Matthieu Blazy ponovno je otvorio Chanelove arhive. Rezultat je jedna od najzanimljivijih kolekcija sezone

Revija je održana 5. listopada 2026. u pariškom Grand Palaisu, godinu dana nakon Blazyjeva prvog predstavljanja kolekcije za Chanel, a pistom su prošla 83 looka. Iznad modela nalazile su se osvijetljene ptice i veliki mjesec, dok je pod bio izveden u reflektirajućim narančastim i zelenim tonovima. Scenografija je bila neposredno povezana s motivom koji se provlačio kroz cijelu kolekciju. Ptice, osobito laste i čiope, pojavljivale su se na nakitu, gumbima, vezovima i modnim dodacima, ali ideja leta nije ostala samo dekorativna. Blazy je cijelu kolekciju gradio oko kretanja, lakoće i postupnog oslobađanja tijela od odjeće koja ga sputava.

To objašnjava zašto priča počinje mnogo prije nastanka onoga što danas prepoznajemo kao tipičan Chanelov izgled. Blazy se vraća razdoblju u kojem je mlada Gabrielle živjela unutar pravila odijevanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada su žensku siluetu određivali korzeti, čvrste konstrukcije, naglašen struk, oblikovani steznici i precizno krojeni komadi. Umjesto da takvu odjeću doslovno rekonstruira, on ostavlja njezine tragove. Na pojedinim komadima pojavljuju se linije koje podsjećaju na unutarnje ojačanje korzeta, obrisi steznika, peplumi, naborani ovratnici i zakrivljene linije prsluka. Izgledaju kao ostaci nekadašnje konstrukcije koja je uklonjena, ali nije potpuno izbrisana. Službeni tekst upravo ih opisuje kao svojevrsne ostatke prethodnih modnih života.

Takav postupak dobro objašnjava Blazyjev odnos prema Chanelovoj povijesti. On ne pokušava odlučiti koja je verzija Gabrielle Chanel „prava“. Mlada žena odjevena prema edvardijanskim pravilima, žena koja posuđuje elemente muške garderobe, dizajnerica koja uvodi jersey u žensku odjeću i autorica poslijeratnog Chanelova kostima pripadaju istoj biografiji. Zato se povijesna razdoblja u kolekciji ne pojavljuju urednim kronološkim redom. Jedan komad može nositi trag korzeta, konstrukciju muškog sakoa i lakoću donjeg rublja. Blazy odjeću tretira gotovo kao tijelo na kojem prethodne faze života ostavljaju tragove.

Posebno mjesto dobiva jersey, materijal koji je snažno povezan s ranim razdobljem Gabrielle Chanel. Kada ga je počela koristiti u ženskoj modi, jersey nije imao status luksuznog materijala kakav su imali svila, baršun ili bogato ukrašene tkanine. Bio je povezan s praktičnom odjećom i muškom garderobom, a upravo su njegova podatnost i jednostavnost odgovarale Chanelinoj ideji odjeće u kojoj se žena može normalno kretati. U kolekciji za proljeće i ljeto 2027. Blazy se vraća toj logici. Početak revije povezuje s donjim rubljem i odjećom koja se ponaša kao drugi sloj kože, dok završetak vodi prema potpuno novoj verziji Chanelova kostima. Između te dvije točke nalazi se cijeli život žene koja je postupno skidala slojeve društveno propisane odjeće.

Prvi izlazak zato djeluje gotovo krhko. Dyanira Hurbuscher pojavila se u laganoj, poluprozirnoj bijeloj odjeći nalik slip haljini, a u ruci nije nosila novu torbu izrađenu za sezonu nego osobnu torbu 2.55 Gabrielle Chanel iz arhiva kuće. Ista manekenka s istom torbom vratila se na kraju revije. Time je revija dobila zatvorenu kružnu strukturu. Predmet koji je stvarno pripadao Gabrielle Chanel prolazi kroz prezentaciju kolekcije koja govori o njezinim različitim životnim identitetima i na kraju se vraća na početnu točku.

