Serija “Bridgerton“, koja je nedavno dobila prednastavak “Queen Charlotte“, već nekoliko godina veliki je hit među ljubiteljima povijesnih drama.
Netflixova adaptacija serijala romana Julie Quinn, u produkciji Shonde Rimes (“Grey’s Anatomy“, “How to Get Away with a Murder“), sama naglašava da „nije lekcija iz povijesti“, već da je na njoj samo temeljena. Mnogi se fanovi vjerojatno pitaju – što je točno povijesno, a što je izmišljeno za potrebe serije? Donosimo vam stvarnost iza priče o kraljici Charlotte, drugoj najdugovječnijoj supruzi nekog britanskog vladara.
Koliko je Bridgerton zaista “točan”?
Dosta kontroverzi izaziva činjenica što u seriji ulogu britanske kraljice igraju tamnopute glumice, Golde Rosheuvel u “Bridgertonu“ odnosno Indije Amarteifio u prednastavku. Teorije o afričkome podrijetlu povijesne kraljice Charlotte predlagane su od strane nekih povjesničara, međutim nemoguće je sa sigurnošću utvrditi koliko u njima ima istine.
Kraljica Charlotte, Benjamin West (1738–1820)PROFIMEDIA
Charlotte je rođena kao osmo dijete i najmlađa kći njemačkoga vojvode Charlesa Louisa Fredericka od Mecklenburg-Sterlitza. Međutim portugalski povjesničar Mario de Valdes y Cocom utvrdio je da njezina obiteljska linija potječe od portugalskoga kralja Alfonsa III. iz 13. stoljeća i njegove ljubavnice Madragane, za koju se smatra da je bila afričkoga podrijetla. Valdes je tvrdio da je slikarima koji su portretirali kraljicu bilo naređeno da smanje njezine „afričke osobine“ i da je to dokaz da je zapravo bila crnkinja. Očito je da su se producenti koji rade “Bridgerton” odlučili za Valdesovu interpretaciju.
S druge strane, neki se znanstvenici oštro protive takvom viđenju. Hakim Adi, profesor afričke povijesti na Sveučilištu u Chesteru u intervjuu za magazin Insider utvrdio je da ne postoji mnogo dokaza da je Madragana uopće bila crnkinja. „Najblažim riječima, dokazi su vrlo tanki“, rekao je u intervjuu. Valja napomenuti da je između rođenja Charlotte i života njezine navodne afričke pretkinje prošlo nešto više od pet stoljeća.
Kraljica koja je uvela božićno drvce u Britaniju
Ono što je vjerojatno istina je da je Charlotte zaslužna za popularizaciju svima drage tradicije kićenja božićnih drvaca. Za božić 1800. godine kraljica je u Windsoru okitila cijelo drvce u svojim odajama, inspirirana mecklenbruškim običajima iz svoje mladosti, što je Netflix i prikazao.
Odnos sa suprugom Georgeom III.
Ono u čemu Netflixova serija ne odudara od povijesti jest brzina kojom su se Charlotte i njezin suprug kralj George III. vjenčali. George je odmah nakon svoje krunidbe 1760. odlučio da mu je prvi prioritet pronaći suprugu (imao je 22 godine). Već sljedeće godine u tada 17-godišnjoj Charlotte pronašao je savršenu partiju – ona je bila protestantkinja te nije pripadala nekoj velikoj vladarskoj kući, što bi zakompliciralo političke odnose u Europi. U srpnju je kralj formalno objavio želju da je oženi, sljedeći mjesec veleposlanici Britanije i Mecklenburga potpisali su bračni ugovor, a Charlotte je 8. rujna došla u Englesku te iste večeri bila udana za Georgea. Da, to je bilo prvi puta da se uopće vide.
Još jedan element u kojemu Netflix je odudara od povijesti jest mentalno stanje kralja. George III. u povijesti je ostao upamćen kao „ludi kralj“ zbog toga što je bolovao od mentalnih bolesti. Današnji povjesničari raspravljaju o točnoj prirodi njegova stanja, a vodeća hipoteza je da je patio od bipolarnoga poremećaja. S vremenom je njegovo zdravlje bilo sve lošije, što je kulminiralo time da je njegov i Charlottein najstariji sin – a imali su petnaestero djece (Netflix je taj broj smanjio na trinaest) – budući kralj George IV. proglašen regentom 1810. George III. umro je deset godina kasnije.
Kao što je prikazano u seriji, George je od mentalne bolesti liječen uobičajenim devetnaestostoljetnim metodama, poput puštanja krvi i „medicinskih kupki“, a kako mu je stanje postajalo gore to je i tretman bio gori, te je na kraju života kralju bilo zabranjeno samostalno napuštati kuću, a često i koristiti nož i vilicu za vrijeme jela.
Možda nije lekcija iz povijesti, ali je na njoj utemeljena
Iz svega dosad rečenoga jasno je da Netflixova serija – niti “Bridgerton“ niti “Queen Charlotte“ – nije, kao što i obećava, lekcija iz povijest, ali se povijesnih činjenica drži u osnovnim detaljima. Ipak, ako vas zanima stvarna povijest kraljice Charlotte i kralja Georgea, bolje je da potražite neki udžbenik.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Centar za kulturu Histrionski dom u Ilici 90 ovog će veljače ugostiti posebni filmski ciklus posvećen nedavno preminuloj Diane Keaton, legendarnoj glumici i oskarovki koja je svojim likovima i stilom trajno obilježila američku kinematografiju.
Connor Storrie i Hudson Williams, glavni protagonisti kanadske serije „Heated Rivalry”, trenutno su među najtraženijim imenima u svijetu zabave, a njihov fenomenalan uspjeh izvan ekrana upravo kulminira uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. godine. Ova serija, koja je iznenadila publiku i kritiku, još jednom pokazuje kako gay romansa može osvojiti srca milijuna gledatelja širom svijeta i istovremeno zadržati profesionalnu ozbiljnost u prikazu sportskih i osobnih odnosa.
Prvi film iz serijala o Harryju Potteru ovoga se kolovoza vraća na velika platna diljem svijeta, i to u posebno osmišljenom, svečanom izdanju kojim se obilježava njegova 25. obljetnica.
No, ono po čemu će mnogi pamtiti Valentino Garavanija, a što je danas pomalo zaboravljeno, jest njegov cameo u kultnom filmu „Vrag nosi Pradu“ iz 2006. godine. Ovaj film, koji je spojio modni svijet i hollywoodsku dramatiku, postao je pravi modni fenomen, a Valentino je jedini stvarni dizajner koji je pristao pojaviti se u filmu kao on sam.
Film „Svadba“ još nije ni stigao u redovnu kinodistribuciju, a već je postao povijesni fenomen domaće kinematografije, oborivši sve dosadašnje rekorde. Nevjerojatnih 41.263 ulaznica prodano je u pretprodaji, što predstavlja najveći broj pretprodanih ulaznica u povijesti hrvatskih kina, nadmašivši čak i rezultate svjetski poznatih blockbustera poput Star Warsa, koji je u Hrvatskoj u pretprodaji ostvario 25 tisuća ulaznica.
Zimsko izdanje Mreže festivala Jadranske regije održat će se u razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače, pružajući publici u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji jedinstvenu priliku da besplatno pogleda odabrani program suvremenih, višestruko nagrađivanih regionalnih filmskih ostvarenja, i to putem kinoprojekcija te online distribucije.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.