
Kći holivudske glumce i glazbenika demantirala neugodne glasine: ‘To su potpune laži’
Kći Gwyneth Paltrow i Chrisa Martina javno demantirala glasine o zlostavljanju vršnjaka te progovorila o studiju, karijeri i estetskim zahvatima
17 veljače 2026

Saša Stević, široj javnosti poznat pod umjetničkim imenom Fenksta, ponovno zauzima pozornicu nacionalnog glazbenog natjecanja Dora, ovog puta s pjesmom koja nosi naziv Memento Mori. Nakon što je prošle godine prvi put predstavio svoj rad na Dori i uspostavio prepoznatljiv glas hip hop žanra u kontekstu ovog natjecanja, Fenksta se vraća s jasnom vizijom i iskustvom koje je nastajalo kroz godine kontinuiranog glazbenog stvaralaštva i profesionalnog razvoja. Poznat po svojoj tehničkoj samostalnosti u glazbi, od beatmakinga do aranžmana i produkcije, Fenksta je umjetnik koji u svojoj glazbi spaja autentičnost i promišljenu kontrolu nad svakim detaljem izvedbe.
Inspiracija za Memento Mori krenula je, kako sam Fenksta priznaje, potpuno neočekivano – od trenutka provedenog na karaokama gdje je po prvi put čuo pjesmu francuskih izvođačica i trenutnu kemiju zvuka koju je odlučio pretočiti u vlastitu pjesmu. „Ne mogu reći da me nešto u pjesmi osvojilo jer nisam dobio pjesmu – gradili smo je od početnih zvukova i koncepta do onog kakva je danas. Kad se sve spojilo s vokalom i harmonijama, odmah sam se naježio i znao sam da je to nešto što je barem dvije razine iznad ‘Extra’, iako je pjesma na engleskom“, otkriva Fenksta.
Scenski nastup za Dorin spektakl 2026. godine priprema se s timom profesionalaca, uključujući iskusne koreografe, svjetlosne dizajnere i kreatore vizuala, a posebnu pažnju posvećuje izboru plesača, koji osim tehničke vještine moraju biti i dostupni za intenzivne probe. Iako je koreografija zahtjevnija nego prošle godine, Fenksta ostaje fokusiran na usklađivanje rap izvedbe s glazbenim notama i koreografijom, uz redovite probe dva puta tjedno. Kostimi i vizualni identitet pjesme razvijeni su u suradnji s kreativnim timom, a cilj je postići sklad između glazbenog dojma i vizualne estetike, bez kopiranja tuđih stilova.
Produkcija pjesme Memento Mori također je pokazala visok stupanj profesionalnosti: aranžman je složio sam Fenksta, dok su miks i mastering povjereni Krunoslavu Licitaru „Macoli“ iz Red Records Studija. Svjetlosni efekti kreirani su pod stručnim vodstvom Jakuba Ratzke iz Češke i Daniela Stridha iz Švedske, koji su već surađivali s Fenkstom na prošlogodišnjoj pjesmi Extra. Svaki detalj nastupa pažljivo je osmišljen kako bi se postigla harmonija između pokreta, svjetla i vizuala, ali Fenksta naglašava da su primarna briga njegove stručnosti ipak glazba i audio aspekt izvedbe.
Emocionalna jezgra pjesme smještena je u C-part, gdje se uklanjanjem bubnjeva postiže intimniji i dirljiviji efekt, a scenografski je pažljivo kadrirana kako bi vrhunac u završnom refrenu bio što dojmljiviji. Unatoč medijskim usporedbama i pritiscima, Fenksta ističe kako ostaje fokusiran na vlastiti rad: „Ja sam tu da dam sve od sebe i nadam se da će ljudi to prepoznati. Ako ne odemo u Beč, makar neka pjesma nastavi živjeti sama za sebe.“
Fenksta se kroz intervju osvrnuo i na iskustvo prošlogodišnje Dore, gdje su tehnički izazovi i neočekivane situacije poput problema sa slušalicama testirali njegovu prilagodljivost. Ipak, sve to smatra lekcijom koja mu je omogućila da u Dorin nastup 2026. uđe s većim entuzijazmom i profesionalnom energijom. Njegov fokus ostaje na autentičnosti, a planovi za budućnost uključuju i potencijalne verzije pjesme na hrvatskom i njemačkom jeziku, čime dodatno potvrđuje širinu svog umjetničkog izraza.
Sve je započelo jednog dana na karaokama, kada su ondje bile djevojke iz Francuske i pjevale jednu pjesmu GIMSa koju dotad nisam čuo. Taj me zvuk odmah osvojio i odlučio sam da će upravo tako zvučati sljedeća pjesma koju ću napraviti za Doru. Ne mogu reći da me u pjesmi „Memento mori“ nešto posebno osvojilo, jer pjesmu nisam dobio gotovu, već sam je gradio od početnih zvukova i koncepta do oblika koji ima danas. Bio sam prilično siguran u temu koja bi odgovarala tom zvuku, pa sam se dvoumio između jedne ideje i ove za „Memento mori“. Na kraju, kada se sve spojilo s vokalom i pratećim harmonijama, odmah sam se naježio i znao da je to nešto što je barem dvije razine iznad pjesme „Extra“, iako je na engleskom jeziku.
Ne vjerujem da postoji neka pretjerana razlika. Za nastup se brine više-manje isti tim kao i prošle godine, koji je zaslužan za kadriranje, LED sadržaj, svjetla, kostime i koreografiju. Odabran je drugi tim plesača jer to moraju biti ljudi koji ne samo da znaju što rade i imaju iskustva, nego i koji su dostupni. Čak sam prošle godine planirao da budu dva muškarca i dvije žene, ali zbog dostupnosti to nije bilo moguće – sada jest. Jedino što bih rekao da je drugačije je možda pristup svemu tome, sadržaj za društvene mreže i općenito logističke stvari.

