„Domu mom“ u Areni Zagreb: Večer kada su se glasovi pretvorili u jedno srce
U subotu navečer Arena Zagreb više nije bila samo koncertna dvorana. Bila je prostor u kojem su se spojile emocija, sjećanje i ponos, pretvarajući glazbu u zajednički čin pripadnosti. Koncert „Domu mom“ okupio je osamnaest tisuća ljudi koji su, svatko na svoj način, došli poslušati pjesme koje znače više od riječi. Od prvog takta hrvatske himne do završnog refrena Moje domovine, trajala je večer u kojoj su tonovi postajali molitva, a publika zajednica.
Dvoranu je ispunila rijetka atmosfera u kojoj se osjećala snaga pripadnosti. Gotovo tisuću zastava vijorilo se iznad mora ljudi koji su pjevali kao jedno. Izvedba pjesme Ako ne znaš šta je bilo, jednog od najvećih hitova 2025. godine, probudila je ono što glazba može samo kad dolazi iz srca – tiho razumijevanje među ljudima koji dijele istu priču.
Večer koja se pamti po osjećaju
Na pozornici su se izmjenjivali Miroslav Škoro, Mate Bulić i Josip Ivančić, trojica glazbenika čiji su glasovi obilježili desetljeća domaće glazbene povijesti. Škorina izvedba pjesme Sude mi nosila je posebnu težinu, osobito kada je publici zahvalio u ime onih kojih više nema. Njegove riječi nisu bile patetične, bile su tople i stvarne. Koncert „Domu mom“ u tom je trenutku postao nešto više od nastupa – postao je zajedničko sjećanje.
Publika je jednako snažno reagirala i na nastupe Jacquesa Houdeka, Pere Galića, Tihe Orlića, Klape HRM „Sveti Juraj“, Zaprešić Boysa i tamburaškog sastava Gazde, koji su svatko na svoj način unijeli dašak autentičnosti i osobnog pečata u večer ispunjenu emocijom. Uz njih su nastupili i Klapa Cambi, Stjepan Jeršek Štef, Šima Jovanovac, Dražen Žanko, Mirko Švenda Žiga, Bruno Krajcar, Frano Pehar, Etno skupina Čuvarice, Nika Pastuović, Jure Brkljača, Dino Petrić, Pava, Klapa Cesarice, SKUD „Ivan Goran Kovačić“, te najmlađa zvijezda večeri, desetogodišnji Marino Vrgoč, pobjednik prve sezone The Voice Kids Croatia i predstavnik Hrvatske na Dječjoj Euroviziji.
Nastavite čitati nakon oglasa
Njegov glas, čist i nesiguran, ali snažan u namjeri, podsjetio je publiku na to kako domoljublje ne mora biti glasno da bi bilo stvarno. Kada je otpjevao Poljubi zemlju i Dalmatinac sam, dvoranom se proširila toplina koja se ne da opisati riječima, već samo pamtiti.
Nastavite čitati nakon oglasa
Večer je završila onako kako je i trebala – pjesmom Moja domovina, koju su izveli svi izvođači zajedno, dok su svjetla reflektora polako klizila po licima publike. Nitko nije žurio otići. U tom kratkom zatišju nakon posljednjeg tona, činilo se kao da je Arena Zagreb postala jedno veliko srce koje još uvijek kuca istim ritmom.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u inspiraciju, a osobne uspomene prerastaju u kolektivne priče, novi glazbeni projekt Mario Rucner donosi upravo takav slojevit i emotivno snažan narativ – pjesmu „Tomos generacija“, posvetu jednoj epohi koja je oblikovala identitet čitavih generacija na ovim prostorima.
Nakon što je album Kažu pčele umiru… ovjenčan Porinom za Album godine, Parni Valjak nastavlja graditi svoje novo poglavlje predstavljajući singl Danas nisam svoj, pjesmu koja se već na prvo slušanje nameće kao intimna, ali snažna refleksija unutarnjih stanja i trenutaka nesigurnosti. Objavljena uz prateći lyric video, ova pjesma dodatno učvršćuje identitet aktualne faze benda, u kojoj se jasno osjeća spoj prepoznatljive autorske poetike i svježine koju donosi novi vokal.
Jubilarno, peto izdanje festivala „Knjige u krošnjama”, koji se održava od 12. do 17. svibnja 2026. godine, pretvorit će Park Ribnjak u jedinstvenu pozornicu na otvorenom gdje se od ranog jutra do večeri književnost, zvuk i priroda stapaju u neraskidivu cjelinu. Ovaj festival, koji zajedničkim snagama organiziraju Centar kulture Ribnjak, Ibis grafika i Book&zvook, ove godine nosi poseban emotivni pečat zbog velikog nevremena koje je u ožujku park ostavilo bez osamnaest njegovih najstarijih drvenih čuvara. Upravo zato središnji dio programa otvorenja čini izložba „Glineni šapati zelenih divova”, kojom se kroz keramičke skulpture i baršunaste zvukove violina odaje počast tim palim sustanarima, pozivajući posjetitelje da zastanu i osjete neraskidivu vezu između ljudskog stvaralaštva i krhkosti prirode.