Torba 2.55 ovdje nije slučajan arhivski izbor. Gabrielle Chanel predstavila ju je u veljači 1955., što je sadržano i u njezinu nazivu, a torba je postala jedan od predmeta kroz koje se može pratiti njezina ideja praktične elegancije. Remen s lancem omogućio je da se torba nosi na ramenu, umjesto da žena stalno mora držati torbicu u ruci. U Blazyjevoj reviji originalna, korištena torba ima sasvim drugačiju prisutnost od savršeno očuvanog muzejskog predmeta. Na njoj postoji trag osobe koja ju je nosila. Upravo zato dobro odgovara kolekciji koja se bavi slojevima vremena, promjenama i tragovima prethodnih života.

Između početnog i završnog pojavljivanja torbe 2.55 Blazy razvija čitav niz novih torbi. Pojavljuju se različite interpretacije flap modela, novi klasični model sa zatvaračem inspiriranim lancem sata, torbe oblikovane poput oblaka i mala večernja minaudière torbica u obliku kaveza za ptice iz kojega ptice kao da su pobjegle. Torbe u obliku oblaka povezuju se s različitim dijelovima dana, pa se motiv vremena koji postoji u odjeći nastavlja i u modnim dodacima. Vogue Scandinavia zabilježio je da se isti motiv pojavljuje kroz oblake, ptice selice, nakit, gumbe i vezove, dok arhivska 2.55 stoji na početku i kraju te priče.

Muška garderoba predstavlja drugi veliki izvor iz kojeg Blazy gradi kolekciju. Gabrielle Chanel rano je preuzimala elemente muške odjeće i prilagođavala ih vlastitom tijelu i svakodnevnom životu. U kolekciji za 2027. formalna muška dnevna i večernja odjeća ponovno ulazi u žensku garderobu, ali joj Blazy mijenja konstrukciju i način nošenja. Prsluci ostaju sirovih rubova, nose se uz hlače, a elementi klasičnog muškog krojenja pretvaraju se u kostime s uskim pencil suknjama. Granica između muške i ženske odjeće zato nije postavljena kao kontrast između dva odvojena svijeta. Jedan prelazi u drugi.

Sličan postupak koristi kod večernjih haljina koje se oslanjaju na tridesete godine prošlog stoljeća. Pojavljuju se šljokice, perlice, pletivo i krojenje po kosoj niti, ali rezultat nije zamišljen kao ukočena večernja toaleta. Konstrukcija omogućuje da haljina klizi uz tijelo, a pojedini pleteni i ukrašeni komadi zamišljeni su s lakoćom obične majice. Upravo tu Blazy nastavlja jednu od najstarijih Chanelovih ideja, prema kojoj luksuz nema smisla ako tijelo zbog njega postane nepokretno. Odjeća može biti tehnički zahtjevna i ručno obrađena, ali žena u njoj ne bi trebala izgledati kao da nosi težinu vlastite odjeće.

Ta ideja postaje još jasnija u prozirnim i slojevitim dijelovima kolekcije. Blazy koristi različite težine tiskanih svilenih transparencija i slaže ih jednu preko druge kako bi dobio površine koje podsjećaju na promjenu oblaka tijekom vremena. Boje i prozirnost prelaze od jutarnjeg svjetla preko zlatnog sata do noći. Tkanina se zato ne promatra samo sprijeda i u mirovanju. Njezina puna slika nastaje tek dok model hoda, kada se različiti slojevi pomiču različitom brzinom i boje se međusobno preklapaju. Na pisti su se uz takve komade pojavili prozirni kremasti i crni kostimi ukrašeni cvijećem i perlicama, široke mrežaste konstrukcije, intenzivni uzorci i crveno-bijeli tigrasti tweed.

