Generacijski jaz u glazbi: Možemo li uživati u glazbi koja “nije za našu generaciju”?
Tzv. ratovi generacija najbolje se vide na području popularne glazbe. Stari odbacuju sve mlađe od sebe kao TikTok generaciju, a mladi ne žele ni dati priliku ičemu što im miriše na starost. No postoji li stvarno generacijski jaz u glazbi?
Zahvaljujući internetu, ponekad se čini kao da je generacijski jaz sve veći i veći i da više nitko ne razumije ljude starije ili mlađe od sebe nekoliko desetljeća.
Generacijski jaz u glazbi najočitiji je kod kantautora
To se posebno vidi u glazbi – dovoljno je pogledati Youtube trending u Hrvatskoj i svakome starijemu od 18 godina većina imena bit će potpuno nepoznata, a s druge strane, generacije naših očeva i majki će često ostati potpuno začuđeni nad svime mlađim od grupe Queen.
Generacije se mijenjaju i umjetnicima je sve teže ostati relevantnima i stvarati glazbu koja će biti privlačna mlađima od njih – posebno je takav slučaj s kantautorima, čije je stvaralaštvo uglavnom koncentrirano na vlastito životno iskustvo, koje je često obilježeno upravo specifičnostima odrastanja u određenome vremenu.
Još jedan efekt interneta je to što zahvaljujući misterioznim algoritmima društvenih mreža često ispliva neki intervju ili nečije mišljenje staro nekoliko godina te ponovno postane viralno i poticajno za razmišljanje.
Tako je i s isječkom iz intervjua pjevačice Adele, koji je dala krajem 2021., a koji je ponovno popularan među njezinim fanovima na društvenim mrežama.
„Ako će svi raditi glazbu za TikTok, tko će raditi glazbu za moju generaciju?“ pita se 35-godišnja pjevačica. „Tko će raditi glazbu za ljude poput mene? Ja ću se uhvatiti tog posla“.
„Stvarat ću za ljude koji su slični meni, po broju godina koje su proveli na ovoj Zemlji… ne mislim da bi 12-godišnjaci trebali slušati moje pjesme, malo su previše duboke za njih“. U tom istom intervjuu Adele je objasnila kako je prilikom stvaranja svog zadnjeg albuma “30“ odmah odbacila ideje producenata koji su joj savjetovali da počne razmišljati o tome kako će se njezine pjesme slušati na TikToku, društvenoj mreži kratke pažnje koja je daleko najpopularnija među članovima tzv. generacije Z (rođeni 1996. i kasnije).
Generacijski jaz u glazbi premošćuju veliki umjetnici
S jedne strane, ideja da nije svaka glazba, ili općenito svaka umjetnost za pripadnika svake generacije je razumljiva. Neke pjesme, filmovi i romani najbolje rezoniraju s ljudima određenih godina ili generacije. Teško je saživjeti se s pjesmama o izgubljenim ljubavima i razočaranjima ako sami niste iskusili ništa tome slično. A sigurno se svima od nas dogodilo da pogledamo film koji nam je u formativnim godinama bio iznimno važan i jednostavno se zapitamo: „Što sam dovraga vidio u ovome?“.
S druge strane, bit velike umjetnosti – a Adele njoj pripada – je upravo u njezinoj univerzalnosti. Da bismo uživali, na primjer, u kultnoj oproštajnom pjesmi Johnnyja Casha“Hurt“, koju je country legenda snimila dok je bio na samrti, ne moramo sami biti na kraju svoga životnoga puta – uostalom, ta pjesma je zapravo obrada pjesme Nine Inch Nailsa koja je originalno napisana iz potpuno druge perspektive od one u kojoj je bio Cash kada ju je snimio. Opet, da bismo uživali u glazbi koju stvara Billie Eilish ne moramo pripadati njezinoj generaciji Z, jer unatoč specifičnostima života njezine generacije, poruke koje šalje su univerzalne.
Koja je poanta ovoga teksta? Umjetnost je glupo stavljati u ladice i nazivati „generacijskom“, isto kao što ju je glupo nazivati „muškom“, „ženskom“ ili „crnačkom“.
Veliki umjetnici u stanju su svoje partikularno iskustvo uzdignuti na univerzalnu razinu te time dotaknuti svakoga, od generacije Z do generacije svojih baka. Isto tako, kao konzumenti (slušatelji, gledatelji, čitatelji) ne smijemo odbacivati ništa zato što bi bilo „prestaro“, ali isto tako niti zato što je „prenovo“.
Kvaliteta je uvijek kvaliteta i svatko u njoj može uživati ukoliko si sam ne postavi mentalnu blokadu da ne može.
