Ana Piplica za HELLO!:”Upornost i emocija moja su najveća snaga – možda baš zato sam izabrana za suradnju s eNVy roomom”

Ana naglašava da je emocija najvažniji pokretač u njezinom procesu stvaranja. Iako ju mnogi doživljavaju mirnom i tihom, njezin rad nerijetko je suprotnost toj slici – snažan, izražajan i nekonvencionalan. U njezinoj estetici spajaju se intimistički pristup, istraživački duh i odvažnost u igri s formama i materijalima. Upravo ta kombinacija dovela ju je do suradnje s brendom eNVy room, koja za nju nije samo projekt, nego potvrda da trud, znatiželja i upornost imaju itekako vidljiv rezultat. Od prvotnog iznenađenja kada je saznala da je izabrana, preko uzbuđenja, pa sve do snažnog osjećaja odgovornosti, Ana je svaki korak doživjela kao priliku da pokaže sebe.

Njezina reinterpretacija bridal modela – kombinezona od čipke – pokazuje koliko se ne boji riskirati i istraživati. Heklanjem je prenijela motive čipke u novi kontekst, oblikovala metalik jaknu, tila pretvorila u hlače i dodala plašt koji se referira na veo, pritom stvarajući rad koji jednako poštuje estetiku eNVy rooma i jasno odražava njezinu osobnost. Za Anu, ručni rad nije samo tehnika, već i prostor u kojem dolazi do izražaja njezina upornost i smirenost, kao i spremnost da satima traži najbolje rješenje.

Svjesna važnosti izlaganja radova u Muzeju suvremene umjetnosti, Ana na tu priliku gleda kao na motivaciju i potvrdu vlastitog puta. Tekstilno-tehnološki fakultet vidi kao odskočnu dasku, ali naglašava da je osobna inicijativa ključna za oblikovanje dizajnera. Inspiraciju pronalazi i u samom eNVy roomu, čija joj dosljednost i prepoznatljivost potvrđuju da je moguće uspjeti bez kompromisa.

S velikim optimizmom gleda i na hrvatsku modnu scenu, raduje je dolazak nove generacije hrabrih dizajnera, ali ujedno priželjkuje više platformi i događanja na kojima bi mladi talenti mogli dobiti vidljivost. Sama vjeruje da ju je u ovom projektu izdvojila upravo njezina upornost i predanost, ali i otvorenost prema izazovima. Suradnje s brendovima za nju su dragocjena prilika da spoji akademsko i profesionalno iskustvo, a dugoročno se vidi u svijetu mode, bez obzira gdje je put odvede.

Njezina je vizija jasna – ostati vjerna emociji, ručnom radu i istraživačkom duhu koji je od samih početaka oblikovao njezin pristup. Moda za Anu nije samo posao, nego način izražavanja, prostor slobode i autentičnosti. Upravo zato njezina priča ne djeluje kao tek još jedna studentska priča, već kao najava dizajnerice čije vrijeme tek dolazi.

Možete li se ukratko predstaviti i reći nam što vas je dovelo do svijeta mode?

Zovem se Ana Piplica, imam 23 godine i dolazim iz Livna. Trenutno sam studentica diplomskog studija modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Moda je u mom životu uvijek bila prisutna. Zapravo nikada nije postojao trenutak kada sam se posebno morala odlučiti čime ću se baviti, jer je to jednostavno bilo dio mene od samih početaka. Još kao dijete neprestano sam u rukama imala škare, izrezivala papir i izrađivala razne oblike. Posebno sam voljela igrati se maminim šalovima i maramama koje bih omatala oko sebe te bih imala svoje modne revije. Veliki utjecaj imala je i moja baka, s kojom sam učila svoje prve šavove i osnovne vještine pletenja, to je iskustvo koje me naučilo strpljenju, preciznosti i ljubavi prema ručnom radu. Sve te sitnice bile su moji prvi koraci prema modnom stvaralaštvu, a zapravo i pokazatelji da će moj put voditi prema modnom dizajnu. Već krajem osnovne škole otkrila sam TTF i tada sam s potpunom sigurnošću znala da je to moj budući izbor. Nekoliko godina kasnije, ovdje sam na diplomskom studiju modnog dizajna i osjećam da sam točno tamo gdje trebam biti.

Što vas osobno najviše pokreće u procesu stvaranja – emocija, forma, materijal ili nešto sasvim drugo?

