Kad umjetnost zapali svijet koji više ne gori: Što se zapravo događa na festivalu “PoslijeSvijet” u Zagrebu
U Zagrebu se ovih dana odvija nešto što nije ni predstava, ni izložba, ni koncert. Festival PoslijeSvijet u Zagrebu, devetnaesto izdanje izvedbenog festivala Improspekcije, zauzeo je prostore MSU-a, ALU-a, Pogona Jedinstvo, Kluba Močvara i MaMe i pretvorio ih u prostor zajedničkog zamišljanja svijeta nakon svega poznatog. Ovogodišnje izdanje, otvoreno 9. listopada koncertnim performansom Alexa Franza Zehetbauera, govori o onome što ostaje nakon krize, nakon tišine, nakon čovjeka – i pokušava pronaći novi oblik zajedništva kroz improvizaciju, glas, tijelo i igru.
Festival je zamišljen kao vremenska kapsula koja obilježava pet godina od početka pandemije, a tema PoslijeSvijet istražuje tragove promjena koje su ostale u nama i oko nas. Na otvaranju, Zehetbauerov kabaretski nastup u MSU-u pretvorio je scenu u prostor između glazbe i rituala, dok su se u danima koji su uslijedili nizale izvedbe i performansi koji dovode u pitanje granice između života i smrti, tijela i tehnologije, stvarnog i zamišljenog.
Vatra koja ne gori i svijet koji traži novi ritam
U srijedu, 15. listopada, britanski umjetnik Tom K Kemp donosi interaktivnu izvedbu Peta Vatra, u kojoj publika ulazi u pregovore s Vatrom koja je odlučila stupiti u štrajk. Ništa ne gori, ništa se ne mijenja, a svaka odluka publike oblikuje novi svijet bez topline, bez dima, bez iskre. Izvedba se odvija u Maloj dvorani Pogona Jedinstvo, a rezultat je suradnje festivala PoslijeSvijet u Zagrebu i Galerije Močvara.
Kraj festivala obilježit će nastupi Petera Scherrebecka, poznatog pod imenom Misty Superdeluxe, i Lane Lehpamer, čiji rad Konzumacija nastavlja istraživanje tijela kao prostora transformacije. U MikroKinu MaMa, Ashkan Sepahvand prikazat će film Tražeći priču, koji kroz arhivsku građu i poetičnu montažu otvara pitanje jezika i pripadanja.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kroz cijeli program provlači se ideja improvizacije kao životne prakse – sposobnosti da se odgovori na promjenu, da se pronađe smisao u pokretu i dijeljenju. Kustoski tim u sastavu Tee Kantoci, Dore Brkarić i Marka Gutića Mižimakova oblikovao je festival kao prostor promatranja i slušanja, gdje se granice između publike i izvođača brišu u zajedničkom iskustvu.
Nastavite čitati nakon oglasa
U vremenu kada svijet često izgleda kao da se urušava pod vlastitim ritmom, PoslijeSvijet u Zagrebu nudi mogućnost da ga ponovno promislimo, ne kao povratak starom, nego kao početak nečeg što tek treba nastati.
Glazbenica MARCELA predstavila je svoj novi singl i prateći videospot „Hate That I Love Ya“, skladbu koja je nastala krajem 2023. godine, a javnosti je dostupna tek sada nakon razdoblja autorskog i produkcijskog razvoja te strateškog odabira trenutka objave. Riječ je o pjesmi koja je bila potencijalni prijedlog za prijavu na Doru 2024., no tada je ipak odabrana skladba „Gasoline“.
RnB/trap umjetnica Maraya objavila je novi singl i prateći videospot „San bez sna”, čime nastavlja jasno definirati vlastiti autorski i estetski smjer izvan dominantnih glazbenih trendova. Riječ je o izdanju koje dodatno učvršćuje njezin prepoznatljiv umjetnički identitet, utemeljen na atmosferičnoj produkciji, konceptualnom pristupu i izraženom vizualnom potpisu.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
