Hana Huljić Grašo objavila je novu dječju pjesmu pod nazivom “Uskrsna pjesma (Aleluja)”, u kojoj je jedan od glasova i njezina kći Alba.Pjesma je objavljena na Haninom YouTube kanalu “Hana Baby Channel”, koji je pokrenula kada je Alba imala osam mjeseci.
Glazbu je skladala sama Hana, dok je tekst napisala njezina majka Vjekoslava Huljić.Uz Hanu i Albu, u pjesmi pjeva i Petar Grašo, Hanin suprug i Albin otac.
Pjesma sadrži stihove poput “Mamino i tatino sam čudo, ne treba im niti jedno drugo”, što je oduševilo pratitelje na društvenim mrežama. Osim tekstom, svatko tko je poslušao novi dječji hit raznježio se na presladak glas malene Albe.
Ovo nije prvi put da Alba sudjeluje u glazbenim projektima svojih roditelja.Ranije su zajedno pjevale i pjesme “Palačinke” i “Mali rak”.
Hana je izjavila da je počela stvarati dječje pjesme jer je Alba počela pjevati već s osam mjeseci, što ju je potaknulo da stvara vlastite uspavanke za svoju kćer. “Imam bebu koja je iz nekog razloga počela pjevati kada je imala osam mjeseci, što je zbilja čudno. Kako je počela pjevati neke pjesmice koje sam joj puštala za uspavljivanje, nije mi bilo svejedno što pjeva tuđe pjesmice, a ne moje, i odlučila sam tada da ću pjevati svoje uspavanke”
“Uskrsna pjesma” dodatno potvrđuje glazbeni talent koji se prenosi kroz generacije u obitelji Huljić-Grašo, a Alba već sada pokazuje ljubav prema glazbi poput svojih roditelja.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.