Tweed, materijal koji je toliko povezan s Chanelom da je gotovo postao vizualna skraćenica za kuću, Blazy ne odbacuje, ali ga pokušava osloboditi njegove očekivane krutosti. Najzanimljiviji rezultat tog rada u ovoj kolekciji jest novi „smocked tweed“. Smocking je postupak kojim se tkanina skuplja u pravilne nabore i dobiva veću rastezljivost, a Chanelov atelier taj princip primjenjuje na materijal koji tradicionalno povezujemo sa strukturiranim sakoom. Dobiveni tweed može se rastezati i pratiti pokret tijela mnogo više od klasične konstrukcije Chanelova kostima. Associated Press opisuje ga kao materijal s fleksibilnošću bližom sportskoj odjeći, dok ga Chanel u svojim bilješkama definira kroz lakoću, podatnost, rastezljivost i pokretljivost.

Time se kraj kolekcije vraća njezinu početku. Na početku je donje rublje koje gotovo nestaje na tijelu, a na kraju je Chanelov kostim, jedan od najprepoznatljivijih simbola građanske elegancije 20. stoljeća, izrađen tako da se ponaša mnogo slobodnije nego što njegova povijesna reputacija sugerira. Blazy ga približava drugoj koži. Službeni tekst izričito povezuje ta dva kraja kolekcije i navodi da novi smocked tweed nastavlja Chanelinu potragu za kretanjem, osobnim izražavanjem i slobodom.

Zato je zanimljiv i način na koji Blazy tretira klasični Chanelov kostim. Gabrielle Chanel je 1950-ih ponovno uspostavila svoju modnu kuću u svijetu u kojem je dominirala vrlo konstruirana poslijeratna ženska silueta. Njezin sako bez teške unutarnje konstrukcije, suknja i praktična bluza nudili su drukčiji odnos prema tijelu. Blazy sada uzima taj isti princip i prenosi ga u tehnologiju materijala dostupnu 2026. godine. Ne pokušava napraviti kopiju kostima iz 1950-ih. Pita kako bi ideja slobodnog Chanelova kostima izgledala kada bi danas bila razvijena od početka.

Ptice tada dobivaju preciznije značenje. One nisu samo romantičan motiv postavljen iznad piste. Laste i čiope pojavljuju se na odjeći, nakitu, vezovima i gumbima, a zatim doslovno napuštaju kavez na minaudière torbici. Blazy je u završnoj izjavi rekao da kolekciju ne smatra povijesnom kolekcijom, nego pričom o slojevitim životima Gabrielle Chanel, pri čemu ju je svaki korak vodio prema tome da postane slobodna poput ptice. U tom smislu ptica odgovara cijeloj konstrukciji kolekcije, od korzeta prema odjeći koja se rasteže, od čvrste forme prema prozirnosti i od odjeće koju tijelo mora podnositi prema odjeći koja prati tijelo.

I sama scenografija Grand Palaisa prenijela je tu ideju u mnogo većem mjerilu. Ispod velike staklene konstrukcije zgrade visjele su osvijetljene ptice, dok je mjesec pretvarao prostor revije u gotovo nestvaran noćni krajolik. Reuters je zabilježio golemi mjesec, luminescentne ptice i reflektirajući pod u narančastim i zelenim tonovima, dok su drugi izvještaji s revije opisivali čitavo jato iznad piste. Model tako nije hodao ispred dekoracije, nego ispod prizora leta, što je motiv koji se istodobno nalazio na njegovoj odjeći i modnim dodacima.

Blazy pritom ne gradi ozbiljnost kolekcije isključivo povijesnim referencama. U njoj postoje jaki uzorci, životinjski motivi, sirovi rubovi, šljokice, prozirnost, kratke suknje, velike površine nakita i komadi koji svjesno izlaze iz tradicionalno suzdržane slike Chanela. Reuters je među najuočljivijim primjerima izdvojio crveno-bijeli tigrasti tweed, prozirne vezene kostime, metalne detalje uz pohabane rubove, dvobojne cipele s egzotičnim uzorcima i quilted torbe sa zebra uzorkom. Takvi komadi stoje uz klasične kostime i precizno krojenje bez pokušaja da se sve svede na jedan jedinstven tip Chanelove žene.

