Ira Kosmačin: Od djevojčice sa sketchbookom do modnog izraza koji spaja emociju i eleganciju

Kroz godine je shvatila da moda zahtijeva disciplinu, upornost i stalno istraživanje, ali i da svaka kreacija nosi energiju unutarnjeg svijeta. Njezina inspiracija dolazi iz emocija, ljubavi, glazbe, dodira i vizualnih impulsa svakodnevnog života. Vjeruje da svaki trenutak života može postati odjevni predmet, prepun emocija i priče. Svoj rad često opisuje kroz tri riječi: bunt, ljubav i ego – jer kroz njega izražava stav, strast i autentičnost. Kada je saznala da je odabrana za projekt s eNVy roomom, osjetila je ponos, ali i odgovornost – znala je da je ovo prilika da njezin glas u modi postane vidljiv.

Pri reinterpretaciji vjenčanice, cilj joj je bio spojiti originalnu estetiku brenda s vlastitim rukopisom. Transformirala je klasičnu vjenčanicu u unisex elegantno odijelo, igrajući se kontrastom materijala i volumena. Svaki detalj, od rukava do završne strukture, nosi njezin osobni pečat. Proces joj je pokazao koliko je važan balans između poštovanja izvornog dizajna i vlastite kreativnosti. Rad s profesionalnim brendom otvorio joj je nove perspektive i iskustva u industriji.

Prikazivanje njezinog rada u Muzeju suvremene umjetnosti simbolizira priznanje i motivaciju za daljnji rast. Fakultet i suradnje s brendovima formiraju temelj njezinog razumijevanja mode i razvoja autentičnog izraza. Inspiracija eNVy rooma naučila ju je preciznosti, eleganciji i slobodi u izražavanju. Veseli je što hrvatska modna scena raste kroz mlade i kreativne dizajnere, stvarajući prostor za inovaciju i autentičnost. Za deset godina Ira Kosmačin želi stvarati projekte koji nadilaze modu – koji komuniciraju, inspiriraju i ostavljaju trag. Njezina vizija je balans između sofisticiranih kolekcija i eksperimenta, uvijek s autentičnim pečatom i porukom. Moda je njezin životni put, njezin poziv i način da svijet učini ljepšim, kreativnijim i hrabrijim.

Možete li se ukratko predstaviti i reći nam što Vas je dovelo do svijeta mode?

Bok! Ja sam Ira… Mala djevojčica koja je za 10. rođendan zatražila mamu i tatu da joj kupe sketchbook u koji bi crtala svoje prve modne kreacije i sanjala o tome da odijeva svjetske zvijezde u svoje kreacije. Ne mogu točno odrediti trenutak koji me doveo u svijet mode jer iskreno vjerujem da moda nije nešto u što sam tek zakoračila, već nešto što je od početka bilo dio mene. Oduvijek sam osjećala kako kreativnost, boje, oblici i tkanine prirodno dolaze iz mene, kao da se izražavam kroz odjeću i kroz ono što ona može značiti. Moda mi je od malih nogu bila više od pukog odijevanja – ona je moj jezik, moj način komunikacije i prostor u kojem mogu pokazati svu svoju maštu. Tijekom godina sam naučila da moda nije samo sanjarija, nego i ozbiljna disciplina koja traži upornost, znanje i stalno istraživanje. Danas, kada sam studentica diplomskog studija modnog dizajna, osjećam da se taj put male djevojčice zaista nastavlja i razvija u nešto veće. Od one djevojčice s olovkom i sketchbookom sada postajem mlada žena koja razumije kako kreacija prolazi put od ideje do realizacije. Još uvijek me nosi isti žar i ista dječja strast, ali sada iza toga stoji i odgovornost, iskustvo i svijest da svojim radom mogu ostaviti trag. Moda za mene nikada nije bila samo izbor, ona je moj identitet i moj poziv.

Što Vas najviše pokreće u procesu stvaranja – emocija, forma, materijal ili nešto drugo?

