Kako HRT bira finaliste? Vanessa Kralj o problemima i kontroverzama Dore

Vanessa inspiraciju crpi iz različitih glazbenih izvora – od svjetskih zvijezda poput Whitney Houston i Freddieja Mercuryja, do domaćih legendi poput Gibonnija, Olivera Dragojevića i Nene Badrić. Od njih je naučila koliko je važno ispričati priču kroz pjesmu, a ne samo pjevati tehnički ispravno. Njezina glazba odražava osobnu iskrenost i autentičnost, što je posebno važno u današnjem glazbenom svijetu. Proces stvaranja pjesme za nju je vrlo intiman. Kad piše sama, počinje s klavirom, akordima i harmonijama, a potom razvija tekst i melodiju. Kad radi s drugim autorima, najvažniji joj je tekst – mora imati poruku i emociju koju želi prenijeti.

Najveći izazov s kojim se susrela kao mlada izvođačica jest ostati vjerna sebi. U svijetu glazbe često se susreće s mišljenjima drugih ljudi, ali Vanessa zna da publika osjeti iskrenost. Unatoč svim savjetima i eksperimentima, odlučila je pratiti vlastiti osjećaj i stvarati glazbu koja dolazi iz srca. Trenutno ima nekoliko demo snimaka autornih pjesama koje je čuo tek mali krug ljudi. Objavljivanje vlastitih tekstova za nju je intimna stvar, ali ove godine osjeća da je spremna podijeliti ih s publikom.

Balansiranje školovanja, privatnog života i glazbene karijere za Vanessu je izazov, ali uspijeva jer zna što želi postići. Motivaciju crpi iz osobnih osjećaja, ali i iz reakcije publike. Nedavno je nastupila kao gošća na koncertu Marka Škugora u Ljubljanskom Cankarjevom domu, gdje je osjetila čaroliju zajedničkog disanja publike i izvođača. Savjet mladim pjevačima je jednostavan – ostanite vjerni sebi i svojoj glazbi. Trud, strpljenje i iskrena ljubav prema pjesmi uvijek se isplate.

Vanessa ističe da joj je najveća prednost sposobnost da kroz glas prenese emociju. Njezina publika često opisuje nastupe kao stvaranje čarobnog svijeta u kojem mogu sudjelovati. Kada nije u studiju ili na nastupu, Vanessa meditira, šeta psa, druži se s obitelji i prijateljima ili se posvećuje fakultetu. Glazba je u njezinu životu prisutna od djetinjstva, čak i dok je bila u majčinom trbuhu.

Posebnu inspiraciju za pjesmu „Tišina prije kiše“ pronašla je u sjećanju na djeda, koji joj je nedostajao. S pjesmom želi prenijeti tišinu, emociju i nostalgične trenutke koje osjećamo nakon gubitka voljene osobe. Autorstvo i aranžman pjesme realizirala je zajedno s Hrvojem i Antom Domazetom, a rezultat je emotivno snažna, nježna i drugačija pjesma.

Iako je rezervna izvođačica, Vanessa vidi ovu priliku kao motivaciju i potvrdu da je njezin rad prepoznat. Pjesme i nastupi Dore 2026. izazivaju uzbuđenje i divljenje, a Vanessa pažljivo prati favorite poput Anande i Irme, ističući njihovu energiju i stil. Za Vanessu Dora nije samo natjecanje, već prilika da se poveže s publikom kroz iskrenu glazbu. Svojom iskrenošću, talentom i predanošću Vanessa Kralj pokazuje da i rezervna pozicija može biti sjajna odskočna daska za buduću karijeru.

Kada si shvatila da je pjevanje nešto više od hobija i da to želiš raditi profesionalno?

Ne postoji točan trenutak kada sam shvatila da je pjevanje više od hobija – činilo se kao da je oduvijek bilo dio mene. Još kao dijete osjećala sam da je glazba moj put i da ću se jednog dana pronaći na velikim pozornicama. Pjevanje mi nikad nije bilo samo prolazna želja ili faza, nego nešto što sam nosila u sebi od prvih koraka. S vremenom su se snovi dodatno učvrstili kroz nastupe, vježbanje, tremu, uzbuđenje i sve one male trenutke kada shvatiš koliko glazba može značiti i tebi i drugima. Oduvijek sam željela da moja glazba nekoga utješi, razveseli ili barem na trenutak dotakne.

