Vinko Ćemeraš za HELLO!: Ja ću se potruditi da publici malo otežam glasanje i da me upamte po dobrom nastupu
Vinko Ćemeraš rođen je 11. studenog 1993. godine u Čapljini, gdje je odrastao i započeo glazbenu karijeru u 15. godini, istražujući različite glazbene žanrove. Postigao je uspjeh s bendom Anarhiv, osvojivši ST@art festival 2016. godine.
Vinkova solo karijera dosegla je vrhunac 2020. kada je trijumfirao u emisiji The Voice Hrvatska, a sljedeće godine dodao je još jedan vrhunski trenutak osvajanjem Porina za najbolji rock album godine.
Autorski je potpisao hitove poput “Samo da ti si tu”, “Krijesnice”, “Vrijeme” i “Nešto kao život”, gradeći svoj glazbeni stil. Svoj umjetnički izričaj proširuje prema internacionalnom tržištu pisanjem pjesama na engleskom jeziku. Prvi takav singl mu je “Lying Eyes”.
Ćemeraš je odlučio natjecati se na Dori 2024. upravo s tom pjesmom, nastavljajući svoj put prema globalnom glazbenom uspjehu. Između svojih glazbenih dostignuća, Vinko Ćemeraš izražava svoju strast prema sportu, igri Football Manager, vožnji bicikla, čitanju knjiga, te gledanju filmova i serija.
Najljepši glas hrvatske, kantautor i dobitnik Porina za debitantski album, sve to opisuje Vinka Ćemeraša, debitanta ovogodišnje Dore. Osim navedenog, možete li nam svojim riječima reći tko se krije iza tog imena?
Jako je lijepo čitati ovu najavu, mislim da bih je trebao sačuvati i pročitati ponekad radi samopouzdanja. No da krenemo, mogu reći ono najvažnije: da se tu kao prvo krije osoba koja obožava glazbu. Ta ljubav traje već petnaest godina, i od prvog dana kad sam stupio u osnovnoškolski bend, moja ljubav prema glazbi je stalno rasla. Vjerojatno je najbitniji trenutak kad se počela javljati i želja za autorskom glazbom i ostvarivanjem sebe kao kantautora. Još mi je teško i pisati tu riječ jer mislim da je treba zavrijediti, ali vjerujem da sam na dobrom putu. “The Voice” je puno pomogao u tome, gurnuo me je prema tome. Zahvalan sam jer sam se potrefio u tom vremenu no titula “najljepši glas Hrvatske” je velika i teška. Mogu je priznati jedino ako gledamo na tu sekundu proglašenja u tom trenutku haha. S tim je sve krenulo. Otvorilo se, nešto se pomaklo. Prvi singl, drugi, treći… Album. Porin za album “Na putu” je bio početak otkrivanja sebe i vlastitog stila. Poslije toga slijedi moj potpis na svim pjesmama što me gradi kao kantautora i dovodi do ovog trenutka. Očekivanja su ostala ista, nema ih. Ali nadanje je tu, drži me i gura prema cilju da sebi dokažem da sam na pravom mjestu!
Loading ...
Nakon što smo preslušali vašu pjesmu Lying Eyes s kojom se ove godine natječete na Dori, moramo priznati da je reakcija bila poprilično emotivna. Možete li nam otkriti nešto više o samoj pjesmi? Kako je nastala i stoji li iza nje neka intimnija priča?
Hvala vam što prenosite reakcije, radim pjesme za sebe u nadi da će postati svačije. Prošle godine u kasno proljeće dok je priroda već bila uvelike budna, moja inspiracija se tek krenula buditi haha. Svakodnevno sam počeo raditi u svom malom kućnom studiju ili bolje rečeno provocirao inspiraciju da se pojavi. Tako se i jedne večeri pojavila “Lying Eyes”, jako brzo i spretno, rekao bih. Čim sam shvatio da imam melodiju, krenuo sam pjevušiti neki tekst. Uvijek pustim da vidim kamo će me mašta odvesti. Na prvu probu uklapanja teksta u melodiju pojavio se falset, iznenadivši mene i moju maštu. Sve pjesme u početku mjerim jesu dobre ili ne kad ih krenem pjevati. Ako nastupi neugodnost, odmah prekinem i krenem raditi na drugoj pjesmi. Ali ovdje je bilo lijepo. Napokon sam osjetio da sam stvorio nešto što duboko osjećam, i što je moj istinski stil. Pjesma govori o pokušaju zavaravanja svog i tuđeg srca. Govori o ljubavi općenito, a čar je što i ona može biti okrutna. Koliko god pokušali zavaravati srca, oči uvijek govore istinu. Što se tiče ove priče, ja sam sretan jer sam bio samo svjedok.
