Filmska čarolija na Jadranu: Zadar pretvoren u grad koji diše pričama
Zadar ovih dana diše filmskim ritmom. Grad postaje pozornica na kojoj se susreću svjetske nagrade, emotivne priče i stvarni ljudi koji vjeruju da umjetnost još uvijek ima moć mijenjati svijet. U palačama koje su svjedoci povijesti, na platnima koja otvaraju poglede, Festival tolerancije donosi četiri dana filma, razgovora i trenutaka koji nas podsjećaju koliko je važno razumjeti druge da bismo razumjeli sebe.
Ovaj festival ne traži od publike da samo sjedi i promatra, nego poziva da se misli, osjeti i razgovara. Svaka projekcija postaje povod za dijalog, a svaki film prilika da se dotaknemo tema koje inače izbjegavamo. U tišini dvorane, između kadrova i pogleda, rađa se nešto što je dublje od same priče – osjećaj zajedništva koji se rijetko pronalazi u svakodnevici.
Zadar tih dana izgleda drugačije. Ulice su ispunjene jezicima iz cijelog svijeta, studenti se miješaju s redateljima, a razgovori se nastavljaju dugo nakon što svjetla kina utihnu. Na Koktelima tolerancije, umjetnost i život stapaju se u jedno, a granice između publike i autora nestaju. Sve se pretvara u jednu veliku priču o povezanosti, o ljudima koji dijele misao da film nije bijeg od stvarnosti nego način da je razumijemo.
Program je pažljivo oblikovan tako da dotakne ono što često prešućujemo – sjećanja, identitet, granice, predrasude i ono krhko mjesto gdje se susreću hrabrost i ranjivost. Redatelji, producenti, glumci i aktivisti okupljeni su u istom prostoru, ne da bi pokazali sebe, nego da bi zajedno stvorili prostor za empatiju.
Zadar tako postaje grad u kojem film živi izvan platna. Tolerance Talk rasprave pretvaraju se u otvorene susrete koji povezuju sve generacije i profesije, dok se glasovi različitih iskustava stapaju u jednu misao – da se svijet ne mijenja govorima, nego razumijevanjem.
U svemu tome postoji i neobjašnjiva lakoća. Miris mora, topli zadarski vjetar i večernja svjetla stvaraju savršenu kulisu za trenutke koji nas vraćaju sebi. Festival tolerancije nije samo kulturni događaj, nego emocionalni doživljaj koji nas podsjeća da su ljudskost i suosjećanje najvažnije priče koje možemo ispričati.
Ovih dana Zadar je više od destinacije. On je simbol otvorenosti, mjesto gdje se kultura pretače u dijalog, a film u pokret. Svaka projekcija postaje mali čin otpora ravnodušnosti, svaka riječ izgovorena nakon filma znak da još uvijek postoji prostor za razumijevanje.
Od Cannesa do Zadra, filmske priče koje su osvojile svijet sada su stigle na jadransku obalu – ne da bi nas zabavile, nego da bi nas podsjetile koliko je važno vidjeti, slušati i osjećati. Jer ponekad je dovoljan samo jedan kadar da promijeni način na koji gledamo svijet.
Svečanom dodjelom nagrada i premijernom projekcijom najnovijeg filma Jima Jarmuscha Otac majka sestra brat u subotu navečer je u prepunoj dvorani CineStara Branimir službeno zatvoren 23. Zagreb Film Festival. Zatvaranje je proteklo u svečanoj, emotivnoj i vrlo živopisnoj atmosferi koju su svojim prisustvom dodatno obogatili brojni domaći i međunarodni gosti iz filmskog svijeta. Među njima su se istaknuli montažer Yorgos Mavropsaridis, brazilski scenarist Tibério Azul i francuski redatelj Léo Favier, a uz njih su bili i direktor festivala Boris T. Matić, izvršna direktorica Lana Matić te programska direktorica Selma Mehadžić.