U svijetu glazbe postoje trenuci koji nadilaze običan koncertni doživljaj i prerastaju u kulturni događaj o kojem se govori tjednima, mjesecima, pa i godinama. Jedan takav tren upravo se najavljuje u Zagrebu. Nakon što je publici prošle godine uputio obećanje koje se čeka s posebnim uzbuđenjem, legendarni Al Bano – jedan od najprepoznatljivijih talijanskih glasova i čovjek čija je karijera ispisala dio suvremene glazbene povijesti – ove ga sezone i ispunjava.
Advent kod Matoša jedan je od najčarobnijih i najfotografiranijih adventskih kutaka u gradu. I dok se centar guši u kaosu i prometu, na istočnoj strani Strossmayerovog šetališta bilježimo sve veći broj posjetitelja kojima je ovaj skriveni dragulj postao adventsko utočište i mjesto za uživanciju u miru.
Mladi Zagrepčani i studenti ekonomije, Grga Brkjačić (19) i Ante Dvoravić (18), odlučili su prije pola godine ostvariti dugo sanjanu ideju – stvoriti vlastiti party koncept koji redefinira način na koji mladi u Hrvatskoj doživljavaju izlaske. Tako je rođen WHOPS, projekt kojim su Grga i Ante odlučili unijeti svježinu i novu energiju u domaću klupsku scenu.
Nebojša Slijepčević i Stanko Herceg birali najbolje učeničke filmove o iskustvu izbjeglica. U žiriju i mlada osoba s izbjegličkim iskustvom iz DR Konga; u programu sudjelovalo više od 100 učenika.
Winter Jaska otvorila je svoja vrata u potpuno novom izdanju i već je prvog vikenda potvrdila zašto je to moderni, opušteni i drugačiji zimski festival. Nova lokacija u prostoru nekadašnje Vojarne pretvorila se u zimski kvart u kojem su se posjetitelji mogli prepustiti dobroj energiji, ugodnom ritmu i atmosferi koja donosi predah od svakodnevice.
Nakon uspješnog ljetnog singla Sami i njegove nedavno objavljene klupske remiks verzije, Melita Lovričević vraća se s novim singlom Nema vremena. Pjesma donosi svjež spoj elektronike, drum’n’bassa i jazza, obrađujući svima poznatu frazu “nemam vremena” te je pretvarajući u glazbeno pitanje koje nas potiče na razmišljanje: ako nam vrijeme doista stalno izmiče, što činimo s onim koje nam je preostalo?
Zagrebački Vintage Industrial Bar ove će zime biti epicentar domaće rock energije. PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS, jedan od najutjecajnijih i najdosljednijih bendova hrvatske glazbene scene, rasprodali su svih pet najavljenih koncerata u rekordnom roku – a interes publike toliko je nadmašio očekivanja da je dodan i šesti datum, 3. siječnja 2026. Time Pipsi postaju prvi bend koji u povijesti Vintagea svira rezidenciju dugu čak šest uzastopnih večeri.
Advent u Zagrebu ove će godine obogatiti dolazak Dream Gospel Choira iz Harlema, zbora koji se u međunarodnim glazbenim krugovima smatra najzanimljivijim predstavnikom nove generacije gospela i koji će 17. prosinca 2025. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održati koncert ispunjen energijom, emocijom i autentičnom američkom duhovnom tradicijom. Zagrebačka publika imat će priliku doživjeti večer u kojoj će moćni višeglasni vokali, slojevite harmonije i profesionalna izvedba spojiti duh Harlema i svečanu atmosferu predblagdanskog vremena.
Pop boje, blagdanski motivi i luksuzne teksture definiraju Chanel Holiday ekskluzivnu blagdansku selekciju modnih dodataka koja u prvi plan stavlja sofisticiranu interpretaciju božićne estetike. Kolekcija je osmišljena kao hommage sezoni slavlja, uz naglasak na detalje koji čine razliku.
Postoje LEGO setovi koji se slažu, izlože i s vremenom padnu u zaborav. A postoje i oni rijetki, pomno osmišljeni modeli koji nadilaze granicu igračke i postaju predmet želje, razgovora i statusa. Upravo takav je novi LEGO Icons set inspiriran serijom Stranger Things – Creel House, mračna kuća iz Hawkinsa koja u Hrvatsku stiže za svega nekoliko dana i već sada se smatra jednim od najpoželjnijih kolekcionarskih izdanja ove godine.
Eurosong je desetljećima volio sebe zamišljati kao sigurno utočište glazbe – prostor u kojem se politika zaustavlja na vratima pozornice, a reflektori obasjavaju isključivo pjesme, izvođače i obećanje zajedništva. No povijest tog natjecanja pokazuje da se stvarnost uvijek, prije ili kasnije, probije kroz scenografiju. Odluka Nema, pobjednika Eurosonga 2024., da vrati svoj trofej Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU), nije samo osobni čin savjesti, nego i simbolički rez u tkivu natjecanja koje se već godinama bori s vlastitim proturječnostima.