječit, ali ako postoji nešto u čemu mogu pomoći, pokušat ću. To je usmjerilo 15 godina moje karijere i dovelo me u Bruxelles. Ranije sam imao priliku iskusiti akademski svijet, privatni i javni sektor, surađivati s premijerima, zastupnicima u Europskom parlamentu i izvršnim direktorima. Od Nairobija, Amsterdama, Birminghama, Londona, San Francisca, Washingtona do Lavova, Kišinjeva, Istanbula, Varšave… Sve je to bila teška i predana radna etapa. Moje dvadesete i rane tridesete bile su knjige, učenje, rad vikendima…

Dugo sam naporno radio, ali nisam odustao. Ako imate san, borite se za njega. Postoji disciplina za strast. I nije važno koliko puta ste odbijeni ili koliko ste puta pali ili bili pobijeđeni. Stvar je u tome koliko puta ustanete, budete hrabri i nastavite dalje. Baš kao i u ragbiju.

Srećom, moja obitelj me podržavala, što, kako vidim, nije uvijek slučaj kod kreativaca iz radničke klase: Kada ne morate morati birati između strasti, to je samo po sebi privilegija.

Mnogi uspješni ljudi iz svijeta politike, tehnologije i showbiznisa ističu rano ustajanje kao jedan od bitnih alata svog uspjeha. Kako izgleda vaše jutro, ustajete li rano ili se pokušavate držati pravila da je važno odspavati sedam do osam sati?

Kada počnete spavati osam sati shvatite: ‘Oh, Bože, sada znam kako je to biti na sto posto energije.’ Ustajem između 6.30 i 7.30 sati. Mislim da to nije rano. Iskustvo mi govori da je važnije pronaći rutinu koja vam odgovara i pridržavati je se. Pretjerivanje s ranim ustajanjem i prekomjernim vježbanjem nije realno. Ljudi ulaze u produktivnu “zonu” u različito vrijeme. Ključno je redovito odraditi neke manje aktivnosti i isplanirati si balansirani dan. Na primjer, ako vježbate jogu, trčanje ili bilo koju aktivnost samo jedan sat, to je tek 4% cijelog dana. Dakle, balans.

Francuska je domaćin brojnim sportskim događanjima svjetske klase. Kakva je bila atmosfera i što ste ponijeli kao dojmove iz tog iskustva?

Doslovno je cijela zemlja bila u pripremi za pravo svjetsko prvenstvo u ragbiju. Neobično je bilo vidjeti Pariz, restorane, modne dućane i shopping ulice obojene u sportske motive. Od vlastitih dojmova pamtim nadmetanja timskih maskota (plišanih igračaka) te našu EU prijateljsku utakmicu s igračima organizacije koja radi s oboljelima od raka – Les RUBies. No važno je naglasiti da naše EU prisustvo označava značajnu prekretnicu u svjetskoj sportskoj diplomaciji te istovremeno naglašava i važnost sudjelovanja žena u tradicionalno muškim sportovima. Čak je i predsjednica Europskog parlamenta, Roberta Metsola, opisala ulazak našeg EU-a tima u ovo međunarodno sportsko natjecanje kao “povijesni trenutak”.

Vezano uz važnost sudjelovanja žena u ovom tradicionalno muškom sportu, kako biste potaknuli žene da se uključe u ragbi i slične sportove?

Već sam rekao da je na ovom svjetskom natjecanju uvedena mogućnost formiranja mješovitih timova i da su u našem timu četiri žene. One se natječu prema posebnim pravilima, s obzirom na to da je ragbi fizički zahtjevan sport. Za natjecateljice nije dopušteno rušenje i “scrum,” što su ključni elementi ragbija. Pravila su prilagođena, one igraju određene pozicije i svjesne su rizika.

Nažalost, unatoč diplomatskim naporima, Engleska i Južna Afrika su odbile igrati protiv mješovitih timova. Ipak, pomaknute su granice i vjerujem da je to korak u pravom smjeru.

Bilo koji timski sport pruža mnoge prednosti kao što su izgradnja kondicije, timski duh, i osjećaj samopouzdanja. Također je važno organizirati besplatne ili pristupačne radionice i treninge za žene koje su zainteresirane, kako bi im omogućili da probaju timske sportove bez pritiska. Promoviranje ženskih timova i priča uspješnih žena u bilo kojem timskom sportu također može inspirirati druge da se pridruže.

Spomenuli ste da su humanitarne akcije često povezane s ovakvim događanjima?