Upravo je to jedna od najjasnijih razlika između ove kolekcije i jednostavnog oživljavanja arhiva. Da je Blazy želio napraviti nostalgičnu kolekciju, mogao je ponoviti bisere, kamelije, crno-bijelu paletu, prošivene torbe, dvobojne cipele i kostime od tweeda u njihovim poznatim oblicima. Umjesto toga koristi povijest kao materijal koji se može rezati, rastezati, raslojavati i ponovno sastavljati. Trag korzeta ostaje bez korzeta. Muški prsluk gubi završeni rub. Večernja haljina dobiva lakoću majice. Tweed dobiva rastezljivost. Kavez ostaje bez ptica. Stara torba izlazi na istu pistu s potpuno novim torbama.

Takav način rada povezan je i s naslovom „Different Faces of the Same Coin“. Blazy se u službenim bilješkama poziva na princip nadrealističke igre cadavre exquis, u kojoj jedan fragment vodi prema sljedećem i konačna slika nastaje spajanjem dijelova koji nisu nužno nastali istodobno. On isti postupak primjenjuje na identitet. Žena u jednom trenutku može biti strogo odjevena, u drugom gotovo naga, može nositi muški sako, izrazito ženstvenu haljinu, stari predmet ili tehnički razvijen novi materijal, a da pritom nijedna od tih verzija ne poništava ostale. Za Blazyja je Gabrielle Chanel upravo takva figura.

Zanimljivo je i to što je osobna Chanelina 2.55 torba jedan od rijetkih elemenata koji se tijekom tog procesa ne transformira. Dok Blazy mijenja krojeve, površine i materijale, originalna torba ostaje ono što jest. Na njoj su već zapisani vrijeme i uporaba. Zato njezin povratak u završnom izlasku djeluje gotovo kao provjera svega što se između dogodilo. Kolekcija se promijenila, žena je prošla kroz različite identitete, ali predmet s kojim je krenula vraća se zajedno s njom. Harper’s Bazaar potvrđuje da je riječ o torbi same Gabrielle Chanel iz arhiva kuće i da je Dyanira Hurbuscher s njom otvorila i zatvorila reviju.

Blazy je tako za proljeće i ljeto 2027. napravio kolekciju u kojoj Chanelova povijest nije tretirana kao niz svetih predmeta koje se ne smije dirati. Povijesne elemente rastavlja kako bi vidio zbog čega su uopće nastali. Iza jerseya nalazi slobodu pokreta. Iza preuzimanja muške garderobe nalazi mogućnost da žena sama bira kako želi izgledati. Iza Chanelova kostima nalazi odjeću koja ne zatvara tijelo u krutu konstrukciju. Iza torbe s lancem nalazi slobodne ruke. Zbog toga novi smocked tweed, prozirne svile, sirovo rezani prsluci, arhivska 2.55, oblaci i ptice mogu postojati u istoj priči bez potrebe da izgledaju kao da pripadaju istom desetljeću.

Kolekcija na kraju govori o Gabrielle Chanel kroz promjene koje je napravila na sebi i na odjeći koju je nosila. Djevojka koja je poznavala ograničenja odijevanja svojega vremena postala je žena koja je počela uklanjati ta ograničenja, a zatim je od vlastitih potreba napravila sustav odijevanja koji je nastavio živjeti desetljećima nakon nje. Blazy taj put ne prikazuje kao ravnu crtu. Vraća se unatrag, preskače desetljeća, spaja donje rublje s kostimom, muško krojenje s večernjom haljinom i stvarni predmet Gabrielle Chanel s novim predmetima nastalim više od pola stoljeća poslije njezine smrti. Zato je krug od prve lagane bijele siluete do završnog rastezljivog tweeda logičan završetak revije. Početak i kraj zapravo govore o istoj potrebi: da odjeća ostavi tijelu prostor da se kreće.