Saša Šekoranja i knjiga Atmosfere: Luksuzna monografija koja se ne čita – nego osjeća

Atmosfere nisu knjiga koja pretendira na iscrpnu dokumentaciju karijere niti na sustavno arhiviranje rada. Ona prije svega funkcionira kao autorski izbor, kao subjektivna montaža prizora, prostora i fragmenata koji zajedno tvore prepoznatljiv Šekoranjin svijet. Taj svijet nije linearan niti kronološki organiziran, nego se razvija asocijativno, slijedeći unutarnju logiku osjećaja, sjećanja i vizualnih ritmova. Upravo u toj nepretencioznoj, ali strogo kontroliranoj strukturi leži jedna od temeljnih vrijednosti knjige.

Središnje mjesto u Atmosferama zauzima cvijeće, no ne kao dekorativni element, nego kao nositelj značenja i emotivnog naboja. Šekoranjini cvjetni aranžmani u knjizi nisu predstavljeni kao gotovi proizvodi, nego kao živi organizmi uhvaćeni u trenutku prolaznosti. Fotografije ne teže idealnoj kompoziciji, nego bilježe krhkost, nesavršenost i tiho raspadanje forme. Cvijet je ovdje simbol, ali i materijal, jednako važan zbog svoje vizualne ljepote koliko i zbog svoje prolazne prirode. U tom smislu Atmosfere se mogu čitati i kao meditacija o vremenu, o nestajanju i o nemogućnosti trajnosti.

Osobit značaj knjige proizlazi iz činjenice da autor ne odvaja svoj umjetnički rad od privatnog prostora. Interijeri, vrtovi i osobne sobe pojavljuju se ravnopravno uz izložbene postave i javne instalacije. Granica između intime i prezentacije gotovo se briše, ali ne na način koji bi djelovao voajerski ili isprazno. Naprotiv, taj pristup otkriva duboko ukorijenjeno uvjerenje da estetika nije povremeni čin, nego kontinuirano stanje svijesti. Prostor u kojem se živi, jednako kao i prostor koji se izlaže, postaje produžetak unutarnjeg stava prema svijetu.

U knjizi su zastupljeni i autorovi slikarski i crtački radovi, koji dodatno proširuju razumijevanje njegova izraza. Ti radovi ne funkcioniraju kao ilustracija cvjetnih motiva, nego kao autonomni zapisi unutarnjih stanja. Linija i boja u njima su suzdržane, često melankolične, lišene svake potrebe za dopadljivošću. Njihova prisutnost u knjizi uspostavlja dijalog između različitih medija, ali i potvrđuje dosljednost autorova estetskog rukopisa, neovisno o formi u kojoj se manifestira.

Tekstualni dijelovi Atmosfera svedeni su na minimum, no njihova je uloga precizno odmjerena. Kratki zapisi, fragmenti misli i citati ne nude tumačenje, nego kontekst. Oni ne vode čitatelja prema zaključku, nego otvaraju prostor za osobnu interpretaciju. Takav odnos prema tekstu dodatno naglašava vizualnu narav knjige, ali i autorovu sklonost suzdržanosti, tišini i nenametljivosti.

Fizički oblik knjige snažno podržava njezin sadržaj. Veliki format, tvrdi uvez i raskošan tisak naglašavaju njezinu objektualnu vrijednost, ali bez pretjerivanja ili demonstrativnog luksuza. Atmosfere su zamišljene kao knjiga koja pripada prostoru u kojem se živi, kao predmet koji se ne konzumira jednokratno, nego kojemu se vraća. U tom smislu ona funkcionira i kao produžetak autorova rada na oblikovanju prostora, jer sama postaje dio interijera, tihi sugovornik svakodnevice.

PROČITAJTE: Merla i Saša Šekoranja donose čaroliju blagdana u domove

U konačnici, Atmosfere nisu knjiga koja traži objašnjenje, niti ona koja nudi jasne poruke. Njena snaga leži u dosljednosti, u osjećaju mjere i u dubokom povjerenju u vizualni jezik. Riječ je o djelu koje ne pokušava biti sveobuhvatno, ali uspijeva biti iskreno, i upravo zbog toga ostavlja snažan dojam. U vremenu u kojem se estetika često instrumentalizira, Šekoranjina knjiga podsjeća na njezinu temeljnu svrhu: da uspori pogled, produbi osjećaj i otvori prostor za tišinu.