Rekla bih da je emocija ono što me najviše pokreće u procesu stvaranja. Iako me mnogi doživljavaju kao mirnu i tihu osobu, moj rad je često potpuna suprotnost toj vanjskoj slici. Upravo zato ga i smatram autentičnim, jer on proizlazi iznutra, iz osobnih iskustava, osjećaja i tema koje duboko promišljam. Najviše vjerujem da mogu prenijeti ono što i sama osjećam, jer samo tako rad dobiva iskrenost i snagu. Uz to, izrazito sam znatiželjna i volim istraživati nove materijale i forme, što se može vidjeti u mojoj eNVy room bridal reinterpretaciji. Posebno sam motivirana kad radim s nepoznatim materijalima ili tehnikama, tada moja upornost dolazi do izražaja jer ne odustajem dok ne pronađem pravo rješenje. Nekad to znači ‘ići glavom kroz zid’, no uvijek vjerujem da vrijedi riskirati kako bi rad ostao vjeran mojoj viziji. Ta kombinacija emocije i istraživačkog duha je ono što me najviše definira kao modnog dizajnera.

Kada bi morali svoj dosadašnji rad opisati u tri riječi, koje bi to bile?

Intimistički, nekonvencionalan, istraživački

Kako ste reagirali kada ste saznali da ste odabrani biti dio ovog projekta uz eNVy room?

Prva reakcija bila je iskreno iznenađenje, nisam očekivala da ćemo dobiti tako veliku priliku raditi s brendom kao što je eNVy room. Sama pomisao da ću imati priliku biti dio njihove priče u meni je probudila veliko uzbuđenje. Nakon prvog iznenađenja uslijedilo je i oduševljenje, ali i snažan osjećaj odgovornosti. Smatram da svatko od nas tko je dobio priliku sudjelovati u ovom projektu to zaista zaslužuje sa svojim dosadašnjim radom, trudom i ljubavlju prema onome što radimo. Za mene osobno ovo nije samo još jedan zadatak na fakultetu, već potvrda da se sav dosadašnji trud isplatio i da naš rad ima vrijednost i prepoznatljivost. Suradnja s eNVy roomom motivirala me da dam najbolje od sebe i da pokažem svoju kreativnost. Upravo zato vjerujem da će ovo iskustvo ostati jedno od onih koje oblikuju dizajnera i daju mu dodatnu snagu i vjeru u vlastiti put.

Koja je bila vaša početna ideja pri odabiru bridal modela i što vas je u njemu privuklo?

Iskreno, teško mi je reći što me točno prvo privuklo modelu koji sam odabrala, ali vjerujem da je to bila njegova posebnost. Oduvijek mi je bila zanimljiva ideja da vjenčanica ne mora nužno biti klasična haljina, već da može poprimiti i drugačiji oblik. Upravo zato me oduševila varijanta kratkog kombinezona od čipke, koji je istovremeno mladenački i nekonvencionalan. Posebno me privukla kombinacija čipke, šupljina i transparentnosti vea. Igra skrivanja i otkrivanja, čvrstog i nježnog, stvara jednu posebnu vizualnu dinamiku. Dugi veo unosi dozu elegancije i kontrasta, dok sam kombinezon donosi svježinu i suvremenost. Upravo ta kombinacija različitih elemenata otvorila mi je prostor za promišljanje i reinterpretaciju na način koji odgovara mom senzibilitetu i načinu izražavanja.

Na koji ste način reinterpretirali odabranu vjenčanicu i koliko ste u nju unijeli svog osobnog rukopisa?

Prilikom reinterpretacije odlučila sam krenuti od onoga što me na samom početku i najviše privuklo, a to su šupljine na čipki. Odmah sam znala da ću ih prenijeti u svoj rad kroz ručnu izradu, pa sam se odlučila za tehniku heklanja. Kao prvi korak oblikovala sam jaknu od metalik pređe s floralnim motivima. Time sam zadržala nit s originalom, ali sam šupljine učinila većima i dodatno ih naglasila elementima koji izlaze u prostor, čime sam postigla drugačiji, prostorniji efekt. Nakon toga oblikovala sam kratke hlače pletenjem tila, što je komadu dalo novu teksturu i dozu zaigranosti. Kao završni element tu je plašt, odnosno suknja, koja se referira na veo iz originalnog modela. Na taj način ostala sam vjerna izvornoj formi, ali sam se poigrala detaljima na način koji odražava moj osobni rukopis. Spoj tradicionalnih tehnika poput heklanja s nekonvencionalnim izborima materijala i formi bio je moj način da reinterpretiram model, a pritom unesem vlastitu estetiku i senzibilitet.

Koliko je za vas izazovno bilo balansirati između poštovanja estetike eNVy rooma i stvaranja nečeg potpuno novog?