Rekao bih da je koreografija sama po sebi zahtjevnija od prošle godine, barem za plesače, iako je za mene planirano da nemam isto opterećenje kao lani, jer nije u pitanju samo rap, nego moram i pogoditi note. Dakle, najzahtjevnije je da se, dok pjevam, sjetim koji su mi koraci. Probe ovise o dostupnosti plesača i dvorane, ali ciljamo na to da ih odradimo barem dva puta tjedno.
Ove godine ne. Bit će zanimljivih vizuala koji se odlično stapaju s našim kretanjem na pozornici, ali ne postoji ništa skriveno na što bi trebalo obratiti posebnu pozornost.

Za kostime je, kao i prošle godine, zaslužna Nika Vrbica, poznata pod umjetničkim imenom SALICULA. Taj sam dio prepustio kreativnom timu koji predvodi Alexander Kolb iz Sjedinjenih Američkih Država. Alex je bio redatelj na Euroviziji 2017., radio je na Euroviziji 2023. te surađivao sa svjetskim imenima poput Shakire, Snoop Dogga i Justina Biebera, među ostalima, pa sa sobom donosi golemo iskustvo i jasno razumije kako treba izgledati pravi eurovizijski nastup.
Usmjerili smo se na osjećaj koji pjesma prenosi i na njezin tonalitet, nastojeći postići dobru koheziju svih elemenata te ozbiljniji dojam nego prošle godine, bez nužnog kopiranja tuđeg stila. Kostimi su još uvijek u izradi, tako da u trenutku dok ovo pišem još nisam imao priliku vidjeti ih niti isprobati.
Kao što sam već rekao, moja se specijalnost u nastupu ponajprije odnosi na audio aspekt. Što se same pjesme tiče, ona je pri prijavi na Doru morala biti dovršen proizvod, uz mogućnost tek vrlo sitnih izmjena unutar dopuštenih granica. Pjesma je nastala kao suradnja između mene (tekst i glazba), Abby Dank (tekst i glazba), kantautorice iz Sjedinjenih Američkih Država s adresom u Irskoj, te Emme Gale (tekst), koja je prošle godine pobijedila na Dori s Markom Bošnjakom i pjesmom „Poison Cake“.
Mix i masterizaciju potpisuje Krunoslav Licitar „Macola“ iz studija Red Records. On je također bio zadužen za to da se svi stemovi pjesme, prema uputama i pravilima, pravilno dostave HRT-u, što je već odrađeno i odobreno.
Što se tiče svjetlosnih efekata, taj sam dio prepustio stručnjacima u svom timu – Jakubu Ratzki iz Češke i Danielu Stridhu iz Švedske, koji su isti segment radili i za pjesmu „Extra“ prošle godine. Koncept smo osmišljavali zajedno, no samu realizaciju prepustio sam njima. Ja mogu istaknuti što mi se sviđa, a što možda ne funkcionira; to se zatim korigira i – voilà.

