Fotograf Marko Andrijašević za HELLO! otkriva kako je nastala popularna Marendologija: ‘To su ti mali trenuci s kojima se svi mogu poistovjetiti’
Rodom iz Makarske, Marko Andrijašević se nakon 15 godina provedenih u Francuskoj vratio kući i pokrenuo Marendologiju - projekt čije nas fotografije i snimke ljeta u Dalmaciji vraćaju u djetinjstvo.
Ako ste barem jednom, u ove hladne i kišne dane, skrolajući Instagramom naišli na fotografije i reelse koji su vas u trenu prebacili u ljetna popodneva koja još mirišu na djetinjstvo, onda znate o čemu govorimo. Objave koje prizivaju miris mora, sunce koje nemilice prži i one slatke užitke dok, još ogrnuti ručnikom, drhtite i jedete palačinku koju je baka ispekla, gledajući u valove. To su uspomene koje vas podsjećaju na neki jednostavniji način života, kad si znao da je ručak u podne i da ti se zbog toga neće kupiti sladoled na plaži pa možeš plakati do sutra… Uspomena zbog kojih biste najradije odmah spakirali stvari i pobjegli na Jadran. Možda još niste stigli otići, ali ste te fotografije sigurno spremili ili podijelili na svom storyju, uz obavezno odbrojavanje do ljeta. Zato su velike šanse da ste već upoznali rad Marka Andrijaševića.
Fotograf i snimatelj rodom iz Makarske, koji se nakon 15 godina provedenih u Francuskoj vratio u domovinu, gdje je svoju strast prema gastronomiji i fotografiji pretočio u autentičan projekt naziva Marendologija. Oko imena mu je pomogla prijateljica Nina, a kad malo vremena provedete u Markovom društvu, jasno je da Marendologija nije samo naziv. To je oda sporijem tempu života, trenucima koji ne trebaju filter i, naravno, to je znanost o dobroj spizi.
‘Marendologija nas zapravo podsjeća na sve ono sve ono što je prirodno i svima nama poznato. To su trenuci s kojima se svi mogu poistovjetiti. I to najbolje prolazi, trenuci koji vas podsjećaju na djetinjstvo. To su ti momenti, jednostavni, a ipak toliko vrijedni‘, govori nam Marko. No ti, kako ih Andrijašević zove jednostavni trenuci, kod njega izgledaju i stvarno i filmski u isto vrijeme. Njegovi su postovi često slike skromnih obroka, kao što je soljenje rajčica s morem u pozadini, palačinke na tanjuru, bake koje i u devetom desetljeću kuhaju najdražima. U njegovim postovima nema kiča ni prenemaganja, samo male stvari koje postaju velike kad ih gledaš srcem.
‘Volim snimati te te jednostavne užitke. Palačinka je nešto što si pojeo već 600 puta, znaš točno što te čeka kad je vidiš, ali nije to samo jelo. To je osjećaj, miris, to je uspomena’, kaže Marko pa dodaje: ‘Ljudi se poistovjete s time jer smo svi tako rasli. Nema tu nekih složenih jela, sve je to život. Zato ljudi to vole i dijele‘.
Ljubav prema fotografiji i dobroj spizi Marko je naslijedio iz kuće, najviše od oca, akademskog slikara Petra Andrijaševića.
‘Ćaća nije kuhar po struci, ali kuha vrhunski, iz gušta. I babe, i s mamine i s tatine strane, svi su vezani za kuhinju. U Sinju, u Splitu, u Makarskoj, uvik se kuhalo i družilo. Hrana je bila središte okupljanja. Čak i kad smo živili u Francuskoj, di san bija do 18. godine, jedino zajedničko vrime u danu bila je večera. I uvik bi me ćaća zva: Ajde, dođi vidit kako se ovo radi’. Zapravo, sve je od tate‘, kaže nam kroz smijeh.
U obitelji su skoro pa svi umjetnici, no kraj tih umjetnički duša potrebna je bila jedna koja držala sve konce u rukama. ‘Mama nam je sve to omogućila. Stari je umjetnik, brat radi web dizajn, i ja sam tu negdje, tako da nas je doma bilo troje umjetnika. A stara… Ona je najjača umjetnica od svih, jer ona je to sve izdržala‘, ponosno kaže Makaranin.