Za pjesmu Lying Eyes sami ste pisali tekst, glazbu i aranžman, a pjesma u kombinaciji s Vašim izuzetnim glasom i emotivnim iskrenim tekstom stvara jedinstvenu, donekle nostalgičnu atmosferu. Uzimajući sve to u obzir, možete li nam otkriti što pripremate za nastup na Dori?
Moram sve to opravdati. To ne bi trebao biti problem, budući da sam potpisujem pjesmu. Nadam se da ću nastupom probuditi emocije koje smo svi negdje sakrili. Uvijek više poštujem live izvođenje pjesme, tu se uvijek pojavi neki neplanski dio iz dubine koji podigne pjesmu i izvođača na nivo više. Sad smo se polako okrenuli osmišljanju nastupa. Tu moramo biti jako kreativni da sebi pomognemo, a s tim da pružimo bolji sveukupni dojam. Definitivno ćemo težiti jednostavnosti, ići ćemo u smjeru ambijenta iz spota. Ali da će biti iznenađenja, hoće sigurno!
Svjestan sam da, uz to što trebam biti samo ja, mora biti i nečega što će zaintrigirati “oštriju” publiku. Stoga ćemo se mrvicu prilagoditi Dori i zapaliti pozornicu, naravno figurativno rečeno. Bit će mi puno lakše jer ću kraj sebe imati i Petru Šošić koja će svirati klavir. Drago mi je kao prvo što ćemo dijeliti pozornicu, a kao drugo i zbog toga što je sudjelovala u pjesmi pa je i ona zaslužna za emocije koje dobijete kad slušate pjesmu. Ma napravit ćemo spektakl, uvjeren sam.
Već kada smo kod nastupa kako na Dori tako i na Eurosongu, zna se dogoditi da neka pjesma zvuči odlično u studijskoj verziji, a zatim u potpunosti podbaci na nastupu uživo. Koje je vaše mišljenje o tome i brine li vas da se nešto slično može dogoditi i vama?
Evo gore sam i načeo tu temu. Smatram je jako važnom. Često razmišljam o tome, sebi postavljam neke upite o tome kad bih mogao birati, bih li više želio zvučati bolje u studijskoj verziji ili na nastupu uživo. I oduvijek mislim isto: birao bih zvučati bolje na live nastupu. Svjesni smo toga da se u današnje vrijeme svašta može isproducirati pa tako i sakriti stvarne mane. Zbog toga je nastup uživo stvarno mjerilo kvalitete, po mom mišljenju. A sada, brinem li se da bih ja mogao podbaciti? Naravno, običan sam čovjek pun nesigurnosti. Ali isto tako sam uvjeren da određena količina treninga poništava određenu količinu nesigurnosti. Tome ću se prepustiti. Sigurno je olakšavajuća stvar ta što pjesmu sviram duži period. A vodim se i prema tome da će produkcija biti na visokom nivou što će olakšati pjevanje i sviranje. Uz to će mi osmišljeni nastup podignuti želju za dokazivanjem te ću, nadam s,e pokazati sebe i pjesmu u najboljem svijetlu.
Jedan ste od rijetkih natjecatelja ovogodišnje Dore koji su snimili popratni glazbeni spot, a ne samo lyrics video poput većine natjecatelja. Možete li nam otkriti nešto više o samom spotu, kako je nastao i tko je sve radio na njemu?
