Umjetnost koja se ne gazi, nego proživljava: OKO i Lauba stvaraju djelo koje se piše nogama

No ovog puta OKO ne izlazi – ona ulazi. U Laubu. I to ne s klasičnom izložbom, već s bojama, simbolima i idejom da umjetnost pripada svuda. Pa i na pod. Doslovno. U trenutku kada Lauba kreće u rekonstrukciju prostora, netko bi rekao da je parket tek zadnji sloj – ali u ovom slučaju, on postaje prvo platno. Privremeno, ali snažno. Emotivno, ali i kritički. OKO oslikava pod koji će uskoro biti uklonjen – i upravo u toj prolaznosti, u tom činu oslikavanja nečega što će uskoro nestati, krije se moćna poruka o suvremenom životu, jeziku, tragu koji ostavljamo.

Izložba nosi naziv “Simboli i Velika očekivanja” – i zaista, očekivanja su velika. Ne zato što ćemo gledati savršeno kadrirane slike, nego zato što ćemo hodati po onome što inače pišemo – emotikonima, znakovima, kraticama, porukama koje svakodnevno šaljemo bez previše razmišljanja. OKO nas poziva da hodamo po vlastitom jeziku, da zastanemo na srce, preskočimo znak upitnika, ili zakoračimo na smajlić i pitamo se: koliko toga zaista osjećamo, a koliko tek reproduciramo?

Ova prostorna instalacija nije samo vizualna poslastica, ona je misaoni eksperiment. Performans u kojem publika nije promatrač, već sudionik. Jer na ovom parketu se ne stoji – njime se prolazi, ostavlja trag, ali i uzima iskustvo.

U vrijeme kad se sve više komunicira slikama, Lauba i OKO šalju jednu poruku – umjetnost nije luksuz, nije dekor, nije ni izdvojena od nas. Ona je naš svakodnevni jezik, samo ga nismo uvijek svjesni. Ova izložba nas na to podsjeća na najnježniji mogući način – postavljajući emocije tamo gdje ih najmanje očekujemo. Pod noge.

Izrada ovog jedinstvenog djela kreće već ovaj tjedan, a točan datum otvaranja bit će objavljen uskoro. Do tada, možda je vrijeme da pogledamo vlastite poruke – i zapitamo se: što zaista pokušavamo reći?