Istarska Saints Hills vinarija Cantina – zatvoren krug jedne priče o ljubavi prema vinu
U malom istarskom mjestu Radovani, nadomak zvjezdarnice u Višnjanu, svega 12 kilometara od Poreča, poznata i nagrađivana vinarija Saints Hills, početkom svibnja otvorit će vrata svoje nove vinarije nazvane vrlo jednostavno - Cantina.
Cijela priča oko ovog projekta je sve samo ne obična. Okružena bajkovitim vinogradima i maslinama, u sred istarske šume, nova vinarija obitelji Tolj utjelovljenje je idile, gotovo nezamislive u današnje vrijeme, te u konačnici predstavlja ono što bismo danas nazvali ultimativnim luksuzom. Prekrasna priroda, mir, lokalna gastronomija i vrhunsko vino.
Vinarija Saints Hills prisutna je u Istri od samih početaka, naime, upravo iz vinograda Sv. Ante, najvišeg vrha jugozapadne Istre na čijem se posjedu nalazi vinarija Cantina, dolazi većina bijelih Saints Hills vina. Sada se vinarijom Cantina, nakon više od 15 godina prisutnosti vinarije Saints Hills u Istri, piše posveta istarskom načinu života s naglaskom na dobro vino, lokalnu gastronomiju i ugodi za sva osjetila. Nakon godina berbi grozdova koji su putovali iz Istre u Dalmaciju, sada je u srcu vinograda izgrađen dom bijelim Saints Hills vinima, a sve divne kulture koje su godinama oblikovale terroir ovoga mjesta mogu se smjestiti u dvije posude: čašu i tanjur i na taj način svjedočiti o raskoši istarske prirode i njezinih plodova.
„U Istri je sve započelo“ kaže nam Ivana Tolj, i dodaje „ Prvo vino koje je napravljeno pod etiketom Saints Hills, je vino od istarskog grožđa. Naime, na zemlji na kojoj se danas nalaze Cantina i vinograd, bila su dva reda loze, stara šezdesetak godina, koje smo odmah obrali i tako je nastala naša prva – Nevina 2007, koja nije bila komercijalna, a u našoj vinariji na Pelješcu čuvamo još nekoliko boca kao uspomenu na naše početke. Namjera nam je bila na ovoj zemlji saditi masline, no nakon konzultacija sa strukom i analize zemlje, rečeno nam je da su zemlja i položaj idealni za sadnju loze, i tako je sve počelo.. U isto su vrijeme nastajali i nasadi na jugu, u Komarni i na Dingaču, tako da smo zajedno rasli, samo je Cantina nedostajala – do sad.“
Nastavite čitati nakon oglasa
Česte posjete vinarijama koje se diljem svijeta nalaze na najatraktivnijim lokacijama, inspirirale su Ivanu i Ernesta Tolja na izgradnju nečeg sličnog i u Istri, pa su osim istarskih kuća i oštarija kao inspiracija poslužile i divne vinarije na sjeveru Italije. S tim u skladu interijer, ali i eksterijer Cantine prati istarsku estetiku, a toplina i elegancija prirodnih materijala i nijansi, kao i uglavnom po mjeri od strane lokalne tvrtke izrađen namještaj, ovom objektu daju poseban šarm. Za projekt Cantine zaslužan je arhitekt Milan Pahović, uređenje interijera prepušteno je iskusnom Studiju Franić Šekoranja, a originalne su umjetničke slike na zidovima Cantine djelo mlade umjetnice Silvije Golja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Uz poznata i nagrađivana Saints Hills vina, gostima će Cantina pružati i uslugu smještaja u tri apartmana te restoran u kojem će se posluživati niz lokalitetom inspiriranih delicija čiji je fokus na sezonskim namirnicama. Za gastronomski dio priče zaslužni su Deni i Josip Mandić, koji već dugi niz godina Istrijane oduševljavaju lokalnim specijalitetima u ponešto klasičnijoj izvedbi, koja se naravno savršeno sljubljuju s biranim Saints Hills vinima.
„Kao što je svaki čovjek jedinstven, tako je jedinstvena i svaka boca vina, i to upravo po onom osjećaju koji probudi u vama. Uz vino se više volimo, glasnije pjevamo i sve osjećamo intenzivnije“ zaključuje Ivana Tolj, a mi možemo samo nadodati kako je Vinarija Cantina jedinstveno mjesto na kojem ćete moći uživati u nesvakidašnjem miru, vrhunskom vinu, biranim lokalnim delicijama, i prepuštanju ugodi koja na najljepši način probuđuje sva osjetila.
Ovogodišnje, trinaesto izdanje Zagreb Design Weeka donosi značajnu novost koja mijenja dosadašnji koncept održavanja najvećeg hrvatskog festivala dizajna, budući da će se festivalska atmosfera po prvi put razvijati diljem grada i prije početka središnjeg programa, čime partner lokacije preuzimaju ulogu svojevrsnog uvoda u manifestaciju te posjetiteljima omogućuju da suvremeni dizajn upoznaju u njegovu prirodnom okruženju, ondje gdje nastaje kroz svakodnevni rad umjetnika, arhitekata, dizajnera i brojnih kreativnih profesionalaca.