Jako teško je bilo doći do snimatelja jer smo rezultate ulaska na Doru kasno saznali, a uz to smo imali kratak rok za dostavljanje videa. Nekoliko dana je bila patnja, tražili smo ispod svakog kamena haha. I u trenutku kad smo već počeli razmišljati o lyric videu, pojavila se ekipa iz BONKproductiona. Prvi put stupam u kontakt s Goranom Stojkićem preko Petre koja je imala iskustva rada s njim preko benda Ischariotzcky. Na obostrano oduševljenje dogovaramo termin snimanja. Goran je prije mog dolaska već našao i mjesto snimanja i zamislio ambijent. Ja sam jedino znao da želim da spot bude u crno bijeli. Ne znam kakvu sam sreću zaslužio da sam, uz to što je spot snimljen u nikad kraćem roku, upoznao super ekipu za buduću suradnju. Da razjasnim, spot smo snimali nekoliko dana prije Božića, a već koncem stare godine dobili i obrađeni video. Ništa drugo nego Božićno čudo. Naravno da ne bih imao ništa ni protiv lyric videa, ali uvijek težimo snimanju spota. Tako uspijemo u potpunosti prenijeti zamišljene emocije.
Kako to da ste se odlučili prijaviti na Doru? Pratite li inače Doru i Eurosong te ako da, tko Vam je ostao u sjećanju kao favorit?
Prije par godina, poslije The Voicea, dobivao sam upite hoću li se prijaviti na Doru. Moj odgovor je uvijek bio negativan, ali evo me, mišljenja se mijenjaju. Mom razmišljanju o Dori je uvelike pridonio rad na engleskim pjesmama. Na početku svoje karijere sam pisao pjesme na engleskom, volio sam pjevati na engleskom i sad se to zadnjih godina malo gurnulo sa strane. Prije “Lying Eyes” sam napisao pjesmu pod nazivom “Thought” koja je trebala ići s prijavnicom za Doru, ali je predugo trajala. Naime pravila Dore nalažu da pjesma ne smije trajati duže od tri minute, a ja svoj prvi izbor nisam htio kratiti. Uglavnom, kad sam napisao te dvije pjesme i prije ikakve pomisli na Doru, osjećao sam da su pjesme dobre, meni bar, što mi je jako važno. Osjećao sam da sam s njima napokon dobio toliko traženi stil, koji je naravno uvijek bio tu. Ne znam jesam li ga ignorirao ili je on sazrijevao u pozadini. Najbitnije da je on izašao na vidjelo. Kad sam intenzivno počeo razmišljati o izbacivanju engleskih pjesama, znao sam da postoje velike šanse da prođu ispod radara u slučaju da promocija ide prirodnim putem. Zato sam krenuo razmišljati o Dori, platformi koja može biti veliki poguranac. A ostalo će biti sve na meni. Iskreno, slabo sam pratio Doru i Eurosong. A i što sam pratio i što mi se svidjelo je bilo davno, početkom 2000-tih. Ali evo, pamtim jednu pjesmu s Eurosonga od prije par godina, Barbara Pravi s pjesmom Voila. Ne znam koje godine je branila boje Francuske, ali mi je ostala u lijepom sjećanju.
Kakvo je Vaše mišljenje u hrvatskoj glazbenoj sceni? Ima li dovoljno prostora za mlađe izvođače/kantautore poput Vas ili je još uvijek teško izboriti svoje mjesto?
Za mene je veliki problem to što se u nas prave pjesme namijenjene da budu hitovi. I većinom te pjesme imaju rok trajanja od mjesec dana ili dva, sve mi je to na isti kalup. I odmah da razjasnim, govorim samo o pjesmama kojima je pružena velika pažnja. Koncerti otkriju pravu sliku. Mislim da imamo nekoliko izvođača koji, uz to što su im pjesme cijenjene, imaju i stvarnu publiku. Zato mogu i reći da je glazbena scena jako teško područje gdje je potrebno da se znaš i laktati haha. Možda možemo reći da je svugdje potrebno “borba”, ali mi to ne ide s glazbom. Imamo jako težak zadatak stvarati glazbu poslije svih legendi s našeg područja. Zvuči nemoguće, ali vjerujem da svatko sa svojom autentičnošću može nešto napraviti i ostaviti neki trag. Mišljenja sam da dobivamo sve više prostora, ali potrebno je obratiti pažnju i na neke stilove koji trenutno nisu aktualni. Teško je izboriti svoje mjesto, ali tu je dosta do nas ili u ovom slučaju mene. Svatko ima svoj plan i put i vjeruje njemu. Na kraju dolazimo do zaključka što znači uopće uspjeh. Meni osobno, da iz ljubavi stvaram glazbu i osjećaj zadovoljstva i ponosa na svaku objavljenu pjesmu koja izazove bilo kakvu pozitivnu reakciju kod publike.
