Po mnogima predugi siječanj napokok je došao kraju, no čini se da nam se sprema podjednako siva i hladna veljača. Večera uz dekicu, omiljeni topli napitak i vrhunsko štivo uvijek je dobra ideja, no što odabrati iz mora naslova? Ako ste uvijek u potrazi za novim štivom te od onih ljudi koji vole iznova čitati klasike, možda će vas upravo nova objava Gorana Bogdana inspirirati na odlazak u knjižnicu. Što čita Goran Bogdan?
Ovih dana na redu je najpoznatiji i najcjenjeniji roman Gaita Gazdanova.
Što čita Goran Bogdan pratitelji su doznali putem Instagrama
Poznati glumac koji se može pohvaliti domaćim i inozemnim uspjesima na svojim je Instagram Storyjima objavio fotografiju koja je razveselila njegove obožavateljice, ali i fanove dobrog štiva.
Što čita Goran Bogdan? Knjigu “Večer kod Claire” koju je ruski autor Gaito Gazdanov izdao 1926. godine.
Priprema li se Goran Bogdan za neku novu ulogu ili samo uživa u večeri uz knjigu, nije otkrio.
O čemu se radi u knjizi “Večer kod Claire”?
Večer kod Claire pripovijest je o mladome junaku, očito piščevu alter egu, koji u Parizu susreće svoju veliku, neprežaljenu mladenačku ljubav. Tada počinje putovanje u prošlost – osobnu i obiteljsku, u sjećanje na sretne godine djetinjstva te potom strašne tragedije koje su pogodile i obitelj i zemlju, u pronalaženje izgubljena života u Rusiji prije boljševičkog prevrata.
Delikatna ljubavna pripovijest između zrele žene i mladića pozadina je na kojoj se vrtlože i talože ne samo pojedinačne psihe nego i društveni odnosi. Podastrta je panorama jedne Rusije koja nam je uglavnom nepoznata: Rusije nakon revolucije, viđene očima “suprotne strane”, dakle pripadnika “bijelih”, emigracije, života u tuđini, nostalgije, zabranjene strasti. Elementi misticizma pridaju pripovijedanju, koje nosi i egzistencijalnu tjeskobu i osjećaj nepripadanja svijetu, bajkovitost i stanovitu egzotičnost, a autobiografičnost, koja se provlači kroz sva djela Gajta Gazdanova, osobitu uvjerljivost.
Gajto Gazdanov kultni je pisac ruske emigrantske književnosti 20. stoljeća. Kritika će reći da je bolji od uvelike poznatijega Vladimira Nabokova, s kojim ga uspoređuju. Kad je 1923. stigao u Pariz već je u životnom iskustvo imao i ratovanje protiv boljševika, i vihore emigracije, i smrt oca te dviju sestara. U njegovim djelima čitatelj prepoznaje i vrhunce ruske književne tradicije i ono najbolje iz zapadnoeuropske kulture. Odbivši postati medijskom zvijezdom, Gazdanov je u Parizu godinama radio kao noćni taksist. Svoju strast za pisanjem ironično je nazivao “napadajima grafomanije”, ali bio je svjestan vrijednosti svoga djela.
