Džejla Ramović i Jakov Jozinović konačno otkrili što su mjesecima pripremali: Njihova zajednička priča dobila je neočekivan nastavak!
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Priča o nastanku pjesme počela je nekoliko mjeseci ranije, kada su Džejla i Jakov na njegovu koncertu u beogradskom Sava centru nastupili zajedno s Matijom Cvekom. Tom su prilikom izveli pjesmu „Trebaš li me“, a njihov zajednički nastup privukao je pozornost publike koja je prvi put imala priliku čuti kako zvuče u istoj glazbenoj izvedbi. Iako je tada bila riječ o koncertnom gostovanju, među izvođačima je već postojala želja da suradnju nastave i izvan pozornice. Njihov susret pred publikom poslužio je kao prilika da provjere koliko se njihovi načini pjevanja mogu uklopiti u zajedničku pjesmu.
Jakov Jozinović nije skrivao da je duet s Džejlom Ramović bio jedna od njegovih ranijih glazbenih želja. Njezino pjevanje i način na koji pristupa emotivnim pjesmama posebno su mu se sviđali, zbog čega je već dugo razmišljao o mogućnosti zajedničkog snimanja. Nakon nastupa u Sava centru ta je zamisao dobila konkretniji oblik, a oboje su se složili da bi bilo dobro pronaći pjesmu koja će odgovarati njihovim glasovima. Jozinović je nakon završetka snimanja govorio o zadovoljstvu ostvarenim projektom i istaknuo koliko cijeni Džejlinu sposobnost da emociju pjesme prenese vlastitom interpretacijom.
U nastanku pjesme sudjelovao je Matija Cvek, koji s Jozinovićem njeguje prijateljski i profesionalni odnos te prati njegov glazbeni razvoj. Cvek je zajedno s Josipom Palametom napisao glazbu i tekst za „Suze“, dok je aranžman napravio Mahir Sarihodžić. Takva autorska ekipa omogućila je da se pjesma od početka razvija kao duet, s prostorom za interpretaciju obaju izvođača. Umjesto da zajednički nastup ostane tek uspomena s koncerta, njihova je ideja dobila vlastitu pjesmu i studijsku realizaciju.
Džejla Ramović također je otvoreno govorila o podršci koju pruža Jakovu i njegovoj glazbenoj karijeri. Njegov talent prepoznala je još ranije, a posebno joj se svidjela povezanost koju ostvaruje s publikom tijekom nastupa. Nakon što su zajedno zapjevali u Sava centru, stekla je dojam da se njihovi glasovi dobro nadopunjuju i da bi takva kombinacija mogla funkcionirati i u studijskom snimanju. Za nju je nastanak pjesme „Suze“ bio nastavak suradnje koja se razvila spontano, bez potrebe da se zajednički projekt dogovara samo zbog pozornosti koju bi mogao privući.
Pjesma je nastala u razdoblju kada oboje grade vlastite glazbene karijere i okupljaju publiku koja prati njihove nastupe i nove projekte. Džejla je prepoznatljiva po emotivnom načinu pjevanja i izražajnoj vokalnoj interpretaciji, dok Jakov svoj glazbeni put razvija kroz koncertne nastupe i suradnje s drugim izvođačima. Njihov duet zato predstavlja susret dvaju različitih izvođačkih pristupa, pri čemu svaki zadržava vlastiti način izražavanja. Zajednička pjesma pružila im je mogućnost da iskustvo koncertnog nastupa prenesu u studijsko izdanje koje će publika moći slušati neovisno o njihovim pojedinačnim nastupima.
Uz pjesmu je snimljen i videospot, za čiju je režiju bio zadužen Luka Sepčić. Kao mjesto snimanja odabran je dvorac Pejačević u Slavoniji, čiji su povijesni prostor i arhitektonska obilježja poslužili kao vizualna kulisa glazbenoj priči. Odabir takve lokacije omogućio je stvaranje atmosfere koja odgovara emotivnom karakteru pjesme, a raskošni interijer i prepoznatljiv izgled dvorca dali su spotu poseban vizualni identitet. Snimanje izvan uobičajenog studijskog okruženja otvorilo je prostor za prikaz odnosa između dvoje izvođača kroz kadrove koji prate raspoloženje glazbe.
Objavljivanje dueta dolazi u vrijeme intenzivnih koncertnih priprema Jakova Jozinovića, kojemu predstoje nastupi pred publikom u nekoliko velikih regionalnih dvorana. Za 24. studenoga najavljen je njegov koncert u sarajevskoj Skenderiji, dok su za 28. i 29. studenoga predviđena dva nastupa u Beogradskoj areni. Zbog nedavno ostvarene suradnje s Džejlom Ramović pojavilo se i pitanje mogućnosti njezina gostovanja na nekom od tih koncerata. Ipak, iz njihovih menadžerskih timova zasad nije stigla službena potvrda da će zajedno izvesti pjesmu „Suze“ na jednom od najavljenih nastupa.