Njegove fotografije najčešće nastaju spontano. Dok šeta uz more, pije prvu jutarnju kavu, promatra baku u kuhinji, koja ga uporno tjera ‘vanka‘, ili kada mu se na tanjuru nađu boje i teksture koje jednostavno mora zabilježiti. ‘To su ti trenuci koji me uzmu. Ne mogu to planirati. I kad dođem doma u Dalmaciju, uzmem aparat i izgubim se…‘
No za Marka je fotografija način da zabilježi dušu trenutka, a najviše voli snimati ljude, posebno starije: Kad fotkam starije ljude, to mi je nekako najemotivnije. Jer ono… to su naše bake i didovi. Ja u svim stariji ljudima vidim svoju baku. I nekako mi to budi neku emociju, i ljudi mi često znaju reć: ‘znaš, rasplaka si me’ jer ih to podsjeća na njihove starce.
Iza svake fotografije je priča. Marko ništa ne uljepšava, već bilježi onako kako jest. I to ljudi osjećaju. Upravo zbog toga njegove fotografije se dijele i ostaju u pamćenju. ‘Ne bih volio da Marendologija postane nešto kao Pinterest. To su stvarno iskreni trenuci. To je stvarno život. Ja želim da ljudi znaju da je to stvarno. Sve te slike, svi ti okusi, ti mirisi…‘, zaključuje Andrijašević.
Iako je Marendologija projekt koji mu je najbliži srcu, Marko svoju znatiželju i objektiv nosi daleko izvan granica Dalmacije. Obožava putovanja, a jedna od najdojmljivijih avantura bio mu je bliski susret s gorilama u Ugandi. Karijera ga je potom vodila i u Normandiju, gdje je snimao Ivicu Kostelića. Također, veliki je fan borilačkog sporta, pa je, zajedno s kolegom Sašom Dropcem, zaslužan za filmske najave FNC-a.
No bez obzira na sve projekte, putovanja i sportske izazove, Marko, kao i većina njegovih pratitelja, već broji dane do povratka u Dalmaciju. Tamo gdje će, kroz svoj objektiv, ponovno hvatati one male, a velike trenutke zbog kojih miris mora, okus domaće spize i toplina uspomena ostaju s nama cijelu godinu.
Kraj godine oduvijek ima tu čudnu, gotovo ritualnu moć da nas natjera na inventuru. Ne samo ormara, navika ili odnosa, nego i trendova koje smo, svjesno ili ne, puštali u svoje tanjure, ekrane i svakodnevicu. Dok odbrojavamo posljednje dane 2025. godine, postaje jasno da se ne opraštamo samo od još jednog kalendara, nego i od cijelog niza gastronomskih, lifestyle i pseudo-zdravih pojava koje su nas, priznajmo, umorile. Neke su nas zabavljale, neke zbunjivale, a neke ozbiljno dovele u pitanje zdrav razum, okusne pupoljke i granice dobrog ukusa.
U iščekivanju Božića, ali i posljednje epizode, donosimo recept za doboš tortu – savršen klasik za blagdanski stol, koji spaja tradiciju i nezaboravne okuse Austro-Ugarske.
Bakalar, skandinavska riba koja je stoljećima bila specijalitet hladnih sjevernih mora, danas je nezaobilazna delicija mediteranske kuhinje, posebno tijekom blagdana. Taj fascinantni spoj tradicije i okusa u Istri doživljava pravu renesansu, a recept za jednostavno i brzo jelo koje oduševljava i najmlađe otkriva Aleksandar Stefanov, majstor bakalara s iskustvom od gotovo tri desetljeća.
U trenutku kada namirnica postaje glavna priča, a jednostavnost prostor za kreativnost, nastaje zimski meni koji slavi čiste okuse, tišinu prostora i večeri koje se pamte – bez žurbe, bez viška, s jasnim karakterom.
Zima nisu samo hladnoća i kratki dani - to je vrijeme posebnog ugođaja. Vrijeme kada tražimo male rituale koji nas opuštaju: lampice, topla atmosfera doma, druženja i okus koji unosi svježinu u svaki trenutak. Upravo zato tu je Lemonish, niskokalorična gazirana limunada koja i u prosincu donosi dašak živosti.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.