Rekla bih da me u procesu stvaranja najviše pokreće emocija, ona je uvijek polazna točka svega što nastaje iz mojih ruku. Uvijek stvaram iz osjećaja i trenutnih životnih okolnosti koje proživljavam, jer vjerujem da svaka faza života nosi vlastitu energiju koja se zatim pretače u odjevni komad. Često je to trenutačni impuls, gotovo intuitivan, kao da osjetim da nešto jednostavno mora izaći iz mene i postati oblik. San i želja da moj mali svijet učinim nečim novim, boljim i drugačijim također su stalna pokretačka snaga. Ljubav je, naravno, posebna priča – u bilo kojem obliku da se pojavi, ona je najjači motivator mog stvaralaštva. Za sebe često kažem da sam u stalnom stanju zaljubljenosti – u ljude, u umjetnost, u život – jer ako toga nema, sve mi se čini besmisleno. U ljubavi pronalazim neiscrpnu inspiraciju i osjećaj koji se zatim pretače u tkaninu, liniju i volumen. Velik dio nadahnuća pronalazim i u glazbi; ona za mene nije samo zvuk nego vibracija koja me uvodi u određeno raspoloženje i prenosi u stanje iz kojeg mogu stvarati. No, ako malo bolje pogledamo, i glazba se opet vraća emociji – jer upravo emocija odlučuje kako je doživljavam. Uz to, senzacije poput mirisa, dodira, boja i vizualnih impulsa također su ključne; sve što me okružuje može postati iskra stvaranja. Sve te esencije – ljubav, glazba, emocija, intuicija – postupno se pretvaraju u formu, teksturu i vizual, dok na kraju ne nastane završni oblik koji nosi u sebi tu unutarnju iskru.

Kada biste morali svoj dosadašnji rad opisati u tri riječi, koje bi to bile?

Svoj dosadašnji rad u tri riječi opisala bih kao bunt, ljubav i ego. Kada kažem bunt, mislim na to da sam vrlo rano shvatila kako se uvijek borim za nešto ili nekoga, pa tako i kroz svoj rad konstantno pokušavam prenijeti poruke koje progovaraju o pravdi, ravnopravnosti ili o nužnosti da se propituju ustaljeni obrasci. Ne mogu i ne želim raditi po principu “tako se mora”, jer vjerujem da se baš u osporavanju onoga što većina prihvaća kao zadano rađa kreativnost i sloboda. Bunt je moj način da kroz modu govorim ono što možda drugi ne žele ili se ne usuđuju izreći. Druga riječ je ljubav, i to je zapravo temelj svega što stvaram. Ljubav u najširem smislu – prema ljudima, prema umjetnosti, prema životu i samoj modi – jer bez nje ništa nema smisla. Svaki komad koji osmišljavam nosi u sebi neku emociju ljubavi, bilo da je riječ o nježnosti, strasti ili čak boli, jer i to su njezine manifestacije. Treća riječ je ego, i možda zvuči oštro, ali za mene je potpuno iskreno. Moj rad uvijek nosi moj osobni pečat, to je moj način da svijetu kažem tko sam ja i gdje stojim. Ego je tu kao moj potpis, jer kroz svaku kreaciju govorim o sebi i svom unutarnjem svijetu. On je zapravo moj alat da ostavim trag, da pokažem da moj rad nije samo odjevni predmet nego i osobna priča. Mislim da bez ega nema ni istinske autentičnosti, jer tek kad se usudiš staviti sebe u ono što radiš, tada rad dobiva punoću i iskrenost.

Kako ste reagirali kada ste saznali da ste odabrani da budete dio ovog projekta uz eNVy room?

Uh, kada sam saznala da sam odabrana da budem dio eNVisiona, prva stvar koja mi je prošla kroz glavu bila je: „Ovo sad postaje ozbiljno!“ U tom trenutku osjetila sam i ponos i ogromnu radost, jer sam odmah shvatila da se sav moj dosadašnji rad, trud i upornost doista isplatio. Bio je to trenutak kada sam jasno vidjela kako se sve moje ideje i napori polako slažu na svoje mjesto i kako dolazi nešto veliko, lijepo i kreativno. Istovremeno, osjećala sam i težinu te odgovornosti – shvatila sam da ovo nije samo prilika, nego i izazov koji zahtijeva maksimalnu predanost. Bila sam izuzetno uzbuđena, ali sam instinktivno znala da sada nema natrag, nema kompromisa i nema prostora za površno djelovanje. Svaka odluka i svaki korak koji ću poduzeti u ovom projektu mora biti promišljen i iskren prema mom stvaralaštvu. Bio je to trenutak u kojem sam osjetila kako se moja strast prema modi i kreativnosti konačno spaja s profesionalnom stvarnošću. Uzbuđenje je bilo neopisivo, gotovo kao da cijeli svijet iznenada otvara svoja vrata i dopušta mi da uđem u prostor u kojem mogu uistinu pokazati tko sam. I dok je strah od odgovornosti bio prisutan, osjećaj mogućnosti i kreativnog izraza nadjačao je sve sumnje. Taj trenutak mi je potvrdio da sam na pravom putu i da je sve što sam do sada radila zapravo pripremalo teren za ovo iskustvo.