Peti festivalski dan obilježilo je gostovanje Brazilca Tibérija Azula, scenarista uzbudljive distopijske priče Plavi trag u režiji Gabriela Mascara (Neonski bik, ZFF 2015.; Božanska ljubav, ZFF 2019.) koji je na Q&A-u poslije projekcije u 18 sati punoj dvorani u MSU-u otkrio što ga je ponukalo da napiše priču o snažnoj ženi koja svoju dob odbija vidjeti kao ograničenje. Film je na Berlinaleu osvojio niz priznanja, uključujući i Veliku nagradu žirija, a na 23. izdanju ZFF-a prikazivao se u sklopu programa Ponovno s nama. Razgovor s Azulom moderirala je redateljica i filmska edukatorica Ana Marija Marinov, baš kao i u četvrtak, 13. studenoga, kada ga je prvi put predstavila zagrebačkoj publici u CineStaru Branimir.
Četrdeset godina nakon prvog pojavljivanja na riječkoj pozornici, Plavi orkestar sinoć je još jednom dokazao da je – bez ikakve dvojbe – bend koji s publikom dijeli poseban, gotovo generacijski savez. Dvorana mladosti bila je pretijesna za sve koji su željeli osjetiti val nostalgije i energije koja prati ove bezvremenske romantičare rock-popa. I doista, čim su zazvučali prvi taktovi „Azre“, „Djevojke iz snova“ i „Kad ti ljubav pozove ime“, postalo je jasno da će ovo biti večer koja se ne zaboravlja.
Ako postoji izvođač čije su pjesme utkane u kolektivno pamćenje cijele regije, onda je to Hari Mata Hari. Njegove balade oduvijek su bile mnogo više od glazbe – one su pratiteljice emocija, pozadinski šapat ljubavnih priča, himne nježnosti i nostalgije. Ove godine veliki glazbeni romantik slavi impresivnih 40 godina karijere, a jubilarni trenutak obilježit će dvama posebnim koncertima koji će, sasvim sigurno, obilježiti ožujak.
Od projekcije “Kako je ovdje tako zeleno?” do masterclassa Ivane Mladenović i svjetskih premijera, četvrti dan ZFF-a obilježen je bogatim programom, Q&A sesijama i inspirativnim susretima filmskih profesionalaca.
U svijetu osobne njege, gdje se od muškaraca često očekuje besprijekorna urednost i pažnja prema detaljima, intimna higijena postaje ključna komponenta svakodnevne rutine. Među svim aspektima njege tijela, brijanje testisa izdvaja se kao izazovno područje koje zahtijeva posebnu pažnju, preciznost i odgovarajuće proizvode. Bez obzira na to je li brijanje motivirano estetskim razlozima, higijenskim potrebama ili željom za udobnošću, važno je pristupiti ovom zadatku s oprezom kako bi se izbjegle iritacije, crvenilo i nelagoda.
U trenutku kada muškarac odluči pustiti bradu, ona prestaje biti samo modni detalj i postaje pravi izraz osobnog identiteta, stila i samopouzdanja, no istovremeno zahtijeva pažnju i odgovornu njegu kože ispod dlake, jer zanemarivanje ovog aspekta može rezultirati svrbežom, perutanjem, neurednim izgledom i osjećajem zapuštenosti.
Svečanom dodjelom nagrada i premijernom projekcijom najnovijeg filma Jima Jarmuscha Otac majka sestra brat u subotu navečer je u prepunoj dvorani CineStara Branimir službeno zatvoren 23. Zagreb Film Festival. Zatvaranje je proteklo u svečanoj, emotivnoj i vrlo živopisnoj atmosferi koju su svojim prisustvom dodatno obogatili brojni domaći i međunarodni gosti iz filmskog svijeta. Među njima su se istaknuli montažer Yorgos Mavropsaridis, brazilski scenarist Tibério Azul i francuski redatelj Léo Favier, a uz njih su bili i direktor festivala Boris T. Matić, izvršna direktorica Lana Matić te programska direktorica Selma Mehadžić.
U samom srcu Zagreba, u intimnoj atmosferi Atelieru LM, ovog je vikenda otvorena izložba „Portreti i šire“ koja donosi jedinstven presjek tri desetljeća domaće kulturne i društvene scene, a publiku istodobno poziva da zastane pred više od 400 portreta koji oblikuju naše zajedničko pamćenje. Izložba je osmišljena kao pažljivo komponirana vizualna pripovijest koja istodobno otkriva lica, ali i trenutke u kojima se fotografija pretvara u osobni susret, dok svaki kadar donosi onu tihu, ali snažnu poruku koja se rađa u odnosu fotografa i portretiranog.