Tko su Vam glazbeni uzori, domaći i strani? Postoji li netko s kime biste voljeli surađivati u budućnosti?
Mijenjali su se od početka bavljenja glazbom pa evo dosad. Dosta ih je i bilo, ali u zadnjih sedam ili osam godina se isfiltrirao taj popis. Od glazbenih uzora kod nas bi izdvojio Urbana, izdvajam ga već duže vrijeme, on je vrsta kantautora kojoj težim kad pišem na hrvatskom jeziku i općenito njegov pristup pjesmama. Od stranih izvođača imam malo veći popis: Paolo Nutini, Bon Iver, Kings of Leon, Pearl Jam, Leonard Cohen, Johnny Cash. U zadnje vrijeme posebno Cohen. No svaki od njih je na neki način utjecao na mene, moj stil i moje stvaranje pjesama. Još su tu i svakodnevno mi pomaže samo slušanje njihovih pjesama. Naravno da postoji želja za suradnjom, obožavam duete. Ispast ću smiješan spomenem li ikoga s ovog gore popisa. Ali zato ima osoba za koje se još nije čulo, a pjevaju za naježit’ se. Tako da se nadam da ćemo uskoro čuti za njih. Ali potrebno je da se poklopi trenutak i pjesma. Zasad nemam nijedno, ali doći će, u to sam uvjeren.
Jeste li možda preslušali pjesme ostalih natjecatelja Dore 2024.? Imate li favorita?
Htjeli ili ne htjeli, čujemo sve pjesme. To je naravno kompliment za marketing. Pored toga što sam ih čuo preko televizije, radija ili slično, potrudio sam se poslušati većinu pjesama samovoljno. Mislim da je ove godine Dora kvalitetnija u odnosu na prošle, kada je uglavnom “iskakao” samo jedan izvođač, eventualno dva. Dosta je raznovrsno i to je dobro, jedino mi je možda žao da nemamo niti jednu klapu. Takva vrsta glazbe je autohtona i bilo bi je lijepo čuti na Dori ili čak na Eurosongu. Što se tiče favorita, nemam ga. Želim onoj osobi koja najviše želi otići na Eurosong da pobijedi. Ali naravno ima nekoliko izvođača koji su mi ukrali pažnju, a to su Erna i Baby Lasagna. Ernin vokal je baš po mom guštu, a Baby Lasagna ima tu zaraznu pjesmu pa mi se zato izdvaja iz mase.
Kako komentirate činjenicu da je nakon odustajanja pjevačice Zsa Zse na Doru upao do tada javnosti potpuno nepoznat izvođač Baby Lasagna i među fanovima Dore i Eurosonga odmah postao favorit za pobjedu? Znači li to da su možda potrebne promjene u načinu izbora samih pjesama za Doru ili je to izuzetak?
A što da kažem? Tu kao prvo svaka čast Zsa Zsi što je ispala poštena prema sebi najprije, a onda i prema natjecanju. Nadam se da će uskoro objaviti pjesmu te da će dokazati da je zasluženo odabrana u finalnom poretku Dore. Što se tiče Baby Lasagne, nisam prije čuo za momka, ali mi djeluje super. Bez ikakvih trikova došao je do toga da je cijeloj Hrvatskoj favorit, a i šire. Primijeti se da je to iznenadilo i njega, što dovoljno govori o njegovoj skromnosti. No zaustavit ću se tu, malo znam o njemu tako da nije pošteno da puno govorim, preraslo bi u izmišljanje, haha. Ne mogu govoriti da su potrebne promjene u izboru pjesama kad je žiri mene odabrao, kakav bih ja onda čovjek ispao?
Da se nije dogodilo to odustajanje, publika bi imala drugog favorita i to je to. Možda bi Zsa Zsina pjesma bila favorit, a možda neka druga. Možemo pričati i nagađati danima, ali sada, samo možemo biti sretni što smo u konkurenciji dobili izvođača kao što je Baby Lasagna. Ako ode na Eurosong, želim mu da pobijedi, jednostavno i iskreno.