Koja izvedba iz „Superstara“ ti je i danas ostala u sjećanju kao najposebnija i zašto?

Svaka izvedba imala je svoju priču i emociju, ali ako moram izdvojiti jednu, rekla bih da mi je najposebnija bila audicija na kojoj sam pjevala „Dajem ti rič“. Taj nastup mi je i danas najdraži jer osjećam da sam u tom trenutku bila potpuno svoja. Još nisam bila dio cijelog glazbenog svijeta i showbiza, nisam bila oblikovana pravilima, očekivanjima ni iskustvom – bila sam samo ja, čista u svojoj emociji i ljubavi prema glazbi.

Tko je tvoj najveći glazbeni uzor i na koji način je utjecao na tvoj stil?

Teško mi je izdvojiti samo jednog uzora jer se moj glazbeni identitet gradio slušajući različite izvođače i upijajući od svakoga ono posebno. No, glazbeno su mi oduvijek najveća inspiracija Whitney Houston i Freddie Mercury. Whitney zbog nevjerojatne emocije i snage glasa, a Freddie zbog slobode, karizme i hrabrosti da bude potpuno svoj na pozornici. Od njih sam naučila koliko je važno ne samo pjevati tehnički dobro, nego i ispričati priču kroz pjesmu. Na domaćoj sceni posebno me inspiriraju Gibonni, Oliver Dragojević, Vanna, Nina Badrić i Senidah. Njihove pjesme me dotaknu na poseban način – osjetim neku vrstu povezanosti s pjesmom koju ne mogu riječima opisati, trenutak kada sve emocije sjednu i dopru do mene. Ta iskrenost i autentičnost nešto je što želim prenijeti publici.

Kako izgleda tvoj proces stvaranja pjesme – prvo tekst, melodija ili inspiracija dolazi spontano?

Moj proces stvaranja pjesme ovisi o tome pišem li sama tekst ili radim s drugim autorom. Kad sama pišem tekst i glazbu, obično počinjem na klaviru. Prvo tražim akorde i harmonije, a potom na njih razvijam melodiju i tekst. Taj proces mi daje slobodu da pjesma prirodno odražava mene. Kad radim s drugim autorom i dobijem već gotov tekst i melodiju, prvo provjeravam da li mi melodija odgovara i mogu li se s njom povezati. Najvažniji mi je ipak tekst – mora imati poruku, emociju i priču koju želim prenijeti, jer samo tada mogu pjesmu objaviti i dati joj život.

Koji je najveći izazov s kojim si se susrela kao mlada glazbenica?

Najveći izazov je ostati vjerna sebi. U glazbenom svijetu puno ljudi ima mišljenje o meni, mojoj glazbi i izgledu. Na početku sam često vjerovala ljudima s iskustvom i pokušavala se prilagoditi njihovim savjetima. No s vremenom sam shvatila da je najvažnije biti autentična, jer publika osjeti iskrenost. Iako sam eksperimentirala i tražila inspiraciju od drugih, na kraju sam shvatila da je najbolje slijediti svoj osjećaj i stvarati glazbu koja dolazi iz mene.

Postoji li pjesma ili projekt na kojem radiš, a još nisi spremna pokazati javnosti?

Trenutno imam nekoliko demo snimaka svojih autornih pjesama koje je do sada čuo samo mali krug ljudi. Objavljivanje vlastitih tekstova za mene je vrlo intimna i osobna stvar, pa sam dugo čekala pravi trenutak. No osjećam da sam ove godine spremna napraviti taj korak i početi dijeliti svoje pjesme s publikom – i jako se veselim tome!

Kako balansiraš između školovanja, privatnog života i glazbene karijere?

Na početku mi je bilo teško jer sam se morala naviknuti na stres, putovanja i sve obaveze koje dolaze s glazbenim i školskim životom. S vremenom sam shvatila da je moguće balansirati. Trenutno mi je važno ne fokusirati se samo na karijeru, nego završiti fakultet i usput graditi glazbenu karijeru. Ponekad zna biti naporno, ali trud, strpljenje i jasni ciljevi pomažu mi da se držim svog puta, i u školi i u glazbi.

Kada pjevaš, što ti daje najviše motivacije: publika, osobni osjećaji ili nešto treće?

