Generacijski jaz u glazbi: Možemo li uživati u glazbi koja “nije za našu generaciju”?

Zahvaljujući internetu, ponekad se čini kao da je generacijski jaz sve veći i veći i da više nitko ne razumije ljude starije ili mlađe od sebe nekoliko desetljeća.

Generacijski jaz u glazbi najočitiji je kod kantautora

To se posebno vidi u glazbi – dovoljno je pogledati Youtube trending u Hrvatskoj i svakome starijemu od 18 godina većina imena bit će potpuno nepoznata, a s druge strane, generacije naših očeva i majki će često ostati potpuno začuđeni nad svime mlađim od grupe Queen.

Generacije se mijenjaju i umjetnicima je sve teže ostati relevantnima i stvarati glazbu koja će biti privlačna mlađima od njih – posebno je takav slučaj s kantautorima, čije je stvaralaštvo uglavnom koncentrirano na vlastito životno iskustvo, koje je često obilježeno upravo specifičnostima odrastanja u određenome vremenu.

Još jedan efekt interneta je to što zahvaljujući misterioznim algoritmima društvenih mreža često ispliva neki intervju ili nečije mišljenje staro nekoliko godina te ponovno postane viralno i poticajno za razmišljanje.

Tako je i s isječkom iz intervjua pjevačice Adele, koji je dala krajem 2021., a koji je ponovno popularan među njezinim fanovima na društvenim mrežama.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli ADELE (@adele.romaniaa)

„Ako će svi raditi glazbu za TikTok, tko će raditi glazbu za moju generaciju?“ pita se 35-godišnja pjevačica. „Tko će raditi glazbu za ljude poput mene? Ja ću se uhvatiti tog posla“.

„Stvarat ću za ljude koji su slični meni, po broju godina koje su proveli na ovoj Zemlji… ne mislim da bi 12-godišnjaci trebali slušati moje pjesme, malo su previše duboke za njih“. U tom istom intervjuu Adele je objasnila kako je prilikom stvaranja svog zadnjeg albuma “30“ odmah odbacila ideje producenata koji su joj savjetovali da počne razmišljati o tome kako će se njezine pjesme slušati na TikToku, društvenoj mreži kratke pažnje koja je daleko najpopularnija među članovima tzv. generacije Z (rođeni 1996. i kasnije).

Generacijski jaz u glazbi premošćuju veliki umjetnici

S jedne strane, ideja da nije svaka glazba, ili općenito svaka umjetnost za pripadnika svake generacije je razumljiva. Neke pjesme, filmovi i romani najbolje rezoniraju s ljudima određenih godina ili generacije. Teško je saživjeti se s pjesmama o izgubljenim ljubavima i razočaranjima ako sami niste iskusili ništa tome slično. A sigurno se svima od nas dogodilo da pogledamo film koji nam je u formativnim godinama bio iznimno važan i jednostavno se zapitamo: „Što sam dovraga vidio u ovome?“.

S druge strane, bit velike umjetnosti – a Adele njoj pripada – je upravo u njezinoj univerzalnosti. Da bismo uživali, na primjer, u kultnoj oproštajnom pjesmi Johnnyja Casha “Hurt“, koju je country legenda snimila dok je bio na samrti, ne moramo sami biti na kraju svoga životnoga puta – uostalom, ta pjesma je zapravo obrada pjesme Nine Inch Nailsa koja je originalno napisana iz potpuno druge perspektive od one u kojoj je bio Cash kada ju je snimio. Opet, da bismo uživali u glazbi koju stvara Billie Eilish ne moramo pripadati njezinoj generaciji Z, jer unatoč specifičnostima života njezine generacije, poruke koje šalje su univerzalne.

Koja je poanta ovoga teksta? Umjetnost je glupo stavljati u ladice i nazivati „generacijskom“, isto kao što ju je glupo nazivati „muškom“, „ženskom“ ili „crnačkom“.

Veliki umjetnici u stanju su svoje partikularno iskustvo uzdignuti na univerzalnu razinu te time dotaknuti svakoga, od generacije Z do generacije svojih baka. Isto tako, kao konzumenti (slušatelji, gledatelji, čitatelji) ne smijemo odbacivati ništa zato što bi bilo „prestaro“, ali isto tako niti zato što je „prenovo“.

Kvaliteta je uvijek kvaliteta i svatko u njoj može uživati ukoliko si sam ne postavi mentalnu blokadu da ne može.

Recite nam što mislite o ovome u našoj anketi.

 Loading ...