Kad umjetnost zapali svijet koji više ne gori: Što se zapravo događa na festivalu “PoslijeSvijet” u Zagrebu
U Zagrebu se ovih dana odvija nešto što nije ni predstava, ni izložba, ni koncert. Festival PoslijeSvijet u Zagrebu, devetnaesto izdanje izvedbenog festivala Improspekcije, zauzeo je prostore MSU-a, ALU-a, Pogona Jedinstvo, Kluba Močvara i MaMe i pretvorio ih u prostor zajedničkog zamišljanja svijeta nakon svega poznatog. Ovogodišnje izdanje, otvoreno 9. listopada koncertnim performansom Alexa Franza Zehetbauera, govori o onome što ostaje nakon krize, nakon tišine, nakon čovjeka – i pokušava pronaći novi oblik zajedništva kroz improvizaciju, glas, tijelo i igru.
Festival je zamišljen kao vremenska kapsula koja obilježava pet godina od početka pandemije, a tema PoslijeSvijet istražuje tragove promjena koje su ostale u nama i oko nas. Na otvaranju, Zehetbauerov kabaretski nastup u MSU-u pretvorio je scenu u prostor između glazbe i rituala, dok su se u danima koji su uslijedili nizale izvedbe i performansi koji dovode u pitanje granice između života i smrti, tijela i tehnologije, stvarnog i zamišljenog.
Vatra koja ne gori i svijet koji traži novi ritam
U srijedu, 15. listopada, britanski umjetnik Tom K Kemp donosi interaktivnu izvedbu Peta Vatra, u kojoj publika ulazi u pregovore s Vatrom koja je odlučila stupiti u štrajk. Ništa ne gori, ništa se ne mijenja, a svaka odluka publike oblikuje novi svijet bez topline, bez dima, bez iskre. Izvedba se odvija u Maloj dvorani Pogona Jedinstvo, a rezultat je suradnje festivala PoslijeSvijet u Zagrebu i Galerije Močvara.
Kraj festivala obilježit će nastupi Petera Scherrebecka, poznatog pod imenom Misty Superdeluxe, i Lane Lehpamer, čiji rad Konzumacija nastavlja istraživanje tijela kao prostora transformacije. U MikroKinu MaMa, Ashkan Sepahvand prikazat će film Tražeći priču, koji kroz arhivsku građu i poetičnu montažu otvara pitanje jezika i pripadanja.
Kroz cijeli program provlači se ideja improvizacije kao životne prakse – sposobnosti da se odgovori na promjenu, da se pronađe smisao u pokretu i dijeljenju. Kustoski tim u sastavu Tee Kantoci, Dore Brkarić i Marka Gutića Mižimakova oblikovao je festival kao prostor promatranja i slušanja, gdje se granice između publike i izvođača brišu u zajedničkom iskustvu.
U vremenu kada svijet često izgleda kao da se urušava pod vlastitim ritmom, PoslijeSvijet u Zagrebu nudi mogućnost da ga ponovno promislimo, ne kao povratak starom, nego kao početak nečeg što tek treba nastati.
Prije svega nekoliko dana javnosti su predstavljene pjesme koje će se natjecati na ovogodišnjoj Dori, a već u samom startu postalo je jasno koliko je razlika između kratkotrajnog dojma i stvarne glazbene vrijednosti. Dok se jedna izvođačica pokušala nametnuti agresivnim autotuneom i isforsiranom produkcijom, njezina je pjesma gotovo istog trenutka pala u zaborav, bez šireg odjeka i bez trajnog učinka. Suprotno tome, „Ledina“, novo glazbeno ostvarenje Tomislava Marića, poznatijeg pod umjetničkim imenom ToMa, nametnula se prirodno, tiho i snažno, ostavljajući dojam koji ne blijedi dolaskom kući, nego se dodatno produbljuje svakim novim slušanjem.
Nela će svoj drugi studijski album „Arhivirano“ predstaviti publici 29. siječnja u zagrebačkom Petom kupeu, a događaj će upotpuniti niz izuzetnih glazbenih imena koja su na različite načine oblikovala njezin umjetnički put.
Trinaestogodišnja Ema Dujmović, svestrana mlada umjetnica i autorica, prijavila je svoju autorsku pjesmu za ovogodišnji natječaj Dore – hrvatske selekcije za Eurosong – u izvedbi mladog i talentiranog pjevača Doriana Stipčića. Ovim potezom Dora bi mogla dobiti jednog od najmlađih autora u svojoj povijesti, a istovremeno otvoriti vrata novoj generaciji kreativaca.
Pjesma Andromeda, s kojom se grupa Lelek ove godine predstavlja na Dori, na prvi pogled djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocionalne gradnje i hipnotičkog refrena. Međutim, već nakon prvog slušanja postaje jasno da se iza njezina zvuka ne krije tek estetska igra tradicijom, nego duboko promišljena naracija o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno. Andromeda je pjesma koja ne traži brzu reakciju, nego strpljivo slušanje i razumijevanje konteksta iz kojeg je proizašla.
COLD SNAP je hrvatski groove metal bend osnovan u Varaždinu 2003. godine. Njihov prepoznatljivi zvuk spaja različite stilove glazbe u snažan zvučni napad koji prisiljava sve slušatelje i gledatelje da počnu skakat bez prestanka i snažno mahat glavom.
Nakon duže autorske pauze, glazbenik Ivan Sever vraća se na scenu pjesmom Crying Eyes, s kojom će se predstaviti na ovogodišnjoj Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije.
Ananda Đuranović je autorica, pjevačica i producentica iz Splita. Javnosti se predstavila na Dori 2025. pjesmom Lies Lay Cold. Također je autorica pjesama Monopol i Enigma, izvedenih na istom natjecanju.
Alen Kozić, široj javnosti poznat kao Lima Len, ove godine ponovno privlači pažnju domaće glazbene scene svojim sudjelovanjem na Dori 2026 s pjesmom Raketa. Riječ je o izvođaču koji već neko vrijeme gradi prepoznatljiv glazbeni identitet spajajući urbane ritmove s mediteranskim prizvukom istarskog melosa. Njegova prisutnost u finalu Dore potvrda je kontinuiranog rasta i umjetničke zrelosti, ali i izazova koji prethode svakom javnom nastupu.
Od spontanog Valentinova u lockdownu do jednog od najslađih domaćih brendova – Valentina Anić otkriva kako je Čoko Jagodica prerasla iz male ideje u posao koji stvara emocije, uspomene i osmijehe.
Iako su od djetinjstva pred kamerama, mnogi obožavatelji nisu znali da popularne glumice koriste druga imena – otkrivena je obiteljska tradicija i tajne njihovih punih imena