Koja je bila Vaša početna ideja pri odabiru bridal modela i što Vas je u njemu privuklo?

Moja početna ideja pri odabiru bridal modela bila je odabrati onaj koji me najviše privukao samom formom, jer sam znala da ću kasnije s njom moći eksperimentirati. Forma je za mene posebno važna u ovakvom procesu stvaranja i reinterpretacije tuđeg rada – ona je polazna točka i nešto što mi najprirodnije omogućuje da se izrazim. Pri odabiru modela htjela sam zadržati ono što je karakteristično za eNVy dizajn, a to je upravo njihov prepoznatljiv oblik krojeva i struktura odjeće. Krenula sam od forme i postupno se igrala s njom, dodavala sam detalje, oduzimala elemente, razrađivala linije i teksture dok nisam došla do svog konačnog dizajna. Taj proces je bio vrlo intuitivan, ali istovremeno zahtjevan, jer sam htjela da moj rad bude vjeran i originalan, a opet prepoznatljiv u kontekstu brenda. Tijekom stvaranja trudila sam se da svaka odluka – bilo da se radi o volumenu, naborima ili završnoj silueti – nosi moj osobni pečat. U svoj dizajn sam, naravno, unijela sve elemente koji su dio mene – moju estetiku, osjećaj za detalj i osobni karakter. Svaka linija i svaki detalj nosi svoju priču, a cijeli komad postao je svojevrsni dijalog između mene i brenda. Na kraju, rezultat je spoj prepoznatljivog eNVy rukopisa i mog vlastitog umjetničkog izraza, što je za mene bio idealan balans. Taj proces me podsjetio koliko je važno poštovati original, a istovremeno ostaviti prostor vlastitoj kreativnosti da zasja.

Na koji ste način reinterpretirali odabranu vjenčanicu i koliko ste u nju unijeli svog osobnog rukopisa?

Reinterpretaciju odabrane vjenčanice izvela sam tako da sam svoju kreaciju formirala kao unisex elegantno odijelo, sastavljeno od sakoa i hlača izrađenih od štofa kao osnovnog materijala, dok sam til koristila kao gornji sloj, te kao detalje na rukavima sakoa i nogavicama hlača. Na rukavima sam koristila til koji je korišten na originalnoj vjenčanici koju sam odabrala za reinterpretaciju, čime sam ostala povezana s izvornim dizajnom. Siluetu vjenčanice koju sam odabrala reinterpretirala sam u oblik cijelog odijela, zadržavajući osnovne linije i prepoznatljivu formu eNVy krojeva. Prvotno najprepoznatljivija forma kroja ostala je vjerna sebi i prepoznatljiva, dok sam istovremeno odabrala osnovni materijal koji je potpuna suprotnost onome što se klasično povezuje s vjenčanicama. Odabrala sam štof – materijal karakterističan za odijela, koji se automatski povezuje s ozbiljnošću, poslovnim odijevanjem, pa čak i hladnoćom. No, ovaj sam štof kombinirala s tilom, materijalom koji je sinonim za vjenčanice i nježnost, stvarajući kontrast koji odražava koncept dualnosti. Moj cilj bio je vjenčanicu transformirati u odjevni komad nosiv za oba spola, u kojem se jasno vidi dualnost ženstvenosti i muškosti, jer smatram da svaka osoba, bez obzira na spol ili seksualnost, u sebi nosi tu kombinaciju karakteristika. Na taj način dekonstruiram tradicionalni pojam vjenčanice i ono što ona simbolizira te je prenamjenjujem u suvremeni modni izraz. Moj osobni rukopis prisutan je u svakom detalju – od izbora materijala, kombinacije tkanina, do samog tretmana kroja i volumena, tako da odijelo postaje moj potpis i moj umjetnički izraz. Kroz ovu reinterpretaciju željela sam stvoriti kreaciju koja istovremeno poštuje izvornu viziju brenda i unosi moj osobni, konceptualni i emocionalni pečat.

