Nataša Mihaljčišin predstavlja novu kolekciju naziva “Sajam vjenčanja”

I onda su živjeli sretno do kraja života, a prije toga su se vjenčali, a još prije su morali svladati razne prepreke i proći kroz nezamislive poteškoće – ipak, to je bio samo uvod u plošnu viziju idiličnog života čiji je simbolički početak označen, u gotovo svim bajkama, bjelinom i čistoćom njezine haljine, analogno čistoćom duše koje se u svečanom obredu formalno spaja s drugom, to jest sa svojom sudbinskom družicom.

Prepreke su mogle biti materijalne, duhovne, političke, spolne i rodne, možda i transrodne, a nekima, bogami, software niti nije pridružio sudbinskog druga (soulmate) tako da bi smetnje takve vrste mogli okarakterizirati kao nepremostive!?

Nataša Mihaljčišin otkriva romantičnu viziju

Bilo kako bilo, od romantične vizije idiličnog vjenčanja i harmoničnog sljubljivanja, došli smo do praktične i komercijalne organizacijske platforme, a realne prepreke i poteškoće organiziranog ljubavnog života su se, često, znale pokazati daleko kompliciranijima od onih koje je trebalo riješiti tijekom uvertire. No dopustimo: neka san, ostane san! Sanjajmo na javi o ljepoti simbolike vjenčanice; možemo joj dati modnu slobodu u svojoj intimi, možemo je ponijeti kao katarzu oprečnih osjećaja početka, završetka i ponovnog početka – bilo s nekim, bilo sa samom sobom.

Obući vjenčanicu kao čin, kao gestu susreta, kao proces finog ritualnog ukrašavanja kojim se slavi jedan životni ciklus, kao spremnost na transformaciju, igru, samopropitivanje, i opet: snoviđenje! Ispreplitanje sna i jave, čežnje i konstrukcije potreba može zakomplicirati odnos prema zbilji, ali ga može i oplemeniti tankoćutnom njegom autentične nježnosti i ranjivosti.

Na tankoj granici prolaznosti i vječnosti, ritual vjenčanja svjedoči i našoj dubokoj potrebi za prepoznavanjem, zato se, možda i volumen pažnje i značaja koji obilježava tu jednu, iznimnu i posebnu haljinu, često čini predimenzioniranim, a danas i vrlo komercijalno destruktivnim. Kolekcija želi vjenčanicu postaviti u simbolički kontekst autentičnog susreta sa sobom, ili s nekim drugim – kako god kome drago i za slavlje bilo!

Ima tu puno ručnog rada, heklanja, štrikanja, paranja, ziherica i dekonstrukcije. Ima i jedan veo s vjenčanja od prije pola stoljeća, kao i jedan dragocjeni svileno čipkasti stolnjak s početka prošlog stoljeća. Sve drugo je novo i minuciozno i strpljivo izvedeno zahvaljujući divnim suradnicama.