Album koji je promijenio sve: 30 godina kasnije „Second to None“ dobiva izdanje kakvo zaslužuje
Tri desetljeća nakon što je zauvijek promijenio zvučnu i kulturnu arhitekturu domaće glazbene scene, album “Second to None” grupe ET ponovno dolazi u fokus – ne kao povratak, ne kao okupljanje, nego kao pomno osmišljena, produkcijski i konceptualno zaokružena posveta vremenu koje je definiralo čitavu jednu generaciju, ali i postavilo temelje za sve što će uslijediti na hrvatskoj i regionalnoj pop i klupskoj sceni. Riječ je o projektu koji ne pokušava rekonstruirati prošlost, nego je dostojanstveno reinterpretirati kroz suvremeni medij i produkcijski standard, istovremeno zadržavajući autentičnost i energiju originalnog trenutka nastanka.
U kontekstu hrvatske diskografije, malo je albuma koji su uspjeli ostvariti tako snažan, gotovo tektonski utjecaj kao “Second to None”. Njegov značaj ne proizlazi isključivo iz impresivnog niza hitova koji su obilježili radijske etere i plesne podije, nego iz činjenice da je taj album označio prijelomnu točku – trenutak u kojem je klupska, elektronička i urbanija glazbena estetika prestala biti marginalna i postala dijelom mainstreama.
FOTO: ET Yellow Cab – Photo by: Ivan Balić CobraFOTO: ET Yellow Cab - Photo by: Ivan Balić Cobra
Kada globalni trendovi tek dolaze na domaće tlo
Kako bi se u potpunosti razumio značaj ovog albuma, nužno je vratiti se nekoliko godina unatrag, u razdoblje ranih i srednjih 80-ih, kada je hip-hop kultura tek počinjala prodirati iz američkih urbanih sredina prema ostatku svijeta. Dok su u velikim svjetskim metropolama DJ-evi, MC-jevi i breakdanceri već oblikovali novu kulturnu paradigmu, na ovim prostorima tek je nekolicina entuzijasta prepoznavala potencijal tog pokreta.
Među njima su bili Boytronic i Darko Juranović D’Knock, tada poznat pod imenom Da’Real, koji su, vođeni snažnom fascinacijom globalnim trendovima, počeli eksperimentirati s rapom na engleskom jeziku, grafitima kao oblikom vizualnog izraza te breakdanceom kao plesnim medijem. Njihov pristup nije bio imitacija, nego pokušaj razumijevanja i reinterpretacije kulture koja je u svojoj srži nosila ideju slobode, autentičnosti i kreativnog izraza.
Godine 1987. nastaje ET – Electro Team, projekt koji od samog početka nije bio zamišljen kao klasični bend, nego kao konceptualno osmišljena platforma koja spaja glazbu, vizualni identitet i performans. Naziv, kao i cjelokupni estetski okvir, osmislio je Boytronic, dok su jezgru činili on i D’Knock, uz kasnije pridruživanje Nina Mlinca SkyRockera te DJ-eva poput Fresh Jaya i Furiousa.
Nastavite čitati nakon oglasa
ET Street BW – Photo by: Boris PoljičaninFOTO: ET Street BW - Photo by: Boris Poljičanin
Trenutak koji mijenja sve: Dolazak Vanne i stvaranje prepoznatljivog zvuka
Premda je inicijalna faza benda bila obilježena istraživanjem i eksperimentiranjem, ključni trenutak u formiranju prepoznatljivog identiteta dogodio se dolaskom Vanne, čiji je vokal unio novu dimenziju u zvuk ET-a. Njezin glas, istovremeno snažan i emotivan, omogućio je bendu da spoji naizgled nespojive elemente – rap dionice, elektroničku produkciju i pamtljive, gotovo himnične refrene.
Upravo je ta kombinacija postala zaštitni znak ET-a i ono što ih je izdvojilo na sceni koja je u tom trenutku još uvijek bila dominantno obilježena tradicionalnijim pop i zabavnim formatima. U studiju Nostradamus Senne M, uz suradnju s Mirom Buljanom, članovi benda mjesecima su radili na oblikovanju zvuka koji nije imao jasne uzore na domaćem terenu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Rezultat tog procesa bio je album “Second to None” – projekt koji nije samo pratio globalne trendove, nego ih je u određenoj mjeri anticipirao i prilagodio lokalnom kontekstu na način koji je djelovao svježe, inovativno i autentično.
