Prije nego Maksimir kakvog poznajemo ode u povijest, ondje nas čeka party o kojem će se pričati

Maksimir je kroz desetljeća bio mnogo više od mjesta na kojem se igra nogomet. Njegove su tribine bile mjesto prvih utakmica na koje su roditelji vodili djecu, velikih Dinamovih pobjeda i bolnih poraza, reprezentativnih večeri, europskih utakmica o kojima se pričalo danima i koncerata zbog kojih su prema stadionu tekle rijeke ljudi. Mijenjali su se igrači, treneri, navijačke generacije i izgled grada oko njega, ali adresa je ostajala ista. Maksimir je bio jedno od onih mjesta koja Zagrepčani nisu morali posebno objašnjavati.

Zato će i 25. rujna imati drukčiju težinu od običnog izlaska. Lollipop na stadion dolazi upravo u razdoblju u kojem se Zagreb priprema oprostiti od Maksimira u njegovu današnjem obliku. Stadion koji su generacije poznavale po karakterističnim tribinama, prilazima, prolazima i atmosferi uskoro će pripadati prošlosti, a prije toga će dobiti još jednu priču koja nema veze s rezultatom na semaforu.

Ovoga puta neće se čekati prvi sučev zvižduk, neće se brojiti minute do kraja utakmice i neće se gledati prema travnjaku. Glazba se seli ispod južne tribine, gdje Lollipop priprema jedno od najvećih izdanja u svojih pet godina postojanja. Za maksimirsku večer najavljen je i najveći DJ lineup koji je Lollipop dosad okupio na jednom svom partyju, pa će prostor kojim su desetljećima prolazili navijači na nekoliko sati dobiti potpuno novu ulogu.

U tome i jest posebnost ovog događaja. Maksimir je mjesto na kojem gotovo svatko ima neku vlastitu priču, čak i kada ona nije vezana isključivo uz nogomet. Nekome je to prva Dinamova utakmica koju pamti, nekome večer hrvatske reprezentacije, nekome europski dvoboj zbog kojeg se danima tražila ulaznica, a nekome koncert koji je prvi put gledao pred desecima tisuća ljudi. Stadion je tijekom desetljeća postao spremište osobnih uspomena jednog grada, a Lollipop će ondje pokušati napraviti nešto što pripada vremenu i publici koja danas izlazi.

Ta je publika s Lollipopom odrasla gotovo paralelno s njegovim širenjem. Priča je počela prije pet godina u Johann Francku, u puno manjim okvirima od onih u kojima se brend nalazi danas. Od klupskog partyja za nekoliko stotina ljudi stiglo se do više od 100 događaja održanih u 18 gradova i četiri države te ukupno više od 250.000 posjetitelja. Brojke najbolje opisuju koliko se brzo nešto što je krenulo iz jednog zagrebačkog kluba preselilo na velike otvorene prostore i pozornice.

Jedna od prekretnica dogodila se na Jarunu, gdje je Lollipop doveo Seana Paula i okupio više od 13.000 ljudi. Nakon Jaruna uslijedio je još veći produkcijski zalogaj na Bundeku, na kojem su nastupili Black Eyed Peas. Bio je to njihov prvi nastup u Hrvatskoj, a zagrebačka publika dobila je priliku uživo čuti pjesme koje su početkom 2000-ih i 2010-ih bile nezaobilazan dio radijskih programa, televizijskih glazbenih kanala i tadašnjih klubova.

Upravo je odnos prema glazbi tog razdoblja jedan od razloga zbog kojih je Lollipop pronašao svoju publiku. Pjesme koje su prije dvadesetak godina bile aktualni svjetski hitovi danas ponovno pune plesne podije, samo pred ljudima koji su u vrijeme njihova prvog izlaska bili djeca ili se još nisu ni rodili. Glazba koja je nekada pripadala izlascima njihovih roditelja i starijih generacija vratila se među dvadesetogodišnjake kroz drukčiji tip partyja, društvene mreže i novu kulturu izlazaka.

Zbog toga Maksimir djeluje kao prirodan nastavak te priče. I sam stadion desetljećima spaja generacije. Na istim su tribinama sjedili djedovi, roditelji i djeca, samo su gledali druge igrače i pamtili druge utakmice. Sada će generacija koja svoje večeri veže uz Lollipop dobiti priliku zauzeti dio tog prostora na svoj način.

Dolazak na Maksimir slijedi ubrzo nakon proslave petog rođendana Lollipopa na Šalati. U samo nekoliko tjedana tako će se dva velika događaja održati na dvije zagrebačke lokacije koje imaju posebno mjesto u gradskoj svakodnevici. Sa Šalate se priča seli nekoliko kilometara istočnije, na stadion koji je više od stoljeća vezan uz sportsku, društvenu i koncertnu povijest grada.

Maksimir je, naravno, prije svega dom Dinama. Ondje su odigrane utakmice koje su postale dio klupske povijesti, ondje su gostovali neki od najvećih europskih klubova, a stadion je desetljećima bio i glavna zagrebačka pozornica hrvatske nogometne reprezentacije. Na njegovim su tribinama nastajale fotografije koje su završavale u obiteljskim albumima puno prije nego što se svaki izlazak počeo spremati u galeriju mobitela i objavljivati na društvenim mrežama.

Ali stadion je znao izgledati potpuno drukčije kada bi nogomet ustupio mjesto glazbi. Veliki koncerti pretvarali su travnjak i tribine u golemi otvoreni prostor za publiku, a Maksimir je ugostio izvođače zbog kojih su u Zagreb dolazili ljudi iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja. Zato party ispod južne tribine nije potpuni izlazak stadiona iz njegove dosadašnje priče. Glazba je već dugo jedan njezin dio, samo će ovoga puta format biti drukčiji.

Za Lollipop će to istodobno biti najveći susret s jednim od simbola grada u kojem je cijela priča počela. Put od nekoliko stotina ljudi u Johann Francku do Maksimira trajao je pet godina. U međuvremenu su se mijenjale lokacije, povećavao broj posjetitelja i stizala velika međunarodna imena, ali Zagreb je ostao polazište cijelog projekta.

Zato 25. rujna neće trebati mnogo scenografije da bi lokacija odradila svoj dio posla. Iznad publike bit će betonska konstrukcija južne tribine, oko nje stadion koji Zagrepčani prepoznaju u sekundi, a nekoliko desetaka metara dalje travnjak na kojem su se odigravale utakmice koje su obilježavale različita razdoblja grada. Ondje gdje se inače čuje navijanje, nekoliko će sati glavnu riječ imati DJ-evi i publika.

Bit će to neobičan susret starog Maksimira i nove zagrebačke generacije. Jedan prostor približava se kraju svog današnjeg života, dok publika koja ga možda pamti iz djetinjstva sada na njega dolazi zbog potpuno drugog razloga. Netko će ondje prvi put doći bez ulaznice za utakmicu. Netko će se vratiti na stadion na koji ga je kao dijete vodio otac. Netko će Maksimir prvi put upoznati upravo kroz Lollipop.

Za nekoliko godina današnji će izgled stadiona ostati na fotografijama, snimkama utakmica i u pričama ljudi koji su na njemu proveli dio života. U tim će se pričama pojavljivati različiti datumi i različita imena. Dinamo, hrvatska reprezentacija, velike europske utakmice, koncerti i pune tribine.