Bivši tjelohranitelj Whitney Houston otkrio je da je postojao trenutak kada njegovi osjećaji prema pjevačici nisu bili isključivo profesionalni.
U intervjuu za Daily Mail objavljenom prošlog petka bivši policajac David Roberts — na čijem je odnosu s pjevačicom dijelom utemeljen legendarni film iz 1992. godine The Bodyguard — otvorio je dušu o vremenu koje je proveo štiteći legendarnu pjevačicu, koja je preminula od predoziranja drogom 2012. godine u dobi od 48 godina. Roberts, rođen u Walesu, bio je Houstonin tjelohranitelj od 1988. do 1995., a razgovarao je s novinarima uoči objave svojih memoara Protecting Whitney, koji bi trebali biti objavljeni ovog mjeseca.
Ovaj stvarni tjelohranitelj Whitney Houston bio je inspiracija za slavni film
Iako je Roberts (73) inzistirao da mu je Whitneyna sigurnost uvijek bila na prvom mjestu, priznao je da je bilo večeri kada je zvijezda naslonila glavu na njegovo rame, a on je bio u iskušenju da “odustane od svega” kako bi promijenio prirodu njihovog odnosa. “Ako prijeđete tu granicu, gubite objektivnost, a to postaje opasno za osobu koju štitite,” rekao je Roberts i dodao: “Zato Frank Farmer [lik Kevina Costnera u The Bodyguardu] i Rachel Marron [Houstonin lik] nisu mogli biti zajedno — on je prešao granicu i to je bio kraj njega kao tjelohranitelja.”
“Mnogo toga što je prikazano u filmu, ona i ja smo zapravo proživjeli,” nastavio je Roberts. “Mali detalji, poput Rachel koja se drži za stražnji dio njegove košulje kako bi pobjegla od gomile obožavatelja. Tako smo to radili.”
Roberts, koji sada živi na Floridi, također je otkrio da još uvijek posjeduje poruku koju mu je Whitney Houston napisala prije više od 35 godina.
“Bila je to poruka na Post-it papiriću koju je gurnula ispod vrata moje sobe u hotelu Regency u Hong Kongu 1988. godine. Još uvijek je imam — prilično je izblijedjela s vremenom, ali mi je i dalje dragocjena,” rekao je.
Tjelohranitelj Whitney Houston otkrio je da su je opsjedali luđaci
Bivši policajac prisjetio se i ozbiljnih prijetnji sigurnosti s kojima se Houston suočavala tijekom njihovog zajedničkog vremena. “Uglavnom su to bile prijetnje muškaraca koji su se osjećali iznevjereno, ogorčeno i prevareno,” prisjetio se. “To je bio kontinuirani proces stalnog provjeravanja gdje bi ti luđaci s iluzijama i otrovanim umovima mogli biti. Morao sam biti 100 posto precizan — neki idiot koji odluči doći do nje treba biti uspješan samo jednom.”
“Stajao sam između nje i tih prijetnji. ‘Želiš doći do Whitney? Samo izvoli, pokušaj, vidi što će se dogoditi,’” nastavio je.
Roberts je također naglasio postojanje “tanke granice” između naizgled bezazlenog obožavatelja i opasne osobe s “pomahnitalom” opsesijom. “Ako dopustite bilo kojem obožavatelju, ma koliko bezazleno izgledao, da prođe vašu zaštitu, mogao bi se ispostaviti kao ubojica. Zlatno pravilo je nikada ne izgubiti iz vida osobu koju štitite i nikome ne dopustiti da joj se približi,” rekao je.
U intervjuu za The Guardian iz 2017., Roberts je rekao da u početku nije želio prihvatiti posao zaštite Whitney Houston jer je pretpostavljao da će biti zahtjevna zvijezda. Međutim, njegova su se predrasude promijenile kada ju je upoznao.
“Bio sam iznimno impresioniran njome. Stereotipni stavovi koje sam imao o toj industriji potpuno su nestali zahvaljujući ovoj sofisticiranoj mladoj dami,” prisjetio se, dodavši da je Houston bila duhovita i srdačna.
Roberts je 2017. također izjavio da ga Whitneyna smrt 2012. i dalje ljuti. “Toliko je ljudi moglo učiniti toliko toga da to spriječi. Nisu. Odrekli su se odgovornosti u korist pohlepe,” rekao je.
Whitney Houston se tijekom svog života borila s ovisnošću o drogama i više puta odlazila na rehabilitaciju.
Godine 2016., bliski obiteljski prijatelj rekao je za PEOPLE da je pjevačica — često nazivana “The Voice” zbog svog nevjerojatnog talenta — isprva počela uzimati drogu kao način suočavanja s pritiskom slave.
“Mislim da je nemogućnost da bude 100 posto svoja bila veliki teret za nju. Netko može izgledati dobro izvana, snažno i postojano … ali iznutra imate osobu koja se nosila s nesigurnostima, obiteljskim problemima i emocionalnim osobnim borbama,” rekao je obiteljski prijatelj.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