Koliko je za Vas izazovno bilo balansirati između poštovanja estetike eNVy rooma i stvaranja nečeg potpuno novog?

Za mene nije bio poseban izazov balansirati između poštovanja estetike eNVy rooma i stvaranja nečeg potpuno novog, jer smatram da je njihova estetika vrlo bliska onome što i sama radim. Naravno, moj pristup je nešto drugačiji, ali u osnovi se nalazi ista ideja i isti osjećaj za modu, što mi je omogućilo da se lako povežem s njihovim dizajnom. Ta sličnost vidljiva je posebno u formiranju silueta i krojeva, u paleti boja koju koriste, kao i u eleganciji koju svaka njihova kreacija nosi. eNVy room u svojim kolekcijama često kombinira čvrste i oštre linije silueta s mekim i fluidnim elementima, što je koncept koji je vrlo blizak i mom vlastitom stvaralaštvu. Upravo ta kombinacija omogućila mi je da kroz reinterpretaciju zadržim prepoznatljiv rukopis brenda, a istovremeno unesem osobni pečat i viziju. Taj balans zapravo mi je bio inspirativan, jer mi je dao slobodu da se igram s kontrastima – između krutog i mekanog, klasičnog i suvremenog, muškog i ženskog. Tijekom procesa osjećala sam kako prirodno ulazim u dijalog s dizajnom brenda i istovremeno istražujem granice vlastitog stvaralačkog izraza. Za mene, stvaranje u tom kontekstu nije bio kompromis, nego prilika da pokažem kako dva različita rukopisa mogu koegzistirati i međusobno se nadopunjavati. Tako je cijeli proces bio vrlo prirodan, ugodan i motivirajući, jer sam mogla istražiti sve aspekte dizajna i istovremeno ostati vjerna sebi. Na kraju, mislim da upravo ta harmonija između poštovanja izvornog dizajna i unosa vlastite kreativnosti čini cijeli projekt posebnim i inspirativnim iskustvom.

Možete li nam otkriti neki detalj ili tehnički postupak u Vašem radu na koji ste posebno ponosni?

Ovdje je već sam proces bio izazovan, jer sam samu sebe odlučila testirati i napraviti nešto što do tada nisam radila, a to je kompleksnost osmišljavanja i izvođenja rukava na sakou. Rukavi dolaze s naborom iz ramenog šava, dvoslojni su, a gornji sloj materijala je podesiv vezicama, što je dodalo dodatnu razinu tehničke složenosti. Bilo je izuzetno zahtjevno smisliti način šivanja koji bi omogućio da sve bude funkcionalno, elegantno i estetski skladno. Moram priznati da sam samu sebe iznenadila svojom sposobnošću i znanjem pri krojenju i šivanju, jer kada sam došla do konačnog rješenja, izrada je prošla mnogo lakše nego što sam očekivala. Ponosna sam na sebe jer sam cijeli proces – od prvih skica do konačnog proizvoda – izvela samostalno, bez vanjske pomoći. Taj osjećaj postignuća posebno je snažan jer rukavi nisu samo funkcionalni, već su i ključan element vizualnog izraza cijelog odijela. Na taj način cijelo odijelo postaje jedinstveno i nosi moj pečat u svakom detalju. Osim rukava, ponosna sam i na strukturu sakoa i hlača, jer sam sve krojila i šila samostalno, učeći i prilagođavajući se svakom izazovu koji se pojavio tijekom procesa. Na kraju, ova kreacija za mene simbolizira ne samo tehnički uspjeh, već i potvrdu moje kreativne i izvođačke snage. Iznimno sam ponosna jer sam uspjela spojiti funkcionalnost, estetiku i vlastitu viziju u jedno jedinstveno djelo.

Što za Vas znači činjenica da će Vaši radovi biti prikazani u Muzeju suvremene umjetnosti, pred publikom i industrijom?

