Večer kad je Rijeka postala plava: Plavi orkestar pretvorio Dvoranu mladosti u vremeplov emocija
Četrdeset godina nakon prvog pojavljivanja na riječkoj pozornici, Plavi orkestar sinoć je još jednom dokazao da je – bez ikakve dvojbe – bend koji s publikom dijeli poseban, gotovo generacijski savez. Dvorana mladosti bila je pretijesna za sve koji su željeli osjetiti val nostalgije i energije koja prati ove bezvremenske romantičare rock-popa. I doista, čim su zazvučali prvi taktovi „Azre“, „Djevojke iz snova“ i „Kad ti ljubav pozove ime“, postalo je jasno da će ovo biti večer koja se ne zaboravlja.
Atmosfera se gradila polako, ali intenzivno – baš onako kako to Plavi orkestar najbolje zna. Od partera do najviših redova tribina, tisuće glasova postale su dodatni, ravnopravan član benda. Publika je pjevala, skakala, grlila se i smijala; činilo se kao da je grad nakratko vratio vrijeme unatrag, u dane kad su njihove pjesme bile soundtrack odrastanja.
Energija Saše Lošića, braće Samira i Admira Ćeramide te Roberta Pikla bila je zarazna. Tridesetak pjesama prošlo je u jednom dahu – od eksplozivnog „Ljubi se istok i zapad“ do „Lovca i košute“, koja je u jednom trenutku pretvorila cijelu dvoranu u improvizirani plesni podij. A kad je krenula emotivna „Ako su to samo bile laži“, dvoranom je prohujao onaj kolektivni uzdah koji se dogodi samo onda kad publika i izvođač dijele isto sjećanje.
„Mi smo večeras bili na valovima neke neobjašnjive emocije… Ovo je bez sumnje jedan od deset naših najboljih koncerata“, rekao je Saša Lošić nakon nastupa, ne skrivajući koliko ga je Rijeka dirnula. A posebno je simpatično što je publika tražila i pjesme s B strana, one koje se na koncertima rijetko čuju – što je samo potvrdilo koliko je duboko Plavi orkestar upisan u kolektivno pamćenje.
Kultni hitovi poput „Bolje biti pijan nego star“, „Ti si moja sudbina“, „Kaja“, „Goodbye teens“ i „Sava tiho teče“ još su jednom pokazali koliko je njihov katalog neuništiv. To nisu samo pjesme – to su male generacijske kronike koje iznova bude isti žar, isti smijeh i onu istu, poznatu toplinu u grudima.
Sinoć je, bez imalo pretjerivanja, Rijeka tekla u ritmu plave glazbene povijesti. A Plavi orkestar? Oni su još jednom dokazali da nisu samo bend – oni su osjećaj, poglavlje života koje se uvijek rado ponovno čita.
Prije svega nekoliko dana javnosti su predstavljene pjesme koje će se natjecati na ovogodišnjoj Dori, a već u samom startu postalo je jasno koliko je razlika između kratkotrajnog dojma i stvarne glazbene vrijednosti. Dok se jedna izvođačica pokušala nametnuti agresivnim autotuneom i isforsiranom produkcijom, njezina je pjesma gotovo istog trenutka pala u zaborav, bez šireg odjeka i bez trajnog učinka. Suprotno tome, „Ledina“, novo glazbeno ostvarenje Tomislava Marića, poznatijeg pod umjetničkim imenom ToMa, nametnula se prirodno, tiho i snažno, ostavljajući dojam koji ne blijedi dolaskom kući, nego se dodatno produbljuje svakim novim slušanjem.
Nela će svoj drugi studijski album „Arhivirano“ predstaviti publici 29. siječnja u zagrebačkom Petom kupeu, a događaj će upotpuniti niz izuzetnih glazbenih imena koja su na različite načine oblikovala njezin umjetnički put.
Trinaestogodišnja Ema Dujmović, svestrana mlada umjetnica i autorica, prijavila je svoju autorsku pjesmu za ovogodišnji natječaj Dore – hrvatske selekcije za Eurosong – u izvedbi mladog i talentiranog pjevača Doriana Stipčića. Ovim potezom Dora bi mogla dobiti jednog od najmlađih autora u svojoj povijesti, a istovremeno otvoriti vrata novoj generaciji kreativaca.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
COLD SNAP je hrvatski groove metal bend osnovan u Varaždinu 2003. godine. Njihov prepoznatljivi zvuk spaja različite stilove glazbe u snažan zvučni napad koji prisiljava sve slušatelje i gledatelje da počnu skakat bez prestanka i snažno mahat glavom.
Nakon duže autorske pauze, glazbenik Ivan Sever vraća se na scenu pjesmom Crying Eyes, s kojom će se predstaviti na ovogodišnjoj Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije.
Ananda Đuranović je autorica, pjevačica i producentica iz Splita. Javnosti se predstavila na Dori 2025. pjesmom Lies Lay Cold. Također je autorica pjesama Monopol i Enigma, izvedenih na istom natjecanju.
Od spontanog Valentinova u lockdownu do jednog od najslađih domaćih brendova – Valentina Anić otkriva kako je Čoko Jagodica prerasla iz male ideje u posao koji stvara emocije, uspomene i osmijehe.
Iako su od djetinjstva pred kamerama, mnogi obožavatelji nisu znali da popularne glumice koriste druga imena – otkrivena je obiteljska tradicija i tajne njihovih punih imena