Mogućnost zajedničkog koncertnog izvođenja posebno je zanimljiva zbog činjenice da je upravo nastup pred publikom prethodio nastanku pjesme. Džejla i Jakov već imaju iskustvo dijeljenja pozornice, a sada raspolažu i vlastitim duetom koji bi mogli uvrstiti u koncertni program. Hoće li do takvog nastupa doći tijekom predstojećih koncerata, ovisit će o njihovim obvezama i dogovorima, no zasad nema službenih informacija o planiranom zajedničkom gostovanju.
Za Jakova Jozinovića pjesma „Suze“ predstavlja ostvarenje želje da snimi duet s pjevačicom čiji rad osobno cijeni, dok je Džejla Ramović prihvaćanjem suradnje nastavila pružati podršku kolegi u njegovu glazbenom razvoju. Njihov zajednički projekt nastajao je postupno, od prvih razgovora i koncertnog nastupa do rada s autorima i snimanja videospota. Publika koja ih je prvi put čula zajedno u Sava centru sada ima priliku poslušati pjesmu nastalu upravo iz tog iskustva, a njezino eventualno koncertno izvođenje zasad ostaje otvorena mogućnost.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Od velikog klizačkog spektakla na Tomislavcu do koncerata, plesa i poezije na Zrinjevcu, donosimo pregled programa i noviteta koji će od 28. studenog obilježiti ovogodišnji Advent u središtu Zagreba
Jedna od najpoznatijih svjetskih manekenki, Naomi Campbell, najavljena je kao glavna gošća svečanog otvaranja zimske turističke sezone na Jahorini, koje će biti održano 28. studenoga 2026. godine. Britanska supermanekenka trebala bi se tom prilikom predstaviti publici u nešto drukčijoj ulozi od one po kojoj je desetljećima poznata, budući da organizatori najavljuju njezin nastup za DJ pultom. Dolazak međunarodno poznate modne zvijezde dio je programa kojim Olimpijski centar Jahorina namjerava obilježiti početak nove skijaške sezone i privući pozornost domaće i inozemne javnosti.
Zagrebački Europski trg i ove će zime biti jedno od mjesta okupljanja tijekom Adventa, uz koncerte domaćih glazbenika, svakodnevne DJ programe, humanitarna kulinarska događanja i raznovrsnu gastronomsku ponudu. Ovogodišnji EU Advent održavat će se od 25. studenoga 2026. do 7. siječnja 2027. godine, a posjetitelje očekuje više od 40 dana programa namijenjenog različitim generacijama. Adventske kućice počet će s radom 25. studenoga, dok je službeno otvorenje najavljeno za subotu, 28. studenoga, u 20 sati, kada će za glazbeni program biti zadužen zagrebački Soma Kolektiv. Organizatori su za ovogodišnje izdanje pripremili nekoliko novosti, među kojima se izdvajaju suradnja s Hrvatskom radiotelevizijom, koncerti subotom u podne i prošireni nedjeljni sadržaji za djecu.
Marko Tolja novu je pjesmu najprije predstavio publici iz vlastitog doma, bez studijske produkcije, pratećih glazbenika i velike najave. Sjeo je za klavir, uključio kameru i na Instagramu objavio izvedbu dotad nepoznate autorske pjesme. Reakcije koje su uslijedile potaknule su ga da je službeno objavi, a singl „Pusti da vjerujem” sada je dostupan u dvije verzije. Istodobno se priprema za niz prosinačkih koncerata i veliki nastup u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, zakazan za Valentinovo 2027. godine.
Mlada hrvatska pjevačica Lara Demarin predstavila je videospot za novi singl „Jamais“, kojim nastavlja razvijati samostalnu glazbenu karijeru i istraživati teme ljubavnih odnosa kroz suvremeni pop zvuk. Nova pjesma govori o emocionalnoj vezanosti, navikama koje otežavaju prekid veze i trenutku u kojem osoba odlučuje vlastiti mir staviti ispred odnosa koji joj više ne donosi zadovoljstvo. Za vizualnu priču pjevačica je odabrala western estetiku, konje i prirodni ambijent ranča u Oroslavju, gdje je snimanje proteklo uz hladno vrijeme, zahtjevne scene jahanja i nezgodu koja je mogla imati ozbiljnije posljedice.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.