ET Porin 95 Oliver Gibo – Photo by: HRT arhivaFOTO: ET Porin 95 Oliver Gibo - Photo by: HRT arhiva
Eksplozija popularnosti: Fenomen „Tek je 12 sati“
Kada se pojavila pjesma “Tek je 12 sati”, dogodilo se nešto što se rijetko može planirati ili predvidjeti – spontana, masovna i gotovo euforična reakcija publike koja je prepoznala da je riječ o nečemu potpuno novom. Radio stanice su pjesmu emitirale nebrojeno puta dnevno, a interes publike bio je toliki da su koncertni prostori postajali premali za sve koji su željeli sudjelovati u tom novom glazbenom pokretu.
Snimanje spota u prostoru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu dodatno je pojačalo simboliku cijelog projekta – spoj visoke kulture i urbane klupske estetike, koji je na vizualnoj razini reflektirao ono što se događalo u glazbi. Centar grada bio je blokiran, a scena koja je nastajala pred očima prolaznika jasno je pokazivala da se događa nešto što nadilazi uobičajene okvire diskografske produkcije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ubrzo su uslijedili i drugi hitovi – “Da ti nisam bila dovoljna”, “Ne traži ljubav”, “Drugo ime ljubavi” – koji su dodatno učvrstili status albuma kao jednog od ključnih izdanja domaće glazbene povijesti.
FOTO: ET White BG – Photo by: Boris PoljičaninFOTO: ET White BG - Photo by: Boris Poljičanin
Album kao kulturni prijelom: Kada klupska glazba postaje mainstream
Važnost albuma “Second to None” ne može se svesti samo na njegov komercijalni uspjeh ili popularnost pojedinačnih pjesama. Njegov stvarni doprinos ogleda se u činjenici da je otvorio vrata čitavom nizu izvođača i produkcijskih pristupa koji su uslijedili tijekom 90-ih i kasnije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Do tog trenutka, klupska i elektronička glazba na ovim prostorima bila je percipirana kao nišna ili alternativna, često rezervirana za manju, specifičnu publiku. ET je, međutim, uspio tu estetiku približiti široj publici, stvarajući most između underground kulture i mainstreama.
Time je postavljen temelj za razvoj domaće dance, pop i elektroničke scene, ali i za promjenu percepcije publike, koja je postala otvorenija prema novim zvukovima i produkcijskim eksperimentima.
FOTO: ET s plesacima – Photo by: Ivan Balić CobraFOTO: ET s plesacima - Photo by: Ivan Balić Cobra
30 godina kasnije: Vinilno izdanje kao hommage, a ne povratak
Povodom 30. obljetnice, album “Second to None” dobiva izdanje koje odgovara njegovom statusu – dvostruki 180-gramski vinil, remasteriran s originalnih traka, obogaćen s četiri dosad neobjavljene pjesme te popratnom knjižicom koja donosi arhivske fotografije i opsežan intervju Zlatka Turkalja s članovima benda, uz hommage tekst koji potpisuje Ninna Lara Vidaković.
Važno je naglasiti kako ovaj projekt ne predstavlja ponovno okupljanje izvorne postave niti pokušaj rekreacije prošlih vremena u doslovnom smislu. Naprotiv, riječ je o pažljivo koncipiranom obilježavanju jedne ere i jednog albuma koji je ostavio neizbrisiv trag. Svaki od ključnih aktera danas djeluje u vlastitom profesionalnom kontekstu – Vanna kroz svoju solo karijeru, Boytronic kroz aktualnu postavu ET-a, dok se D’Knock posvećuje projektima unutar svoje produkcijske kuće i području brandinga.
Upravo ta činjenica dodatno naglašava autentičnost ovog izdanja: ono ne pokušava promijeniti sadašnjost, nego dostojanstveno valorizira prošlost.
ET Plakat Red – Photo by: Igor KelčecFOTO: ET Plakat Red - Photo by: Igor Kelčec
Nasljeđe koje nadilazi generacije
Tri desetljeća nakon izlaska, pjesme s albuma “Second to None” i dalje izazivaju snažne emocije i okupljaju publiku različitih generacija – od onih koji su ih doživjeli u trenutku njihova nastanka, do mlađih slušatelja koji ih otkrivaju kroz suvremene medije i reinterpretacije.
To nasljeđe ne očituje se samo u nostalgiji, nego u trajnoj relevantnosti zvuka, produkcije i autorskog pristupa koji i danas djeluje svježe i uvjerljivo. Upravo zato ovo vinilno izdanje nije samo kolekcionarski predmet, nego i kulturni artefakt koji podsjeća na vrijeme kada se glazba stvarala s jasnom vizijom, hrabrošću i željom da se pomaknu granice.
