Linda Begonja za HELLO! o novoj sezoni serije ‘Metropolitanci’: Borba protiv korupcije se teško vodi čistim rukama…

Serija Metropolitanci prošloga je tjedna krenula s prikazivanjem svoje druge sezone. Omiljena dramska serija s elementima humora o stanovnicima zagrebačkog fiktivnog kvarta Vrtovca vratila se nakon više od dvije godine na ekrane HRT-a.

Nakon prve sezone koja je bila posvećena postpandemijskom i postpotresnom dobu u Zagrebu, druga sezona također je izrazito aktualna – tema je izgradnja kompostane na području Vrtovca te sukob interesa koji nastaje kada neformalni gazde Vrtovca, obitelj Pavić, pokupuje jeftino zemljišta koja onda preprodaju Gradu za mnogo veću cijenu kako bi se izgradila kompostana. Idealistički predsjednik mjesnog odbora Petar zauzima stranu protiv izgradnje kompostane. Kvart se podijeli u dva suprotstavljena tabora, a sve se događa dok u gradu nakon dugogodišnje vlasti pokojnoga bivšeg gradonačelnika na vlast dolazi zeleno-lijeva opcija…

Pročitajte: Održana premijera nove sezone popularne HRT-ove dramske serije „Metropolitanci“

Metropolitanci su, kao što vidimo iz ovog kratkog opisa, uvijek aktualni sa svojom radnjom, a u povodu nove sezone porazgovarali smo s glumicom Lindom Begonjom koja u seriji glumi Anticu Pavić, suprugu kontroverznog poduzetnika Josipa Pavića (Dejan Aćimović) koji je u sukobu s Petrom Galićem (Rene Bitorajac) stomatologom i predsjednikom mjesnog odbora.

Možete li nam opisati svoj lik u drugoj sezoni “Metropolitanaca” i kako se on razvija u odnosu na prvu sezonu?

Antica Pavić u drugoj sezoni postaje ambivalentan simbol otpora protiv sustavne korupcije. Dok je u prvoj sezoni bila submisivna kućanica –  koja se mužu usprotivila tek kad im je napadnut dom od strane građevinske mafije, čiji je dio i njezin muž – sada preuzima ulogu lokalne političarke desnog spektra. Bori se protiv gradnje kompostane u Vrtovcu. Iako su njezine namjere da zaštiti lokalnu zajednicu iskrene, ona ostaje dio problema jer se radi o zemljištu koje je njezin muž prodao Gradu. Pokazuje i dio generalne ignorancije kada se radi o zelenim politikama i njihovim ciljevima.

Koje su ključne razlike između prve i druge sezone Metropolitanaca?

U prvoj sezoni fokus je bio na načinu na koji su različiti likovi, koji su zbog potresa bili prisiljeni iseliti iz centra Zagreba, morali stvoriti koegzistenciju sa stanovištvom Vrtovca, fiktivnog perifernog naselja. U drugoj sezoni naglasak je na tome kako različite političke platforme pokušavaju instrumentalizirati stanovnike Vrtovca – stare i nove – za svoje različite političke agende. Također dolazi i do generacijske polarizacije što je dominanta svijeta u kojem živimo.

Kako ste se pripremali za ulogu u seriji koja obrađuje aktualne teme poput potresa i korupcije?

Dosta sam čitala o mehanizmima tzv. građevinske mafije, te proučavala razne pred- i postpotresne slučajeve otimačine nekretnina. Važno mi je bilo potretirati Anticu Pavić ne kao žrtvu patrijarhalnog sustava i svog manipulativnog muža, već kao borkinju koja uči igrati prljavo protiv prljavih.

Linda Begonja sa svojim TV suprugom Dejanom Aćimovićem.FOTO: HRT

Koji su Vam bili najveći izazovi tijekom snimanja?

Prikazati kompleksan odnos s mužem Josipom Pavićem kojeg igra Dejan Aćimović. S jedne strane stoji njezin politički angažman, a s druge strane suprug koji želi taj angažman iskoristiti za svoje uske privatne interese. Iako se Antica sve više emancipira od uloge koju joj je namijenila obitelj, ostaje podijeljena između svog novog i starog ja.

Kako je raditi s redateljem Igorom Šeregijem i ekipom?