Pobjednik ste 3. sezone glazbene emisije The Voice Hrvatska, a ove godine na Dori ima nekoliko bivših natjecatelja ne samo Voicea nego i ostalih glazbenih showova. Kakvo je Vaše mišljenje o takvim vrstama natjecanja? Je li Vama pobjeda pomogla u karijeri i na koji način?
Ja mislim da su takva natjecanja super, ako je cilj izvođačima da ih se promovira na početku karijere i da lakše počnu ili nastave s autorskim radom. To se i ovdje vidi, ti ljudi se prepoznaju zbog tih sudjelovanja. Ako je jedini cilj natjecati se i pobijediti, onda to nema nikakvog smisla. Uvijek sam govorio da male nijanse odlučuju o tome tko će pobijediti. Sve je stvar trenutka, odabira pjesme ili mentora. Svi koji dođu u top 20 ili top 40 znaju pjevati i mogu pobijediti. Meni je samo sudjelovanja pomoglo, a pobjeda povećala tu pomoć. Ogromnu medijsku pozornost sam dobio, mnoštvo ljudi koji su mi pomogli, a da toga možda nisu bili ni svjesni u tom trenutku. I mnoštvo ljudi koji me i dan danas podržavaju i guraju. Prije The Voicea sam mogao samo sanjati nastupati kao predgrupa Psihomodo Popu, Urbanu, imati samostalan koncert u Tvornici, dobiti Porin, raditi s genijalcima kao što su Mare Milin, Gonzo… Sve što sam sad posljedica je tog natjecanja, sam sam se gradio, ali natjecanje me istaknulo. Neke stvari bih sad možda drugačije napravio, najprije to što bih prije dao šansu sebi i svojim pjesmama. Možda bih puno toga dosad naučio, ali isto tako gledam da sam baš puno naučio u tom vremenu između.
Donedavno ste nastupali s bendom Talvi Tuuli, s kojima ste i osvojili Porin u kategoriji Najboljeg albuma rock glazbe. Kako to da ste se odlučili na prestanak suradnje? Donosi li ta odluka osim promjene imena i novi smjer u glazbenom izričaju i možemo li očekivati više kantautorskih pjesama? Što zapravo možemo očekivati od Vas u budućnosti te kakvi su Vam planovi nevezani za Eurosong i Doru?
Bilo je to lijepo i uspješno razdoblje, to moram naglasiti u startu. Bend će i dalje biti iza mene kada za to bude potrebe. Samo će biti pitanje u kojem obliku. Mislim da će se osim imena i u stilu primijetiti malo drugačiji zvuk. Neke stvari sam prilagođavao bendu, pa će se to smanjiti. Slijedi samo moj kantautorski rad, ništa osim toga. “Lying Eyes” je pjesma koja je započela tu priču. Naravno, ne idem toliko daleko u budućnost, to je plan za sljedeći period. Nemojte očekivati ništa, a nadajte se svemu, haha. Šalu na stranu, neke su pjesme već skoro spremne za objavu. Prva poslije Dore dolazi i pjesma koja je trebala ići na nju, već spomenuta “Thought”. Naravno, sve ovisi o tome koliki će vijek trajanja imati “Lying Eyes”. Sada više nego ikada želim stvarati i objavljivati pjesme koja će označiti moje ime. Želim da one potraju i da sam ponosan na njih.
Kada pričamo o pjesmama, često se vode rasprave o jeziku izvođenja pjesama na samom Eurosongu. Dok jedni smatraju da bi svaka zemlja sudionik trebala izvoditi pjesme na materinskom jeziku kako bi se zadržala autentičnost, drugi se zalažu za pjesme na engleskom jeziku kako bi se što lakše prenijela poruka pjesme ostatku svijeta. Vi ste se odlučili za pjesmu na engleskom jeziku. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Planirate li možda snimiti hrvatsku verziju pjesme Lying Eyes?