Balans između estetike eNVy rooma i mog osobnog izraza doživjela sam kao izazov, ali i kao priliku za igru. Zapravo sam se odlučila poigrati svim elementima koji su bili prisutni na originalnom modelu, no svaki od njih preoblikovala sam na svoj način. Na taj način sam poštovala njihov prepoznatljiv potpis, ali sam istovremeno ostavila prostor za vlastitu interpretaciju. Mislim da je upravo to bila ključna točka, tj. zadržati ono što čini bit modela, a kroz detalje i materijalnost unijeti osobni rukopis. Tako je čipka u mojoj verziji dobila novi život kroz heklanje, veo sam interpretirala kao plašt na hlačicama, a forma se zadržala dovoljno bliskom izvorniku da se prepoznaje, ali ipak nosi novu energiju. Taj balans nije došao iz kompromisa, već iz dijaloga između dva izraza, njihove elegancije i moje sklonosti istraživanju. Na kraju mislim da je upravo u toj kombinaciji nastao rad koji poštuje estetiku eNVy rooma, a ipak jasno govori mojim jezikom.

Možete li nam otkriti neki detalj ili tehnički postupak u vašem radu na koji ste posebno ponosni?

U cijelom procesu najviše sam uživala u ručnom radu jer me on zaista opušta i mogu mu se posvetiti satima. Ipak, i jakna i hlače bile su posebni izazovi na koje sam danas posebno ponosna. Jakna izrađena od metalik pređe bila je tehnički zahtjevna zbog debljine i količine materijala, zbog kojeg je postala dosta teška pa je trebalo pronaći način da se s njom izborim i da ipak zadrži željenu formu. S druge strane, hlače su mi donijele potpuno novo iskustvo jer sam prvi put radila s tilom na taj način. Najprije sam ga izrezala na jednake trake, a zatim krenula u izradu pletiva, koje se pokazalo vrlo rastezljivim, a opet grubim i teksturiranim. Upravo ta neočekivana kombinacija rastezljivosti i sirovosti dala je posebnu dinamiku cijelom komadu. Na kraju, zadovoljstvo mi je što svaki od tih elemenata, i jakna i hlače, nosi svoju priču i pokazuje koliko istraživanje i upornost mogu stvoriti nešto drugačije.

Što za vas znači činjenica da će vaši radovi biti prikazani u Muzeju suvremene umjetnosti, pred publikom i industrijom?

Mislim da je svima nama studentima izuzetno važno što će naš rad biti prikazan javno, jer to znači da ono što stvaramo izlazi izvan okvira fakultetskih učionica i radionica. Sama činjenica da će naši radovi biti predstavljeni u Muzeju suvremene umjetnosti za mene ima posebno značenje pa smatram da i naš projekt time dobiva dodatnu težinu. Osobno me ta prilika iznimno motivira. Kada znam da će moj rad biti viđen pred publikom i predstavnicima modne industrije, imam još jaču želju uložiti trud i pokazati se u najboljem svjetlu. Doživljavam to i kao potvrdu svega što smo do sada radili, ali i kao poticaj za budućnost, jer mi pokazuje da se upornost i posvećenost prepoznaju. U isto vrijeme osjećam i odgovornost, ali upravo ta odgovornost me dodatno pokreće i daje mi energiju da nastavim graditi svoj daljnji put.

Kako gledate na ulogu Tekstilno-tehnološkog fakulteta u formiranju mladih dizajnera u Hrvatskoj?

Smatram da nam je Tekstilno-tehnološki fakultet dao čvrstu bazu i znanje od kojeg svi krećemo, a upravo je to mjesto na kojem smo se počeli razvijati kao dizajneri. On nam pruža tehničke vještine, upoznaje nas s konstrukcijom, tehnologijom i poviješću mode, ali ujedno nam daje i prostor da kroz vlastite projekte gradimo svoj rukopis. Ipak, jednako važan kao i sama edukacija je sam angažman studenata, koliko se svatko od nas trudi istraživati, biti uporan i uložiti dodatni rad izvan zadanih okvira. Mislim da je upravo ta kombinacija, znanja koje dobijemo i osobne inicijative, ono što oblikuje buduće dizajnere. Fakultet nas usmjerava, daje nam prilike poput suradnje s brendovima i platforme na kojima možemo pokazati rad, ali na nama je da to znanje nadogradimo i pretvorimo u vlastitu estetiku. Za mene je TTF prije svega odskočna daska, mjesto koje nas uči osnovama, ali i potiče da izađemo izvan granica i pronađemo svoj put u modnom svijetu.

Koji je, po vašem mišljenju, najveći doprinos brenda eNVy room hrvatskoj modi i koliko vas je njihova estetika inspirirala?