Za mene, činjenica da će moji radovi biti prikazani u Muzeju suvremene umjetnosti znači izniman ponos i ogromno priznanje za sve što sam do sada postigla. Osjećam to kao snažan „push“ za moju karijeru i znak prepoznatosti koji daje potvrdu da moj rad ima vrijednost i značenje u modnoj industriji. To je veliki korak za budućnost i čast mi je sudjelovati u projektu ovakvog značaja. Dobiti priliku predstaviti svoj rad u suradnji koja se odvija na toliko važnom i prestižnom mjestu kao što je MSU, za mene je istinski privilegij. Osjećam se motivirano i nadahnuto jer znam da moj rad neće gledati samo publika, već i stručnjaci iz industrije, što dodatno povećava odgovornost, ali i uzbuđenje. Ponos koji osjećam ne mogu u potpunosti opisati riječima – to je kombinacija radosti, zahvalnosti i inspiracije za daljnje stvaranje. Za mene je ovo potvrda da se upornost, trud i strast prema modi isplate i da moj glas i vizija mogu biti prepoznati i vrednovani. Istovremeno, osjećam i posebnu odgovornost da kroz svoj rad komuniciram ono što sam htjela prenijeti, jer sada moj rad postaje dio većeg umjetničkog i modnog dijaloga. Ovo iskustvo dodatno me motivira da nastavim razvijati svoj stil, istraživati granice i donositi kreativna rješenja koja istovremeno poštuju sebe i publiku. Na kraju, činjenica da će moj rad biti izložen u MSU-u pred publikom i industrijom za mene je više od same izložbe – to je potvrda mog puta, mog truda i moje vizije kao mlade dizajnerice.

Kako gledate na ulogu Tekstilno-tehnološkog fakulteta u formiranju mladih dizajnera u Hrvatskoj?

Na ulogu Tekstilno-tehnološkog fakulteta u formiranju mladih dizajnera gledam kao na ključnu i iznimno važnu početnu točku u karijeri svakog dizajnera. Moj fakultet je jedini takav u cijeloj Hrvatskoj i zbog toga ima posebnu ulogu u razvoju modne industrije i oblikovanju budućih profesionalaca. Smatram da fakultet pruža ne samo tehničko znanje i praktične vještine, već i potiče kreativnost, inovativnost i samostalno razmišljanje. Na fakultetu imamo sjajne profesore koji nas motiviraju da iz sebe izvučemo maksimum – kako talenta, tako i ideja. Oni nas neprestano potiču da istražujemo, eksperimentiramo i razvijamo svoj osobni stil, ali i da razmišljamo o tržištu i profesionalnoj industriji. Istovremeno, fakultet nas uči kako se pokazati javnosti, kako se probiti i kako svoje ideje predstaviti na pravi način, ne samo u Hrvatskoj nego i u međunarodnom kontekstu. Potiče nas da gradimo samopouzdanje i da razvijamo profesionalne kompetencije koje će nam biti potrebne u budućem radu. Smatram da je upravo ovaj spoj tehničkog znanja, kreativne slobode i industrijskog uvida ono što fakultet čini jedinstvenim. Za mene je Tekstilno-tehnološki fakultet mjesto gdje mlad dizajner uči kombinirati strast i stručnost, ali i gdje se stvara osjećaj odgovornosti prema vlastitom radu i industriji. Osobno smatram da je njegov doprinos razvoju mladih dizajnera u Hrvatskoj neprocjenjiv i da je temelj za daljnji profesionalni uspjeh svakog studenta koji prolazi kroz njegove klupe.

Koji je, po Vašem mišljenju, najveći doprinos brenda eNVy room hrvatskoj modi i koliko Vas je inspirirala njihova estetika?

Najveći doprinos brenda eNVy room hrvatskoj modi vidljiv je ponajprije kroz njihovu prisutnost na estradi i među poznatim osobama. Gotovo da ne postoji poznata osoba u Hrvatskoj koja barem jednom nije nosila njihovu kreaciju, što pokazuje koliko je brend postao prepoznatljiv i utjecajan. Isto tako, njihova bridal linija odjeće ostvarila je snažan utjecaj – vjerujem da gotovo nijedna mladenka u Hrvatskoj nije barem jednom sanjala o tome da isproba njihove vjenčanice. ENVy room donosi u hrvatsku modu osvježenje, suvremenost i odvažnost, a sve to spaja s nevjerojatnom elegancijom i ženstvenošću. Njihove kreacije pokazuju kako moda može biti istovremeno hrabra, sofisticirana i nosiva, što je u hrvatskom kontekstu posebno važno. Estetika brenda inspirirala me osobno jer kombinira čvrste, strukturirane linije s mekim i fluidnim elementima, što je nešto što i sama nastojim uključiti u svoj rad. Njihov način igre kontrastima – između klasičnog i modernog, muškog i ženskog – otvorio mi je nove mogućnosti i potaknuo me da se igram vlastitim interpretacijama. ENVy room pokazuje kako hrvatska moda može biti konkurentna i relevantna na međunarodnoj sceni, a da pritom zadrži svoj prepoznatljiv identitet i karakter. Kroz njihovu estetiku naučila sam koliko je važna preciznost u kroju, ali i sloboda u izražavanju, što me duboko inspiriralo i motiviralo u mom vlastitom stvaralaštvu. Njihov rad je za mene dokaz da moda u Hrvatskoj ima svoj glas, stil i utjecaj, a istovremeno potiče mlađe generacije dizajnera da istražuju i razvijaju svoj jedinstveni izraz.

