Već dugo tražite recept za najmekše buhtle s pekmezom? Ovaj Domaćice Sanje je provjereno – izvrstan. Možete ih napuniti kojim god punjenjem želite, a uistinu su mekane koliko i ukusne. Ovo je recept koji ćemo svakako ponavljati uvijek iznova!
Recept za najmekše buhtle s pekmezom Domaćice Sanje
“Da vas čujem, kad je buhtla u pitanju, jeste li više za PEKMEZ ili ČOKOLADU? Ovo je moje tijesto s jogurtom, stvarno su mekane kao duša, a sad prvi put da sam snimila kako ih ja radim, nije komplicirano i ne mora biti sve biti tip top, bitno da ispadne tip top pa se možda odvažite”, napisala je Sanja Mijac uz recept za najmekše buhtle s pekmezom.
Pomno pratite upute koje je uz video objavila Sanja Mijac.
Sastojci za tijesto (oko 15 buhtli):
200 ml tekućeg jogurta sobne temperature,
1 suhi instant kvasac,
1 žlica šećera,
200 ml toplog mlijeka,
600 g glatkog brašna,
80 ml ulja,
1 žličica soli,
1 cijelo jaje,
1 žumanjak.
Dodatno:
malo maslaca (oko 50 g),
pekmez od šljive,
ili namazi po želji.
Priprema tijesta:
Jogurt treba biti sobne temperature (ne smije biti hladan) pa ga ostavite van frižidera da se malo ugrije ili ga malo ugrijte u lončiću skupa s mlijekom,
Sve sastojke stavite u posudu i zamijesite glatko tijesto,
Prekrijte ga krpom i ostavite na toplom dok se ne udvostruči,
Uzdiglo tijesto premijesite pa ga razvaljajte na debljinu otprilike 3-4 cm na dobro pobrašnjenoj podlozi. Ako treba dodajte šaku ili dvije brašna, ali neka tijesto ostane mekše,
Tijesto narežite na manje kvadrate,
U svaki kvadrat stavite po jednu do dvije žličice pekmeza pa rukama oblikujte kuglu,
Kugle tijesta stavite u tepsiju obloženu papirom za pečenje. Redajte ih jednu do druge, pritom pazeći da preklopljena strana bude dole, dok će glatki dio buhtle biti gore,
Ostavite ih 30 minuta na toplom da se dižu u tepsiji,
Za to vrijeme zagrijte pećnicu na 180-200 °C,
Buhtle dodatno premažite s malo prethodno otopljenog maslaca,
Stavite ih peći u zagrijanu pećnicu 25 do 30 minuta, ovisno o jačini pećnice,
Kraj godine oduvijek ima tu čudnu, gotovo ritualnu moć da nas natjera na inventuru. Ne samo ormara, navika ili odnosa, nego i trendova koje smo, svjesno ili ne, puštali u svoje tanjure, ekrane i svakodnevicu. Dok odbrojavamo posljednje dane 2025. godine, postaje jasno da se ne opraštamo samo od još jednog kalendara, nego i od cijelog niza gastronomskih, lifestyle i pseudo-zdravih pojava koje su nas, priznajmo, umorile. Neke su nas zabavljale, neke zbunjivale, a neke ozbiljno dovele u pitanje zdrav razum, okusne pupoljke i granice dobrog ukusa.
U iščekivanju Božića, ali i posljednje epizode, donosimo recept za doboš tortu – savršen klasik za blagdanski stol, koji spaja tradiciju i nezaboravne okuse Austro-Ugarske.
Bakalar, skandinavska riba koja je stoljećima bila specijalitet hladnih sjevernih mora, danas je nezaobilazna delicija mediteranske kuhinje, posebno tijekom blagdana. Taj fascinantni spoj tradicije i okusa u Istri doživljava pravu renesansu, a recept za jednostavno i brzo jelo koje oduševljava i najmlađe otkriva Aleksandar Stefanov, majstor bakalara s iskustvom od gotovo tri desetljeća.
U trenutku kada namirnica postaje glavna priča, a jednostavnost prostor za kreativnost, nastaje zimski meni koji slavi čiste okuse, tišinu prostora i večeri koje se pamte – bez žurbe, bez viška, s jasnim karakterom.
Zima nisu samo hladnoća i kratki dani - to je vrijeme posebnog ugođaja. Vrijeme kada tražimo male rituale koji nas opuštaju: lampice, topla atmosfera doma, druženja i okus koji unosi svježinu u svaki trenutak. Upravo zato tu je Lemonish, niskokalorična gazirana limunada koja i u prosincu donosi dašak živosti.
Kad stane na scenu, Dorian Stipčić zna da glas sam po sebi nije dovoljan. On ne pjeva samo note, nego priču, emociju, trenutak koji publika osjeti prije nego što izgovori prvu riječ. Mladi Varaždinac, glumac i pjevač s klasičnim obrazovanjem i bogatim kazališnim iskustvom, ove godine čeka svoj trenutak kao PRVA REZERVA na Dori s pjesmom "Loved". I dok mnogi gledatelji vide samo finaliste i spektakularne izvedbe, Dorian zna da pravi izazov počinje puno prije nego se upale reflektori: u disciplini, strpljenju i pripremljenosti koja nastaje godinama provedenima u kazališnim dvoranama.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