Nemam s tim problema, mogu samo pitati je li bolje poslati lošiju pjesmu na hrvatskom ili bolju pjesmu na engleskom da nas predstavlja? Naravno, ne govorim ovdje o sebi, nego općenito. Tu je riječ o odabiru koja je pjesma bolja u tom trenutku i koji je stil aktualniji. Nema nam smisla razglabati o tome ako publika izglasa englesku pjesmu. Ja sam se odlučio za englesku pjesmu iz drugih razloga, moje prvotno zamišljanje nije bilo da sam na Eurosongu. Pjesma je napravljena zbog trenutka, a ne zbog događaja. Želio sam se predstaviti na Dori s dobrom pjesmom i dobrim nastupom poslije. To mi sada slijedi. Ako kojim slučajem dođe do toga da se pakiram za Švedsku, prvo ću se potruditi da prezentiram Hrvatsku na najbolji način, a onda pokazati Europi da sam s razlogom tu. Nikad ne reci nikad, ali trenutno milslim da nema šanse da snimim hrvatsku verziju “Lying Eyes”. Ne želim se dodvoravati nekome mijenjanjem pjesme.
Jeste li popratili reakcije fanova na Vašu pjesmu po društvenim mrežama? Čitate li komentare? Što mislite, koliko je bitan hype i favoriziranje neke pjesme među fanovima Eurosonga i Dore prije samog nastupa? Smatrate li da je to presudno za pobjedu?
Reakcije fanova sam tu i tamo upratio. Drago mi je jer su na moju pjesmu većinom pozitivne reakcije. A komentare čitam, znači mi svaka riječ podrške, pohvale, a cijenim i dobru kritiku. Sve pokušavam usvojiti. Meni je taj svijet bio nepoznat, još uvijek i jest, samo u manjoj mjeri. Znao sam da Dora privuče pažnju, ali u ovolikoj mjeri mi je iznenađujuće. Jako je bitan hype, a favoriziranje više-manje. Naravno da favoriziranje dosta govori, ali to se najviše pokaže u emisijama uživo. Nastupi uživo su presudni za pobjedu. Tu se pokaže stvarna slika. Od vokalnih do svih ostalih koje dosta znače u ovom natjecanju. Tu mislim na koreografiju, outfit, rekvizite. Zbog toga može doći do iznenađenja pa da izvođači koji su manje spominjani, preko tri minute nastupa stignu do pozicije favorita. To je čar nastupa uživo. Ja ću se potruditi da publici malo otežam glasanje i da me upamte po dobrom nastupu.
U slučaju pobjede na Dori te predstavljanja Hrvatske na velikoj sceni Eurosonga koji se ove godine održava u Švedskoj, što možemo očekivati od Vas i koliko bi Vam značila ovakva prilika?
Bilo bih logično da od mene u tom trenutku očekujete spektakl. Naravno, spektakl u mom stilu. Ja bih se i tom prilikom fokusirao na vokal i pjesmu. Kako da je još bolje izvedem. Nešto bi se naravno moralo poraditi i na outfitu, druga kapa ili u istoj mjeri nešto ludo, haha. Sama prilika da nastupam na Eurosongu bi bila nezamisliva. Od početka godine otkrivam svoje želje za inozemnom karijerom, pa bi situacija da pjevam u Švedskoj na Eurosongu samo nekoliko mjeseci nakon toga, bio jako šašav scenarij. Ali bih ga prihvatio objeručke! Bio bih svjestan da je to najveća prilika u mojoj maloj karijeri. Da uspijem u svojim željama i ciljevima. Isto tako sam svjestan da su male šanse za taj scenarij, pa ću nastaviti raditi i taj scenarij samo prepravljati. Uvjeren sam da će kraj biti jednak, samo je vrijeme između možda drugačije.
Poznati glumac Dušan Bućan u 48. godini postao je otac, a radosnu vijest s ponosom je podijelio. Njegova supruga, bivša manekenka Sara Hdagha, u srijedu je u zagrebačkoj bolnici na svijet donijela zdravu djevojčicu kojoj su dali ime Zoa.
Na tereasi kultnog zagrebačkog kafića Kinoteka osvanula je kupola u kojoj možete popiti toplu čokoladu ili vino dok uživate u retro pjesmama s gramofona, lampicama i cozy atmosferi.
Poznati glumac Dušan Bućan u 48. godini postao je otac, a radosnu vijest s ponosom je podijelio. Njegova supruga, bivša manekenka Sara Hdagha, u srijedu je u zagrebačkoj bolnici na svijet donijela zdravu djevojčicu kojoj su dali ime Zoa.