Kako biste opisali aktualnu modnu scenu u Hrvatskoj – što je ono što Vas veseli, a gdje vidite prostor za napredak?

Baš u zadnje vrijeme primjećujem kako hrvatska modna scena doživljava pravi „boom“ novih mladih, iznimno kreativnih dizajnera i brendova, nakon nekoliko godina zatišja na sceni. Jako me veseli pratiti taj razvoj i na neki način i sama biti dio tog napretka, jer osjećam da se stvara energija i zajedništvo koje dodatno motivira sve nas u industriji. Ono me što posebno veseli jest što taj „boom“ mladih dizajnera nije ograničen samo na Hrvatsku, nego se primjećuje i u širem kontekstu Balkana, pa čak i šire, što pridonosi međunarodnoj prepoznatljivosti i autentičnosti hrvatske modne scene. Mislim da je to izuzetno važno, jer pokazuje da hrvatski dizajn može biti inovativan, suvremen i relevantan. Naravno, prostora za napredak uvijek ima, a osobito bih voljela vidjeti poboljšanja u početnim fazama predstavljanja mladih dizajnera i brendova javnosti. Često je izazovno probiti se na tržište, predstaviti svoj rad i dobiti adekvatnu podršku na samom startu karijere. Voljela bih da postoji više sustavne podrške mladim talentima – kroz mentorstvo, platforme za prezentaciju i suradnju s industrijom – kako bi oni mogli razvijati svoj potencijal na najbolji mogući način. Također mislim da bi bilo korisno kad bi bilo više edukativnih i promotivnih programa koji bi pomogli mladim dizajnerima da se profesionalno pozicioniraju i steknu relevantno iskustvo. Unatoč tim izazovima, veseli me što vidim da strast, kreativnost i inovativnost mladih ljudi donose svježinu i dinamiku hrvatskoj modi. Na kraju, smatram da upravo ta kombinacija talenta i upornosti može omogućiti da hrvatska modna scena nastavi rasti, razvijati se i privlačiti pažnju ne samo domaće, nego i međunarodne publike.

Što mislite da je presudilo da baš Vi budete izabrani među studentima koji će sudjelovati u ovom projektu?

Na ovo pitanje ću ponosno odgovoriti da mislim kako smo moje kolegice, kolega i ja izabrani za sudjelovanje u ovom projektu jer su profesori prepoznali našu upornost i koliko dajemo sve od sebe u svemu što radimo. Vjerujem da je važno istaknuti kako svaki od nas ima svoj jedinstveni stil izražavanja i način izvođenja rada, što pridonosi raznolikosti i bogatstvu samog projekta. Upravo je ta različitost, u kombinaciji s predanošću i kreativnošću, vjerojatno presudila pri odabiru. Svatko od nas nosi svoj osobni pečat u ono što stvara, ali svi zajedno oblikujemo posebne modne izraze koji odražavaju različite perspektive i estetske pristupe. To omogućuje publici i industriji da u svakom radu pronađu nešto drugačije, autentično i inspirativno. Smatram da je profesore posebno impresionirala naša sposobnost da se istovremeno prilagodimo, surađujemo i doprinosimo zajedničkom cilju, a da pritom ne gubimo vlastiti identitet i kreativnu slobodu. Sudjelovanje u ovom projektu daje nam priliku da pokažemo što smo naučili, koliko možemo biti inovativni i kako svoje ideje pretvaramo u stvarnost. Osobno sam ponosna što sam prepoznata kao dio ovog projekta, jer to znači da moj trud, talent i predanost nisu prošli nezamijećeno. Mislim da je kombinacija strasti, znanja, tehničkih vještina i osobnog izraza ono što je presudilo u našem izboru. Na kraju, osjećam zahvalnost i motivaciju da dam najbolje od sebe i pokažem svoj rad u najboljem mogućem svjetlu.