Riječ je o dinamičnoj i šarolikoj ekipi, ali i vrlo profesionalnoj. Zajedno smo gledali pojedine scene u režijskoj sobi, što mi je dalo mogućnost da vidim već u procesu svoj lik izvana i tako sam mogla raditi korekcije već u sljedećem take-u. Rijetkost je da redatelj daje takvu mogućnost glumcima, obzirom na vrlo gust raspored snimanja gdje svaka minuta znači. Igor je jako pozitivan i otvoren za prijedloge, i često me njegov brutalni humor znao toliko nasmijavati, da bismo ponekad od voditelja snimanja dobili izgon sa seta na nekoliko minuta. Uz Igora bih istaknula i Tomislava Sutlara, direktora fotografije, koji je neumoran i nevjerojatno predan svome poslu. I naravno, Dario Vince, glavni scenarist koji je često bio na snimanjima, također otvoren za konstruktivan dijalog.

Koliko je tema zbrinjavanja otpada kroz gradnju kompostane važna za Vaš lik, Anticu Pavić?

Borba protiv kompostane u Vrtovcu nije samo ekološka priča – to je metafora za Antičinu borbu protiv “otpada” korupcije koji truje zajednicu. Njezin angažman pokazuje da se politička borba ne vodi samo u saboru, gradskoj skupštini ili ulici, već i u mikrokozmosu lokalne zajednice.

Kakve su reakcije publike na lik Antice?

Pokušala sam napraviti lik koje dolazi iz prepoznatljiva podneblja, ali ne otići u reprodukciju stereotipa. Naša dramska produkcija, nažalost, puna je takvih stereotipa. Zbog toga me raduju pozitivne reakcije na Anticu jer to pokazuje da publika može misliti izvan okvira koji joj se često nameću.

Što Vas je privuklo toj ulozi?

Mogućnost da igram lik koji nije crno-bijeli. Antica koristi metodu “igre unutar sustava” da bi ga srušila – ponekad kompromitirajući se, ali uvijek s jasnim ciljem. Također, fokus na Vrtovec kao simbol novog početka i mjesto gdje se sudaraju različiti interesi – to je priča o suvremenoj Hrvatskoj na mikro-razini.

U “Metropolitancima” surađujete s Reneom Bitorajcem i Dejanom Aćimovićem…

Obojicu kolega poznajem jako dugo i surađivali smo u različitim medijima. Uvijek me iznenade svojim glumačkim transformacijama. Iako ne pijem vino, dopustit ću si da kažem da su obojica upravo kao vino – što stariji to bolji. Uz to što obojica imaju iznimne glumačke kvalitete, što su vrhunski profesionalci, drago mi je i da dijele isti ukus po pitanju frizure.

Linda Begona s kolegicama iz serije Natašom Janjić Medančić i Klarom MucciFOTO: HRT

Kako se pripremate za emocionalno zahtjevne scene kojih je puna serija?

Dosta sam instinktivna glumica. Kad se pripremam za snimanje, uvijek pokušavam razmišljati u širem kontekstu od samog  lika. Koristim različite vrste inspiracije i nadogradnje, ponekad iz dijametralno različitih konteksta. Ponekad jedna pjesma postaje ključ za određenu situaciju. Drugi put je to neka slika ili referenca na neku filmsku scenu. Sve su to moje unutrašnje alatke koje ostaju nevidljive publici. Kolektivni sam igrač i energija partnera s kojima sam na sceni ili ispred kamere je ono na što odgovaram i  što me pokreće.

Kako su Vam osobna iskustva s potresom utjecala na ulogu?

Nakon potresa 2020., gledala sam kako se ljudi bore s birokracijom dok im domovi propadaju. Taj bijes – zbog nemogućnosti da dobiješ borbu protiv nevidljivog sustava  – iskoristila sam kao dio motivacije za svoj lik u prvoj sezoni. Trauma potresa je ostala u svima nama. Špica serije za obje sezone mi uvijek izazove organsku reakciju i vrati to jutro u u 6:24, 22. ožujka 2020. godine kad sam mislila da počinje smak svijeta.

Koji Vam je bio najnezaboravniji trenutak sa snimanja druge sezone serije “Metropolitanci”?

Jako je teško izdvojiti samo jedan. Ali pamtim dan kad smo snimali scenu u kojoj Antici muž, da bi je malo udobrovoljio, pokloni psića u kutiji. Jako volim pse, a ovaj kolega-pas bio je više nego glumački profesionalan i divno je mirisao. Scenu smo snimili iz prvog take-a. Nadam se da će se talentirani kolega i obitelj Pavić družiti i dalje na malim ekranima. Ove godine sam glumila uz još jednog psića i kokoš.

