Aleksandar Sofronijević, virtuoz na harmonici, donosi svježinu u tradicionalnu glazbu, spajajući je s modernim zvukom i rock ‘n’ roll pristupom. Glazbenik kojeg mnogi nazivaju “najzgodnijim harmonikašem Balkana”, svojim nastupima oduševljava publiku diljem regije.
Njegova posljednja obrada “Ko te ljubi ove zime” ušla je u srca njegove vjerne publike pa na YouTubeu broji i više desetaka tisuća pregleda.
Ljubav prema glazbi i harmonici iskristalizirala se još u ranom djetinjstvu.
“Prilikom posjete rođacima, vidio sam harmoniku i nisam htio otići kući bez nje. Roditelji su mi objasnili da je ne mogu ponijeti, ali nakon suza i molbi, dobio sam svoju prvu harmoniku”, prisjeća se Sofronijević. No, put prema glazbenim vrhuncima nije bio jednostavan. Njegovi roditelji i baka ulagali su cijele plaće u harmoniku, podržavajući Aleksandrovu strast i talent.
Sofronijevićeva jedinstvena interpretacija osvojila je srca mnogih, uključujući i kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, Luku Modrića.
Nastavite čitati nakon oglasa
“Svirali smo Luki za njegov 30. rođendan u Madridu, a kad smo došli na pozornicu, dočekali su nas dresovi Real Madrida s našim imenima. Prvo, bili smo pod šokom da sviramo takvoj legendi, a drugo odmah smo se složili da će ovo jednog dana biti priča ‘za djecu i unuke’”, kaže Aleksandar.
Veliki je ljubitelj i hrvatske glazbe.
“Posebno volim pjesmu ‘Tamo gdje je sve po mom’ grupe Jinx, koju sam prilagodio za harmoniku”, otkriva. Harmonika, kako kaže, nije samo narodni instrument – ona može biti univerzalan alat koji obogaćuje svaki žanr.
Nastavite čitati nakon oglasa
Njegov orkestar danas je nezaobilazan na koncertima najvećih imena balkanske glazbene scene. Suradnje s glazbenim legendama poput Lepe Brene, Severine, Zdravka Čolića, Željka Joksimovića, Marije Šerifović i pokojnog Šabana Šaulića samo su dio impresivnog popisa.
Aleksandar se posebno ponosi sudjelovanjem u stvaranju soundtracka za regionalni filmski hit „Toma“, gdje je njegov orkestar oživio priču o legendi Tome Zdravkovića kroz glazbu.
Prisjećajući se ključnih trenutaka u karijeri, harmonikaš ističe prvi veliki nastup 2012. godine u Sava centru, gdje su gostovali na koncertu Ane Bekute.
“Ljudi tada nisu znali za nas, ali reakcije publike jasno su nam pokazale da radimo dobar posao. Taj gromoglasni pljesak nikad neću zaboraviti”, prisjeća se s osmijehom.
Nastavite čitati nakon oglasa
Nakon uspješnih nastupa u popularnim emisijama poput „Nikad nije kasno“ i „Zvezde Granda Specijal“, Aleksandar Sofronijević neumorno radi na tome da harmoniku približi široj publici.
„Danas, zahvaljujući modernim tehnologijama, harmonika se može savršeno uklopiti u razne glazbene stilove. To je instrument za sva vremena,“ ističe. Njegova vizija harmonike nije samo kao narodnog instrumenta, već kao mosta između tradicije i suvremenosti.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Helena je na svom Instagram profilu ovih dana podijelila fotografije u upečatljivoj haljini prekrivenoj ružičastim i plavim šljokicama koje se presijavaju poput sireninih ljuskica, stvarajući pravi 'sirena efekt'.
Jedan od najznačajnijih i produkcijski najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije, dugometražni animirani film „Kristalni planet“, u kina stiže 20. kolovoza u distribuciji Duplicato Media (Blitz grupa), donoseći raskošno kino iskustvo koje spaja snažnu emociju, vizualni spektakl i produkcijski doseg bez presedana u domaćoj animaciji, a publici se predstavlja i prvim službenim trailerom.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