Kako zamišljate svoju buduću suradnju s modnim brendovima i koliko Vam je važna ta poveznica između akademskog i profesionalnog svijeta?

Svaka buduća suradnja s modnim brendovima za mene je iznimno vrijedna i dobrodošla, jer pruža priliku za rast, učenje i profesionalni razvoj. Smatram da je najvažnija poveznica između akademskog i profesionalnog svijeta upravo u tome što studentima omogućuje da shvate kako moda funkcionira u stvarnom životu, izvan učionice i teorijskih okvira. Takva iskustva daju nam praktičan uvid u proces kreiranja, proizvodnje i predstavljanja kolekcija, ali i u način na koji se brendovi pozicioniraju na tržištu. Kao što sam ranije spomenula, takve suradnje daju snažan „push“ – motivaciju i potvrdu da se trud isplati, ali i da možemo učiti iz izazova i prilagodbi u stvarnom profesionalnom okruženju. One također omogućuju stjecanje iskustva koje je teško dobiti unutar akademskog sustava, ali i pružaju vidljivost koju svaki mladi dizajner treba. Osim toga, takva iskustva otvaraju prostor za napredak, eksperimentiranje i istraživanje vlastitog stila u kontekstu koji je profesionalno zahtjevan. Voljela bih da ovakvih prilika bude što više, kako bi svaki student mogao iskusiti koliko je važno povezati akademsko znanje s profesionalnim radom. Za mene, ova poveznica nije samo edukativna, nego i inspirativna – ona oblikuje moj pristup dizajnu i daje jasniji smjer mojoj karijeri. Vjerujem da kroz suradnju s brendovima možemo učiti kako se kreativnost pretvara u konkretne projekte koji imaju tržišnu i umjetničku vrijednost. Na kraju, takve suradnje potvrđuju koliko je važno graditi most između studija i industrije, jer upravo kroz njih mladi dizajneri dobivaju priliku da rastu, prepoznaju svoj potencijal i pridonose modnoj sceni.

Kad zamislite sebe za deset godina, gdje biste voljeli biti – na kojoj modnoj pisti, u kojem ateljeu ili s kakvim projektom?

Za deset godina se definitivno vidim aktivnom na modnoj sceni, jer ona je i sada, ali i kroz cijeli moj životni put, jedan od najvažnijih dijelova mog identiteta i strasti. Voljela bih se vidjeti u tišini svog ateljea, dalje od stalnog centra pažnje, ali ipak iza kulisa nečega velikog i značajnog. Želim raditi na projektima koji donose inovacije, kreativnost, koji guraju granice i stvaraju nešto utjecajno i trajno, komade koji ostavljaju trag. Moja vizija je stvarati modu koja ne samo da izgleda lijepo, nego i komunicira, inspirira i povezuje ljude kroz emociju i estetski doživljaj. Voljela bih graditi svoju karijeru tako da svaki moj projekt nosi moj osobni pečat, ali i odražava suradnju sa suradnicima koji dijele istu strast i viziju. Želim stvoriti novu, ljepšu budućnost – prvo za sebe, za malu Iru koja je nekad sanjala o ovome i sada već živi u tom svijetu, a potom i za sve koji su uz mene, koji me podržavaju i guraju da rastem. Voljela bih da moj rad inspirira mlade generacije, kao što su i mene inspirirali dizajneri koji su ostavili trag u modi. U budućnosti se vidim kako balansiram između stvaranja luksuznih, sofisticiranih kolekcija i eksperimentiranja s inovativnim, neuobičajenim konceptima. Želim da svaki moj projekt bude jedinstven, autentičan i da nosi poruku, bilo kroz kroj, materijal ili koncept. Na kraju, za deset godina želim biti na mjestu gdje mogu slobodno izražavati svoju kreativnost, graditi svoju viziju i doprinositi modnoj sceni, a da pri tome ostanem vjerna sebi i svojim vrijednostima.