Serijski ubojice istovremeno nas užasavaju i fasciniraju potpuno nerazumljivom prirodom svojih zločina, zato kada bolje razmislite, nije pretjerano čudno da su mnogi stvarni zločinci inspirirali užase s velikih i malih ekrana. Ovo su neki od njih.
Isti ubojica inspirirao je tri slavna filmska zlikovca
Norman Bates – Psiho (1960.) i nastavci
Inspiracija: Ed Gein
Norman Bates, mentalno poremećeni ubojica iz Psiha Alfreda Hitchcocka (i tri mnogo manje poznata nastavka iz 1980-ih), izravno je inspiriran ozloglašenim Edom Geinom.
Poznat kao “Mesar iz Plainfielda”, ovaj ubojica je bio povučeni čovjek koji je uglavnom ekshumirao trupla netom umrlih žena, ali je neke i ubijao. Nakon što bi „nabavio“ truplo, Gein je od njihovih kostiju i kože izrađivao trofeje . Bio je nezdravo privržen svojoj majci i pokušavao ju je „rekreirati“ nakon smrti uz pomoć dijelova drugih žena, što je detalj koji je najviše inspirirao pisca Roberta Blocha i njegov roman Psiho iz 1959., kojega je Hitchcock ekranizirao godinu poslije.
Leatherface – Teksaški masakr motornom pilom (1973.) i nastavci
Inspiracija: Ed Gein
Geinovi zločini bili su toliko utjecajni da su desetljeće kasnije inspirirali još jednog poremećenog ubojicu s velikih ekrana – Leatherfacea.
Manijakalni kanibal s motornom pilom koji nosi masku od ljudske kože izravno je inspiriran Geinovim stvaranjem maski i odijela od kože svojih žrtava, kao i činjenicom da je bio sklon pojesti dijelove svojih žrtava.
Buffalo Bill – Kad jaganjci utihnu (1991.)
Inspiracija: Ed Gein, Ted Bundy, Gary Heidnik
Iako je Anthony Hopkins kao Hannibal ostavio veći dojam, glavni negativac Oscarom nagrađenog filma je Buffalo Bill u izvedbi Teda Levinea. On je također dijelom inspiriran Geinom – poput stvarnog ubojice, svojim žrtvama dere kožu kako bi od nje napravio odijelo s ciljem da se preruši u ženu.
No način na koji je dolazio do žrtava i ubijao ih inspiriran je dvama kasnijim ubojicama. Kao Ted Bundy, metoda pronalaska žrtve mu je da glumi da mu je potrebna pomoć na cesti prije nego što žrtvu onesvijesti i smjesti u svoj kombi, dok poput Garyja Heidnika zatočene žene drži u jami u podrumu kako bi ih mučio prije ubojstva.
Hannibal Lecter – Manhunter (1986.), Kad jaganjci utihnu (1991.), Hannibal (2001.), Crveni zmaj (2002.), serija Hannibal
Inspiracija: Dr. Alfredo Ballí Treviño
Ovaj meksički kirurg je osuđen za ubojstvo i komadanje svoje ljubavnice 1950-ih. Autor Thomas Harris, koji je stvorio lik, upoznao je doktora tijekom istraživanja za svoje romane, a elementi njegovog mirnog ponašanja i jezive prošlosti odražavaju se u liku Hannibala Lectera – iako Alfredo, barem koliko je poznato, nikoga nije pojeo.
Ghostface – serijal Vrisak (1996.)
Inspiracija: Danny Rolling
Maskirani ubojica Ghostface inspiriran je zločinima Trbosjeka iz Gainesvillea Dannyja Rollinga. On je 1990. ubio petero srednjoškolaca u gradiću na Floridi i ostavljao njihova raskomadana tijela u javnosti da budu pronađena.
Scenarist Kevin Williamson 1994. je gledao dokumentarac o suđenju Rollingu i tako dobio inspiraciju za svoje najpoznatije djelo.
Candyman – serijal Candyman
Inspiracija: Ubojstvo Ruthie May McCoy
Legenda o Candymanu, osvetoljubivom duhu koji ubija svakoga tko se usudi izgovoriti njegovo ime pet puta pred ogledalom, ukorijenjena je u užasnom stvarnom ubojstvu Ruthie Mae McCoy.
Godine 1987. Ruthie McCoy iz Chicaga ubili su provalnici koji su u njezin stan ušli kroz ogledalo u kupaonici, probivši zid iz susjednoga stana. Urbana legenda o ovom ubojstvu inspirirala je način na koji ubija Candyman.
Centar za kulturu Histrionski dom u Ilici 90 ovog će veljače ugostiti posebni filmski ciklus posvećen nedavno preminuloj Diane Keaton, legendarnoj glumici i oskarovki koja je svojim likovima i stilom trajno obilježila američku kinematografiju.
Connor Storrie i Hudson Williams, glavni protagonisti kanadske serije „Heated Rivalry”, trenutno su među najtraženijim imenima u svijetu zabave, a njihov fenomenalan uspjeh izvan ekrana upravo kulminira uoči Zimskih olimpijskih igara 2026. godine. Ova serija, koja je iznenadila publiku i kritiku, još jednom pokazuje kako gay romansa može osvojiti srca milijuna gledatelja širom svijeta i istovremeno zadržati profesionalnu ozbiljnost u prikazu sportskih i osobnih odnosa.
Prvi film iz serijala o Harryju Potteru ovoga se kolovoza vraća na velika platna diljem svijeta, i to u posebno osmišljenom, svečanom izdanju kojim se obilježava njegova 25. obljetnica.
No, ono po čemu će mnogi pamtiti Valentino Garavanija, a što je danas pomalo zaboravljeno, jest njegov cameo u kultnom filmu „Vrag nosi Pradu“ iz 2006. godine. Ovaj film, koji je spojio modni svijet i hollywoodsku dramatiku, postao je pravi modni fenomen, a Valentino je jedini stvarni dizajner koji je pristao pojaviti se u filmu kao on sam.
Film „Svadba“ još nije ni stigao u redovnu kinodistribuciju, a već je postao povijesni fenomen domaće kinematografije, oborivši sve dosadašnje rekorde. Nevjerojatnih 41.263 ulaznica prodano je u pretprodaji, što predstavlja najveći broj pretprodanih ulaznica u povijesti hrvatskih kina, nadmašivši čak i rezultate svjetski poznatih blockbustera poput Star Warsa, koji je u Hrvatskoj u pretprodaji ostvario 25 tisuća ulaznica.
Zimsko izdanje Mreže festivala Jadranske regije održat će se u razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače, pružajući publici u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji jedinstvenu priliku da besplatno pogleda odabrani program suvremenih, višestruko nagrađivanih regionalnih filmskih ostvarenja, i to putem kinoprojekcija te online distribucije.
Tijekom siječnja Kulturno informativni centar u Zagrebu postaje mjesto susreta filmskih znalaca, znatiželjnika i ljubitelja domaće kinematografije kroz program Omiljeni domaći krimi klasici, u sklopu kojeg se prikazuju četiri ključna ostvarenja hrvatskog kriminalističkog filma nastala u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Program se odvija u sklopu ciklusa Tuškanac u gostima, u partnerstvu s Hrvatskom kinotekom pri Hrvatskom državnom arhivu, a publici nudi rijetku priliku da na velikom platnu ponovno pogleda filmove koji su oblikovali domaći krimi žanr, pritom ga duboko ukorijenivši u lokalni prostor, društvene okolnosti i psihologiju likova koji se nalaze na rubu sustava.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.