Najviše motivacije dobivam iz osobnih osjećaja, kada se potpuno predam pjesmi i njezinoj poruci, kad sve dolazi iz srca. Reakcija publike potvrđuje da ono što radim ima smisla i daje dodatnu energiju da nastavim stvarati i pjevati s istom strašću. Nedavno sam bila gošća Marku Škugoru na koncertu u ljubljanskom Cankarjevom domu, i dok smo pjevali pred dupkom ispunjenom dvoranom, osjetila sam čaroliju koja se stvori kad publika diše s pjesmom i pjevačem – nestvaran osjećaj.

Koji savjet bi dala mladim pjevačima koji žele izaći na hrvatsku glazbenu scenu?

Najvažnije je ostati vjeran sebi, svom glasu, priči i stilu. Kritike je dobro slušati samo ako su konstruktivne i pomažu u rastu. Odluka o tome što je najbolje uvijek ostaje na izvođaču. Potrebni su strpljenje i upornost, ali ako je ljubav prema glazbi iskrena, trud se uvijek isplati.

Što misliš da je tvoja najveća prednost u odnosu na druge mlade izvođače na sceni?

Trenutno scena ima mnogo talentiranih mladih izvođača, što me veseli. Ipak, najčešće dobivam komentare na emociju koju mogu prenijeti glasom. Jedna žena mi je rekla da svaki put kad me sluša, osjeća da stvaram čaroban svijet svojim glasom i da publici daje priliku da bude dio tog malog svemira. Mislim da je upravo to smisao glazbe – povezivanje, dijeljenje emocija i stvaranje zajedničkih trenutaka koji ostaju u srcima.

Kako izgleda tvoj dan kada nisi u studiju ili na nastupu – postoji li ritual koji te inspirira?

U posljednje vrijeme prakticiram jutarnju meditaciju, koja mi daje osjećaj sigurnosti za početak dana. Ostatak dana može biti raznolik – šetnja sa psom, kava s mamom i sestrom, snimanje TikTok videa, fakultetski zadaci ili druženje s prijateljicama. Takvi jednostavni rituali i male stvari pomažu mi da se napunim energijom i inspiriram za glazbu.

Koji trenuci iz djetinjstva smatraš ključnima za svoj glazbeni razvoj?

Moja ljubav prema glazbi počela je još dok sam bila u trbuhu, jer je mama puno pjevala. Ta ljubav nastavila se kroz cijelo djetinjstvo – obitelj voli glazbu i uvijek čeka priliku da zajedno zapjeva. Glazba je oduvijek bila važan dio mog života – nikad zapravo nisam živjela bez nje.

Postoji li neka osobna strast ili hobi koji te ispunjava izvan glazbe?

Glazba zauzima većinu mog vremena, no volim male svakodnevne stvari koje me vesele: šetnje sa psom, trening u teretani, druženje s prijateljicama ili jednostavno trenutke odmora. Također još studiram, pa mi fakultetske obaveze uzimaju dosta vremena.

Kako reagiraš na kritike i komentare publike – motiviraju li te ili ponekad obeshrabre?

Konstruktivne kritike uvijek slušam i iz njih učim, dok negativne komentare, često motivirane ljubomorom ili nerazumijevanjem, nastojim ignorirati. Važno je ostati vjeran sebi i svom glasu. Najviše me motiviraju reakcije publike i ljudi koji zaista osjete emociju u mojoj glazbi.

Ako bi se trebala opisati tri riječi izvan glazbenog svijeta, koje bi odabrala i zašto?

Empatična, uporna i znatiželjna. Empatična jer lako osjećam ljude i njihove emocije, uporna jer sam po horoskopu Jarac i nisam sklona odustajanju, znatiželjna jer volim učiti, istraživati i razvijati se kao osoba.

Možeš li nam otkriti što te inspiriralo za pjesmu „Tišina prije kiše“ i kakvu priču želiš ispričati?

Na prvo slušanje pjesma može zvučati kao klasična ljubavna pjesma, no zapravo je vrlo osobna. Inspirirana je mojim djedom, koji je preminuo prije 12 godina i koji mi jako nedostaje. Jednog dana, promatrajući kroz prozor kako se nebo zatamnjuje oblacima, osjetila sam snažnu nostalgiju. Taj trenutak pretvorila sam u pjesmu koja opisuje tišinu prije kiše i tišinu koja ostaje u čovjeku nakon gubitka.