6. 9. 1993. Zagreb, Hrvatska – Snimanje spota za pjesmu Tek je dvanaest sati grupe ET – Electro team, odrzano je u Hrvatskom narodnom kazalistu u Zagrebu, na za pocetak rujna neuobicajenoj hladnoci od 13 stupnjeva Celzijusa. Najveci hit hrvatske dance glazbe 90-ih imao je i najskuplji spot ikad snimljen u Hrvatskoj. Rezirali su ga Adonis Culibrk – Boytronic iz ET-a i poznati redatelj spotova Denis Wohlfart. U spotu koji je zamisljen kao modernizirana prica o Pepeljugi na tulumu u HNK, Vanna se nasla u ulozi djevojke koja se cijelu vecer zabavlja s princem koji na kraju bala odlazi s drugom zenom. U spotu se pojavljuje mnostvo dobrovoljnih statista – pjevac Sandi Cenov, aktualna Miss Hrvatske Elena Suran, manekenka Nives Burek, model Ruza Pecek, boksac Stjepan Bozic, karatist Dragan Jurilj, Tanja Tomic i mnogi drugi. Electro team je u lipnju 1987. godine u Zagrebu osnovao Adonis Culibrk – Boytronic. Bendu se na Boytronicov poziv pridruzio Darko Juranovic (danas D’Knock), tada DáReal odnosno Doc. Krajem 1980-ih u sastav dolazi Nino Mlinac – Sky Rocker i zadrzava se u bendu nekoliko godina. U proljece 1991. u ET iz dueta Ilan & Ivana dolazi Ivana Ranilovic (Ivanin duet s Ilanom Kabiljom) te uzima umjetnicko ime Vanna. Grupa ET u sastavu Boytronic, DáReal i Vanna djelovala je do 1998. godine. Snimio Sinisa HancicFOTO: ET spot Tek je 12 sati HNK - Photo by: Siniša Hančić
U konačnici, obilježavanje 30. obljetnice albuma “Second to None” nije samo prisjećanje na prošlost, nego i potvrda njegove trajne vrijednosti – kao djela koje je oblikovalo scenu, inspiriralo generacije i ostalo, u svakom smislu te riječi, drugo do ničega.
Zagreb je sinoć postao mjesto gdje glazba nadilazi vrijeme i prostor, a emocija nadmašuje samu ideju koncerta. Dvorana Lisinski, rasprodana do posljednjeg mjesta, odjekivala je snažnim tonovima bezvremenske talijanske kancone, dok je glas Al Bana ispunjavao svaki kutak prostora, stvarajući osjećaj intimnosti unatoč veličini događaja. Ovo nije bio tek još jedan datum na svjetskoj turneji – ovo je bio susret dvaju svjetova: umjetnika koji ovaj grad doživljava kao svoj drugi dom i publike koja je generacijama odrastala uz njegove pjesme. Večer je bila ne samo glazbeno, već i emocionalno putovanje koje je povezalo generacije, premostilo jezične barijere i utkalo životne priče u jedno nezaboravno iskustvo, a kulminacija večeri stigla je završnim taktovima svjetskog hita “Felicità”, koji je ujedinio dvoranu u zajedničkom slavlju života i radosti.
U srcu Pule, ondje gdje se slojevi povijesti susreću s tihim ljetnim večerima i gdje kamen pamti glasove davnih vremena, ove će se lipanjske noći dogoditi susret glazbe i prostora kakav se ne doživljava često. Malo rimsko kazalište, skriveni dragulj antičke arhitekture, ponovno će oživjeti – ovoga puta u znaku suvremenog virtuoziteta i bezvremenskih melodija koje nadilaze žanrove i epohe.
Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox i ove godine kroz pažljivo odabrane naslove iz programa Biografski Dox, Stanje stvari, Kontroverzni Dox i Audio Dox nastavlja mapirati složenu i često kontradiktornu stvarnost suvremenog svijeta. Kroz priče koje se kreću od globalnih centara moći i političkih previranja, do intimnih ljudskih sudbina, obiteljskih trauma i svakodnevnih borbi, festival iznova podsjeća na dokumentarce kao sredstvo kojim se stvarnost ne pojednostavljuje, nego dodatno otvara, secira i propituje.
„Donijeti pjesmu koju osjećam kao „dalmatinski sevdah“, jedan je od najvećih umjetničkih izazova u mojoj karijeri i iskreno se nadam da sam ga opravdala“.