Postoje televizijske serije koje tijekom godina prerastu okvire vlastitog medija te postanu dio popularne kulture, ostavljajući trag koji nadilazi vrijeme njihova prikazivanja, a upravo među takvim naslovima posebno mjesto zauzimaju Dosjei X (The X-Files), znanstveno-fantastična kriminalistička drama koja je tijekom devedesetih godina promijenila način na koji publika doživljava televizijske misterije, paranormalne fenomene i priče o teorijama zavjere.
U vremenu u kojem se personalizacija često svodi na nekoliko ugraviranih slova ili datum koji obilježava važan trenutak, rijetki su autori koji uspijevaju pokazati da pravi luksuz ne proizlazi iz samog predmeta, nego iz priče koju on nosi.
Centar urbane kulture Regenerator u Zaboku još je jednom potvrdio kako suvremena arhitektura može nadilaziti estetsku dimenziju te postati snažan pokretač društvenih promjena, budući da je upravo ovaj projekt proglašen najuspješnijim ostvarenjem hrvatske arhitekture u 2025. godini, čime su njegovi autori, arhitektonski ured MVA / Mikelić Vreš Arhitekti, osvojili prestižnu nagradu "Viktor Kovačić", najviše priznanje koje Udruženje hrvatskih arhitekata dodjeljuje za iznimna ostvarenja u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva.
Ovog ljeta Split dobiva novu točku susreta koja već u najavi mijenja način na koji se promišlja ljetni luksuz na Jadranu. U sklopu prestižnog Le Méridien Lav Resorta otvara se Zhega Beach Club, suvremeno osmišljeno mediteransko utočište koje spaja dizajn, gastronomiju, glazbu i atmosferu zalaska sunca u cjelovit doživljaj boravka uz more. Umjesto klasičnog poimanja beach cluba, Zhega dolazi kao pažljivo kuriran prostor u kojem se svaki element, od arhitekture do ritma dana, oblikuje oko ideje usporenog, ali intenzivnog uživanja.
Priču brenda Traversa pratimo od njegovih početaka – ili barem od prvog predstavljanja – jer je ljubav prema ručnom radu, boji, optimizmu i hedonizmu duboko utkana u način na koji obitelj Fabijanić promišlja svijet, a zatim ga pretače u radove nastale u njihovoj radionici.
Sarajevo Film Festival i ove godine potvrđuje svoju ulogu jednog od najvažnijih prostora susreta različitih filmskih poetika, autorskih senzibiliteta i kinematografija koje se često nalaze izvan glavnih tokova međunarodne filmske distribucije, a posebnu pažnju u tom smislu privlače programi Kinoscope i Kinoscope Surreal, koji suvremeni film promatraju iz dvije naizgled različite, ali zapravo duboko povezane perspektive, jer dok Kinoscope kroz dvanaest narativnih art-house ostvarenja istražuje nove načine pripovijedanja, intimne ljudske odnose, društvene lomove i posljedice povijesnih trauma, Kinoscope Surreal odlazi korak dalje prema području nelagode, fantastičnog, tjelesnog horora, queer žanra i mračnih imaginarija u kojima se svakodnevni svijet postupno pretvara u prostor straha.
Ovogodišnji Summer Screen 32. Sarajevo Film Festivala donosi jednu od onih selekcija koje na prvi pogled djeluju kao susret velikih autorskih imena, a tek se nakon što se filmovi postave jedan uz drugi otkriva da među njima postoji mnogo dublja i osjetljivija poveznica, jer Cristian Mungiu, Ryūsuke Hamaguchi, Hirokazu Kore-eda, Marie Kreutzer, Jeanne Herry i Léa Mysius, svaki iz vlastitog kulturnog, estetskog i pripovjedačkog iskustva, ponovno govore o čovjeku koji se nalazi pred granicom vlastitih mogućnosti i pokušava pronaći način da nastavi živjeti nakon trenutka u kojem se njegov dotadašnji svijet nepovratno promijenio.
Pulska Arena sinoć je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a Severinin koncert u sklopu aktualne turneje „Ja samo pjevam“ potvrdio je da njezina koncertna priča u ovom trenutku nadilazi klasični okvir velikog estradnog nastupa i sve se više oblikuje kao pažljivo koncipirana glazbena produkcija u kojoj su interpretacija, orkestralni zvuk, vizualni identitet i odnos s publikom ravnopravno uključeni u konačni doživljaj.
Beba na fotografiji nosi svijetloružičasti bodi i nježnu kapicu s diskretnim uzorkom, a prizor je u samo nekoliko sati privukao brojne čestitke i poruke podrške.