Drago mi je vidjeti da su eNVy room već više od dvadeset godina prisutni na hrvatskoj modnoj sceni i da su i dalje jednako uspješni i relevantni. Njihova ustrajnost i dugovječnost za mene su iznimno inspirativni, jer pokazuju koliko je važno imati jasnu viziju i kontinuirano raditi na svom izrazu. Upravo to me dodatno motivira da se još više trudim i vjerujem u vlastiti put, bez obzira na prepreke koje stoje ispred mene. Smatram da je njihov najveći doprinos hrvatskoj modi upravo u tome što su uspjeli izgraditi svoj prepoznatljivi potpis, spoj romantike, elegancije i sofisticiranosti. Oni su pokazali kako dosljednost i autentičnost mogu dovesti do dugoročnog uspjeha, a to je lekcija koja je neprocjenjiva za svakog mladog dizajnera.

Kako biste opisali aktualnu modnu scenu u Hrvatskoj – što je ono što vas veseli, a gdje vidite prostor za napredak?

Drago mi je vidjeti da se na hrvatskoj modnoj sceni pojavljuje nova generacija mladih i autentičnih dizajnera. Njihova hrabrost i kreativnost donose svježinu i pokazuju da postoji veliki potencijal koji tek treba dobiti pravu priliku da se razvije. To me iskreno veseli jer znači da je budućnost domaće mode raznolika i otvorena za nove ideje. S druge strane, smatram da još uvijek nemamo dovoljno događaja i platformi na kojima bi se ti mladi autori mogli predstaviti široj publici i industriji. Projekti poput suradnje s eNVy roomom odličan su primjer kako se mladim dizajnerima može dati prostor da pokažu svoj rad na profesionalnoj razini. Vjerujem da bi s više takvih događaja modna scena u Hrvatskoj dobila dodatnu snagu i bila još prepoznatljivija.

Što mislite da je presudilo da baš vi budete izabrani među studentima koji će sudjelovati u ovom projektu?

Vjerujem da je ono što je presudilo prije svega moja upornost i spremnost da se posvetim svakom zadatku do kraja. Uvijek nastojim dati maksimum, bilo da se radi o manjem fakultetskom projektu ili o suradnji koja nosi veću vidljivost. Mislim da se ta dosljednost i volja za radom prepoznaju, jer mi je zaista važno da kroz svaki rad pokažem svoju predanost i ljubav prema onome što radim. Osim toga, trudim se biti otvorena prema novim izazovima te nikada ne gledam na projekt samo kao obavezu, već kao priliku da nešto novo naučim i da razvijem vlastitu estetiku. Upravo to me gura da stalno idem korak dalje i vjerujem da su ljudi to mogli osjetiti i u mom radu.

Na koji način vidite svoju buduću suradnju s modnim brendovima i koliko vam je važna ta poveznica između akademskog i profesionalnog svijeta?

Suradnje s modnim brendovima za mene su prije svega dragocjena prilika za učenje i praksu. Kroz njih možemo iz prve ruke vidjeti kako funkcionira profesionalni svijet mode, što je iskustvo koje se bitno razlikuje od fakultetskog okruženja. Smatram da je upravo taj prijelaz iz akademskog u profesionalni kontekst izuzetno važan za svakog mladog dizajnera, on nam pokazuje dinamiku industrije, ali i odgovornost koju nosi rad na stvarnim projektima. Osim toga takve suradnje vidim i kao platformu na kojoj možemo pokazati vlastite ideje i svoj rukopis. To je prilika da naš rad dobije vidljivost, ali i da učimo od iskusnijih kolega i profesionalaca. Vjerujem da je povezivanje akademskog i profesionalnog svijeta ključno za razvoj budućih dizajnera, jer nam daje sigurnost i znanje, ali istovremeno i poticaj da pronađemo vlastito mjesto u toj priči.

Ako zamislite sebe za deset godina, gdje biste voljeli biti – na kojoj modnoj pisti, u kojem ateljeu ili s kakvim projektom?

Iskreno, ne znam točno gdje ću biti za deset godina, ali ono što sa sigurnošću znam jest da želim ostati u svijetu mode i graditi svoj put unutar industrije. Ne opterećujem se zamišljanjem jedne piste ili jednog ateljea, jer vjerujem da budućnost uvijek donosi neočekivane prilike. Ono što mi je sada najvažnije jest da steknem što više znanja i prakse, da učim iz svakog iskustva i da postupno gradim sebe kao dizajnericu. Sigurna sam da će me taj proces prirodno usmjeriti na mjesto gdje trebam biti. Za mene je moda više od posla, to je prostor u kojem se osjećam slobodno i u kojem mogu izraziti sebe, pa vjerujem da će me upravo ta strast voditi naprijed. Bez obzira gdje se nađem, važno mi je da uvijek ostanem vjerna onome što volim i da moj rad zadrži iskrenost koja ga danas oblikuje.