Nakon gotovo dva desetljeća izbivanja s glazbene scene, Paola Valić Bekić vraća se pred publiku pod umjetničkim imenom Paola V, otvarajući novo, autorski definirano poglavlje svoje karijere koje jasno odražava njezinu umjetničku zrelost, iskustvo i unutarnju transformaciju. Njezin povratak obilježen je objavom singla „TRAUMA“, dostupnog na svim relevantnim streaming platformama, koji već na prvo slušanje potvrđuje kako je riječ o promišljenom i emocionalno slojevitom glazbenom iskoraku.
U vremenu u kojem se ljepota sve češće mjeri filtrima, prolaznim trendovima i površnim dojmovima, splitski bend RØLØ odlučio je učiniti suprotno – stati, ogoliti emociju i kroz glazbu progovoriti o onome što ostaje kada se sve vanjsko polako počne topiti. Njihov novi singl Melasa nije tek još jedna ljubavna pjesma, već slojevita, gotovo melankolična refleksija o prolaznosti fizičkog, o nesavršenostima koje nas čine stvarnima i o tihoj hrabrosti potrebnoj da ih prihvatimo.
Dugogodišnji program Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, Majstori Doxa, i ove godine okuplja autore čija se imena izgovaraju s najvećim poštovanjem u svijetu dokumentarnog filma. Riječ je o autorima koji svojim radom definiraju film kao medij, brišući granice između dokumentarnog i igranog, stvarnog i promišljenog, osobnog i univerzalnog.
Na regionalnoj glazbenoj sceni, koja već godinama pulsira u ritmu snažnih emocija, prepoznatljivih glasova i sve odvažnijih autorskih iskoraka, pojavila se pjesma koja već na prvo slušanje nosi onu rijetku, gotovo opipljivu energiju – onu zbog koje glazba prestaje biti samo zvuk i postaje iskustvo koje se pamti. “Čista ljubav”, dugo iščekivani duet Adija Šoše i Senidah, nije tek još jedna suradnja dvoje popularnih izvođača, već susret dvaju senzibiliteta koji se, u pravom trenutku i na pravom mjestu, pretvaraju u snažnu, emotivnu priču koja već sada osvaja publiku diljem regije.
U studio je tog sunčanog proljetnog jutra ušla odlučno i samopouzdano, s jasnim stavom. Kasnije će mi otkriti da su njezine jutarnje budističke prakse zaslužne za energiju “poput groma” kojom je ušla u svoj dan, pa tako i na naše snimanje. Iako mi je baš ovaj detalj iz života najdugovječnije hrvatske manekenke iznimno intrigantan, cijeli životopis Zvončice Vucković djeluje poput filmskog scenarija. Dok je gledam kako se elegantno i spretno kreće ispred kamere fotoaparata u svojoj 68. godini, dok joj srebrni uvojci padaju preko očiju, a usne se šire u prepoznatljiv osmijeh, ne mogu ne pomisliti na činjenicu kako je isto činila (i pritom se dobro zabavljala) i ispred objektiva poznatih fotografa u modnim prijestolnicama poput Milana, Pariza, New Yorka… i to od svoje 16. godine. Iako je nesuđena balerina u modi završila sasvim slučajno, ni danas ne pokazuje znakove usporavanja. Štoviše, zagrebačka je manekenka svom setu vještina posljednjih godina pripisala i glumu, pa ćemo je tako (ponovno) gledati u trećoj sezoni serije “Ljeto bez mrlja”. Iza nje su i opereta “Vesela udovica”, pa čak i film “Ratovi zvijezda: Posljednji Jedi”, što samo potvrđuje činjenicu da godine ne znače baš ništa.
Dok s nestrpljenjem iščekujemo nove čarobne nastavke i serijske adaptacije u produkciji HBO, pravo je vrijeme da se prisjetimo filmskog fenomena koji je obilježio čitavu jednu generaciju – serijala o dječaku čarobnjaku nastalog iz pera J. K. Rowling. Iza raskošne filmske čarolije, monumentalne produkcije i nezaboravnih likova krije se niz zanimljivih, često manje poznatih činjenica koje dodatno produbljuju razumijevanje ovog kulturnog fenomena.
Sudeći prema fotografijama koje je podijelila na svom Instagram feedu, riječ je o putovanju ispunjenom opuštenim šetnjama, istraživanjem znamenitosti i uživanjem u vrhunskoj hrani i vinima.
