Večer kad je Rijeka postala plava: Plavi orkestar pretvorio Dvoranu mladosti u vremeplov emocija

Atmosfera se gradila polako, ali intenzivno – baš onako kako to Plavi orkestar najbolje zna. Od partera do najviših redova tribina, tisuće glasova postale su dodatni, ravnopravan član benda. Publika je pjevala, skakala, grlila se i smijala; činilo se kao da je grad nakratko vratio vrijeme unatrag, u dane kad su njihove pjesme bile soundtrack odrastanja.

Energija Saše Lošića, braće Samira i Admira Ćeramide te Roberta Pikla bila je zarazna. Tridesetak pjesama prošlo je u jednom dahu – od eksplozivnog „Ljubi se istok i zapad“ do „Lovca i košute“, koja je u jednom trenutku pretvorila cijelu dvoranu u improvizirani plesni podij. A kad je krenula emotivna „Ako su to samo bile laži“, dvoranom je prohujao onaj kolektivni uzdah koji se dogodi samo onda kad publika i izvođač dijele isto sjećanje.

„Mi smo večeras bili na valovima neke neobjašnjive emocije… Ovo je bez sumnje jedan od deset naših najboljih koncerata“, rekao je Saša Lošić nakon nastupa, ne skrivajući koliko ga je Rijeka dirnula. A posebno je simpatično što je publika tražila i pjesme s B strana, one koje se na koncertima rijetko čuju – što je samo potvrdilo koliko je duboko Plavi orkestar upisan u kolektivno pamćenje.

Kultni hitovi poput „Bolje biti pijan nego star“, „Ti si moja sudbina“, „Kaja“, „Goodbye teens“ i „Sava tiho teče“ još su jednom pokazali koliko je njihov katalog neuništiv. To nisu samo pjesme – to su male generacijske kronike koje iznova bude isti žar, isti smijeh i onu istu, poznatu toplinu u grudima.

Sinoć je, bez imalo pretjerivanja, Rijeka tekla u ritmu plave glazbene povijesti. A Plavi orkestar? Oni su još jednom dokazali da nisu samo bend – oni su osjećaj, poglavlje života koje se uvijek rado ponovno čita.