Bitna je činjenica da je sav prihod od ovog prvenstva, kao i bilo kojeg natjecanja u kojem sudjelujemo, ide u dobrotvorne svrhe, odražavajući timsku predanost vraćanju zajednici. Dio je to inicijative Nelsona Mandele. Svi sudionici sami snose troškove, putovanja i smještaja. Ovo svjetsko prvenstvo podržalo je neovisnu organizaciju koja kroz ragbi radi s oboljelima od raka. Organizacije iz bilo koje sfere kao i brojni individualci koje zanima aktivizam, demokracija i EU, mogu se povezati preko institucionalne stranice EU i u Hrvatskoj – zajednoza.eu.

U vašem poslu komunikacijske vještine izuzetno su važne. Koje biste savjete dali mladima koji se bore sa samopouzdanjem i komunikacijom na radnom mjestu?

Svi imamo dobre i loše dane kad se borimo sa samopouzdanjem. I ja nekad prebrzo nešto predstavim, pa se ispravim. Važno je aktivno slušati sugovornike i pokazivati interes za njihova mišljenja. Emocionalna inteligencija, razumijevanje vlastitih emocija i empatija, ključni su za uspješnu komunikaciju. Rad na govoru tijela, gestama i mimici doprinosi jasnoj komunikaciji. No najbitnije, kontinuirano učenje i traženje povratnih informacija od starijih kolega pomaže u usavršavanju. Pitajte kolege otvoreno ‘Što mogu poboljšati?’. Važno je promatrati kritiku kao priliku za rast i ne shvaćati je preosobno. Budite otvoreni za konstruktivnu kritiku i aktivno je tražite kako biste unaprijedili svoj rad.

Na društvenim mrežama imate mnogo pratitelja, među kojima su i Barack Obama i Britney Spears. Kako ste došli do takvih utjecajnih pratitelja?

Nekad je vještina pronaći ravnotežu između zabave i posla. To je sastavni dio komunikacijskih kanala i industrije u kojoj radimo. Ako baš moramo o poslu, radije bi da me pitate kako smo 2018. pravom komunikacijom uspjeli “pobijediti” Google izglasavanjem direktive koja štiti nakladnike i novinarski rad u EU. No ostavimo to za neki idući intervju.

Što radite kad ne radite? Jeste li od onih koji su uvijek u akciji, ili više volite pogledati dobru seriju ili film?

Drijemam. Iskreno. Ili nadoknađujem vrijeme s prijateljima. Nisam uvijek u akciji jer smatram da previše ispunjen dan ili pretjerano planiranje zapravo izaziva neku vrstu bijega. Umjetnost je biti sam sa sobom bez povremenih ometanja, televizije, radija, društvenih mreža. Pokušajte biti sami, pronađite vrijeme samo za sebe, barem 20 minuta, za mnoge je to izazovno i moraju pronaći distrakciju. Kada osjećam da moram biti u nekoj akciji, uzmem vremena da promatram odakle ti osjećaji dolaze i što pokušavam ispuniti.

Što se tiče serija, ako nisu Zvjezdane staze, teško ostajem pred ekranom. Filmovi većinom u kinima.

Koja vas je serija posebno osvojila u posljednje vrijeme?

“Black mirror” sezone uvijek imaju nekoliko dobrih epizoda. Posljednja sezona, točnije epizoda sa Salmom Hayek i Annie Murphy mi je bila odlična. Pogled na algoritme, umjetnu inteligenciju iz zabavne perspektive me uvijek oduševljava.

Jeste li čovjek od kave ili preferirate neku zdraviju opciju, možda smoothie ili čaj?

Za mene dan započinje laganim smoothijem. Nisam od kave, preferiram energetske napitke kao dodatak treninzima.

Odijela su uniforma poslovnog svijeta. Kakve boje i krojeve preferirate i koji su brendovi baš po vašoj volji?

Jednom sam posjetio dermatološki salon i doktorica je primijetila: ‘Oh, radite za institucije Europske unije, zar ne?’ Zastao sam na trenutak, pa odgovorio: ‘Zašto ne pomislite da radim za konzultantsku ili privatnu firmu? Takvih ima mnogo u Bruxellesu.’ Ona se nasmijala i rekla: ‘Pa, svi ste uvijek odjeveni u nijansama plave boje. Zašto se ne oblačite u sive, smeđe ili druge boje? Izgledate uniformirano.’ Shvatio sam da ima istine u tome pa sam počeo eksperimentirati s različitim krojevima, bojama i uzorcima. Tajna je u tome da ni jedan brend ne odgovara svima jer svi imamo različite građe tijela. Dakle, sve sakoe i košulje pokušavam provući kod krojača kako bismo postigli taj izgled po mjeri. Što se tiče mode, ono što je odlično kod Bruxellesa su second-hand trgovine s brendiranom odjećom. Dakle, izbjegavam brzu modu i pokušavam reciklirati.