Kako je ova serija utjecala na Vašu karijeru?

U Hrvatskoj je jako teško ocijeniti kako će jedna dramska serija ili film utjecati na nečiju karijeru. Često je taj utjecaj, pogotovo onaj pozitivan, na žalost, samo kratkoročan, pogotovo kod nas glumica. Voljela bih da svakako ima više kvalitetnih televizijskih i filmskih projekata. Također, ne samo hrvatska, nego i regionalna tv i filmska produkcija pati od kroničnog nedostatka kompleksnih ženskih likova. Uglavnom je riječ o stereotipima koje i u kazalištu i na malom, a i velikom ekranu pokušavam dekonstruirati. Jako me zanimaju likovi koji su moralno ambivalentni.

Kako biste saželi glavnu poruku Metropolitanaca?

Serija razotkriva kako se krize poput potresa koriste za profit elite, ali istovremeno slavi snagu lokalne zajednice. Antičina priča pokazuje da emancipacija nije samo pobuna protiv muža, već i cijelog sustava koji još uvijek proizvodi i održava neravnopravost spolova. Poruka koju nam sustav šalje glasi: ako ne igraš s nama, postat ćeš naša žrtva.

Uz to što ste u karijeri glumili u brojnim filmovima i serijama, također ste i članica ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh. Kako balansirate kazališni angažman s filmskim i TV poslom?

U kojem god mediju da radim, uvijek pokušavam imati i društvenu odgovornost – bilo kroz temu koju obrađujemo ili  kroz društvenu zajednicu koju predstavljam. Vrijeme u kojem živimo puno je izazova i nesigurnosti – kako na globalnoj, tako i na osobnoj razini. Želim naći balans između ove odgovornosti i igre koja je za mene esencija glume. Paradoksalno, i dok se bavimo najtežim temama, mi glumci se igramo. Nažalost, svijet u kojem živimo stalno hoda po rubu egzistencije. Ljudski rod kao da je ozbiljno odlučio uništiti sam sebe. Zato mi je možda žanrovski najdraža tragikomedija jer ona najtočnije izražava kontradikcije današnjeg vremena. Ratujemo na sve strane dok zaboravljamo na  zajedničkog neprijatelja koji nema ni ime, ni nacionalnost, ni rod, ni spol – klimatske promjene. Ali bit će vremena za suze za propuštenim šansama da se one, ako ne zaustave, onda barem uspore.

Što mislite o aktualnom stanju hrvatske TV produkcije?

“Metropolitanci” su dokaz da hrvatska dramska produkcija može govoriti o gorućim temama našeg društva: migraciji, ksenofobiji, Crkvi, društvenoj neodgovornosti — kroz glas malog čovjeka. Također mi je drago da konačno imamo priliku vidjeti seriju koja se ne boji tematizirati korupciju ili ekološke prijetnje. Sviđa mi se da autori svim ovim temama pristupaju s dozom humora. Humor je često subverzivniji od tzv. ozbiljne kritike. Drago mi je da su likovi tako raznorodni i mislim da to predstavlja dosta dobar dramski potencijal. Također ova raznorodnost daje mogućnost različitioj publici da se identificira s temama koje su važne za njih. A što se tiče hrvatske TV produkcije generalno, ne bi škodilo kad bi budžeti bili veći i uvjeti bolji jer bi to značilo i veću konkurentnost na regionalnom i europskom tržištu.

Kako je ova serija utjecala na Vaš pogled na Zagreb?

Zagreb je grad kontrasta: istovremeno mjesto solidarnosti (nakon potresa) i velike korupcije. Vrtovec u seriji je alter-ego grada – pokazuje kako se izvan centra razvija nova zajednica koja mora birati hoće li replicirati stare greške ili stvoriti nešto drugačije. Drago mi je da se konačno događa decentralizacija Zagreba. U svim velikim gradovima postoje kulturni sadržaji i unutar kvartova ili pojedinih četvrti. Zagreb ide polako, ali sigurno prema tom konceptu. Špiceri sa Cvjetnog trga se vjerojatno ne bi složili, ali ostanimo otvoreni za različitosti.

Za kraj – što biste poručili gledateljima druge sezone?

Serija pokazuje da se borba protiv korumpiranog sustava teško može voditi čistim rukama. Hoće li Vrtovac postati simbol nade ili još jedan dokaz sustavne truleži, da li je šutnja skuplja od kompromisa – pogledajte sami. Termin znate – ponedjeljak i utorak u 21:15! Vidimo se!