Kako je tekao proces stvaranja pjesme – koliko si bila uključena u tekst i aranžman?

Tekst je bio gotov, a instrumental je napravio Hrvoje Domazet, na koji sam složila melodiju. Aranžman sam prepustila Hrvoju Domazetu, vjerujući njegovoj kreativnosti i pažnji prema detaljima. Zajedno s njim i Antom Domazetom pjesma je dobila svoj puni oblik. Jako sam ponosna na tu suradnju i na to što smo stvorili nešto nježno, snažno i drugačije.

Kako se osjećaš znajući da si rezervna izvođačica – motivira li te to ili izaziva pritisak?

Za mene je to motivirajuće jer je pjesma moja prva autorska, a činjenica da je prepoznata i u toj ulozi potvrđuje da radim dobro. Umjesto pritiska, osjećam dodatni poticaj da nastavim vjerovati sebi i svojoj glazbi.

Postoji li pjesma koju bi voljela da ti bude konkurencija ili posebno cijeniš među finalistima Dore?

Favoriti su mi Ananda i Irma. Obje imaju nevjerojatan stil i energiju, i veselim se vidjeti njihove scenske nastupe.

Kada misliš o svom nastupu na Dori, koja emocija prevladava: uzbuđenje, nervoza ili ponos?

Sama pomisao na nastup na Dori nevjerojatno je uzbudljiva. Unatoč pritisku i nervozi, važno je podsjetiti se koliko je to divna i jedinstvena prilika.

Dora je godinama okružena kontroverzama i skandalima – što misliš da bi trebalo promijeniti da natjecanje dobije više kredibiliteta?

Dora već ima odličan potencijal. Ako je proces transparentan i svima se daje jednaka prilika, natjecanje automatski dobiva kredibilitet, a glazba i izvođači mogu zasjati na pravi način.

Koje bi tri stvari prvo promijenila u načinu organizacije Dore ili vođenja natjecanja?

Dodatna podrška autorima i novim imenima bila bi značajan plus za budućnost natjecanja.

Što smatraš najvećim problemom domaće glazbene scene i kako bi se to moglo popraviti?

Najveći izazov je kontinuirani rad na sebi i svojoj glazbi. Ako izvođači preuzmu odgovornost za svoj rad i ulažu u svoj talent, scena će rasti, a kvalitetna glazba pronaći svoj put do publike.

Kako gledaš na utjecaj politike i medijske dinamike na izbor pjesama i izvođača za Doru i Eurosong?

Fokus mora biti na glazbi i izvedbi. Politika i medijska dinamika postoje, ali izbor pjesama i izvođača treba se temeljiti na talentu, kreativnosti i kvaliteti glazbe.

Koja tvoja iskustva ili promišljanja mogu pomoći mladim izvođačima da prežive scenu?

Upornost uvijek dovodi do cilja. Najvažnije je uživati u onome što radiš, jer publika osjeti ljubav prema glazbi. Strpljenje i trud polako poslože sve na svoje mjesto.

Koji nastupi Dore ili Eurosonga iz prošlih godina ti se najviše urezuju u sjećanje i zašto?

Posebno mi je ostao u sjećanju Tajčin nastup s pjesmom „Hajde de ludujemo“. Još kao dijete sanjala sam da ću nastupati na velikoj pozornici, pjevati i plesati uz plesače, stvarajući energiju i atmosferu poput nje.

Ako bi mogla izdvojiti svojih top 5 favorita Dore 2026., tko bi to bio i što ti se posebno sviđa kod njih?

Favoriti su mi Irma, Fran Uccelini, Lelek i ToMa. Kod njih osjećam iskrenost i autentičnost, i veselim se vidjeti kako će pjesme oživjeti na pozornici.

Kako vidiš budućnost Dore i Eurosonga u sljedećih 5–10 godina s obzirom na glazbene trendove i političke promjene?

Dora i Eurosong imaju lijepu budućnost. Glazbeni trendovi stalno se mijenjaju, a raznolikost i kreativnost čine scenu zanimljivom. Natjecanja će sve više davati prostor različitim stilovima i autorima, a publika će prepoznavati iskrenu glazbu. Političke promjene su dio vremena, ali Dora i Eurosong ostaju platforma koja povezuje glazbu i ljude iznad granica.