Možete li nam otkriti kako izgleda vaš osobni stil, nakon posla? Uskačete li u trenirku i traperice ili preferirate sportsku eleganciju i kad niste na poslu?

Trenirka samo po doma. Sportska elegancija dobar je opis mog stila u slobodno vrijeme. Sjećam se da sam tek kroz treću godinu u pandemiji “olabavio” stil. Kolegice su primijetile da me prvi put vide u polo majici. Dakle, čak i kod kuće održavam sastanke u košulji. Sada sam u uredu mnogo opušteniji. Radimo izravno s građanima i mladima, a ponekad sam cijeli dan na nogama, pa preferiram sportski, ali profesionalan stil. Naravno, za poslovne sastanke poštujem poslovnu eleganciju kao dio rutine i pravila.

Zahvaljujući poslu, često ste na putu – koji je vaš savjet za brzo i praktično pakiranje i jeste li u tome vješti?

Dobro pitanje. To ide automatski. Unaprijed znam koliko rundi pranja rublja trebam napraviti, a zatim pakiranje traje maksimalno 20 minuta. Kao i ranije, sve se svodi na praksu i ponavljanje. Kada imate rutinu, nema potrebe razmišljati. Najdulje mi je trebalo da naučim kako minimalizirati odjeću – odabrati osnovne komade odjeće koji se lako kombiniraju međusobno. Tako ćete smanjiti količinu odjeće koju nosite. Eto dok vama odgovaram na putu sam iz Strasbourga, a već idući tjedan sam u Budimpešti.

Posjetili ste jug Francuske, gradove Sarlat i Toulouse, te naravno Pariz. Koji su vaši dojmovi?

Sarlat i Toulouse su predivni gradovi s bogatom kulturnom baštinom i prekrasnim spomenicima. Sarlat me oduševio svojim srednjovjekovnim šarmom. Jug Francuske nudi mnoge mogućnosti za ljubitelje sporta. Gledati ljude kako uživaju u rekreaciji u prekrasnim parkovima i duž obala rijeka bilo je inspirirajuće. Podsjeća me na Hrvatsku. Osjećam da Francuska kao i Hrvatska zaista promovira zdrav način života i aktivnosti na otvorenom, što je izvrsno.

No, naravno, Pariz je posebno iskustvo. Kao dio EU delegacije imali smo ekskluzivan pristup Narodnoj skupštini (francuski: Assemblée nationale) koja od kasnog 18. stoljeća, služi kao donji dom Francuskog parlamenta. Doslovno izgleda kao da ste u muzeju. Unutar svojih dvorana, povijesne slike prikazuju ključne trenutke u francuskoj povijesti, kipovi odaju počast povijesnim ličnostima, dok neoklasična arhitektura dodaje svoj šarm. Nacionalna skupština nosi duboku povijesnu važnost, budući da je bila svjedok ključnih političkih rasprava, odluka i zakonodavstva koje su oblikovali sudbinu Francuske.

Od svih zemalja koje ste posjetili, koja je na vas ostavila najpozitivniji dojam? Gdje biste se sutra mogli preseliti bez mnogo razmišljanja?

Od svih 5 kontinenata i 40-ak zemalja koje sam posjetio, Bruxelles ostaje dom. Na manje od 2 sata vlakom od Londona, Amsterdama i Pariza, opravdano nosi titulu srca Europe. A i Hrvatska je iz te pozicije na samo 2 sata letom.

Ako baš moram birati, to bi uvijek bila lokacija s morem ili blizu mora. Ako zanemarimo geopolitički kontekst, Kalifornija prirodom oduševljava, ali kultura i način života u EU je neusporedivo bolji.

Kako glasi vaš omiljen citat, koji vas inspirira u životu i u karijeri?

Od nobelovca Alexisa Carrela: “Čovjek se ne može preoblikovati bez patnje jer je on istovremeno i mramor i kipar.”

Općenito stoicizam kao pogled na život pomaže. Vježbajte samokontrolu kako biste stekli samopouzdanje i samopoštovanje. Odupiranjem trenutnim željama za dugoročnim ciljevima, razmišljate o dugoročnom sebi. Čovjek koji ne popušta svojim impulsima je najslobodniji čovjek.

Kakvi su vaši planovi i ciljevi za kraj 2023. i početak 2024. godine?

Pred nama su pripreme za ragbijaško Svjetsko prvenstvo u Australiji 2027. Međutim, prije toga, svi ćemo biti posvećeni Europskim izborima koji će se održati u lipnju 2024. godine. Svi koji žele biti informirani o događanjima na kojima radimo, demokraciji i Europskoj uniji mogu se povezati preko službene internetske stranice Europske unije, koja postoji i u hrvatskoj verziji dostupnoj na zajednoza.eu.