Imam osjećaj da se odgovor nalazi u C-dijelu pjesme kada se uklone bubnjevi, iako po meni nije nužno tekstualno najemocionalniji. Pažljivo smo kadrirali i koreografirali taj dio prije samog vrhunca u zadnjem refrenu, tako da ne preostaje ništa drugo nego čekati i vidjeti uživo.
Rekao bih da je čak i manje pritiska za samo natjecanje nego prošle godine, upravo zato što je procedura skoro identična i nije nepoznanica. Što se tiče publike i medija, ne zamaram se usporedbama previše. Tu sam da dam sve od sebe i nadam se da će ljudi to prepoznati. Ako se ne ode u Beč, makar da se nastavi slušati Memento Mori.

Mislim da ima nekoliko koraka u koreografiji koji će biti zahtjevniji za plesače, ali to je namjerno, jer mora se pružiti impresivno izvođenje ne samo u pjesmi. Sa tehničke strane, mislim da nema ničega što bi trebalo stvarati poteškoće, ali bit ćemo pametniji kada dođemo na probe u prostor HRT-a.
Nije mi nimalo važno, jer koliko znam, nema ni publike ni žirija kad se nastup vježba. Generalno, prisutnost drugih mi ne stvara dodatni pritisak; naprotiv, kao netko tko uživa u pažnji, gledatelji su dobrodošli, jednako kao i sramotni trenuci iza kulisa.

U planu je bio jedan specifičan interaktivni trenutak koji smo, iz logističkih razloga, morali izostaviti (odnosno sačuvati za neku drugu priliku), no svakako smo pripremili veći broj vizuala, trenutaka i pokreta za koje se nadamo da će se publici svidjeti i ostaviti snažan dojam.
Priprema se isključivo odvija kroz probe, da koreografija sjedne kako treba, a kada dođemo na pozornicu na kojoj ćemo nastupati, malo će se to modificirati zbog veličine pozornice u odnosu na probni prostor, i to je više-manje to. Ponovno, stvari će biti ozbiljnije kako se približava datum Dore, a do tada radimo opušteno.

Naravno da jesmo, ali nije uvijek riječ o tome da imate rekvizit samo kako bi postojao. On se mora uskladiti s cjelokupnom idejom pjesme i nastupa. Kako i što smo točno osmislili ovoga puta, publika će moći vidjeti u polufinalnom nastupu.
Nitko u timu nije važniji od drugoga. Za koreografiju se, kao i prošle godine, brine Iva Hađina, za vizuale i rasvjetu zaduženi su Jakub i Daniel, za kostime kao dio vizualnog identiteta Nika, a za kadriranje i kamere odgovoran je Alex. Naravno, sve što se osmisli mora biti u skladu s ostalim elementima – vizuali moraju odgovarati koreografiji, a koreografija vizualima. Budući da su oni zaduženi za te segmente, mi koji nismo izravno uključeni u njihovu izradu u taj dio ne interveniramo, već dajemo svoje sugestije, mišljenja i prijedloge kako bi svi u timu bili zadovoljni konačnim nastupom.
Pratim inicijalne reakcije ljudi na svoju pjesmu, ali dugoročno, to umjetniku može samo škoditi. Događaju se stvari koje sam očekivao – oni koji su favoriti zadržavaju status favorita prema pregledima. Za sebe nisam očekivao da ću biti među favoritima, pa imam privilegij da mogu iznenaditi. Komentari su većinom pozitivni, čak i više nego što sam očekivao, ali nađu se i uvrede zapakirane u kompliment, nelogične izjave, pa čak i čisti hejterski komentari. Jedino što mi smeta je kada ljudi komentiraju nešto što nije istina, primjerice da mi je izgovor engleskog loš.
Sukladno pravilima natjecanja, poslao sam finalnu verziju pjesme koja je objavljena sa spotom, i nemam namjeru mijenjati ni lirički ni instrumentalno. Ono što je svakako u planu jest napraviti hrvatsku, a možda i njemačku verziju pjesme, kako je to bila praksa gotovo svim izvođačima prije 40–50 godina.
Ne znam koliko sam se mogao promijeniti kao izvođač u tom vremenskom periodu, ali mogu reći da sam sada još otvoreniji za eksperimentiranje s drugim žanrovima i izvođačima koji nisu nužno u mom primarnom žanru.
To se nije dogodilo. Komentari drugih natjecatelja dali su mi dodatni poticaj i samopouzdanje da mogu postići rezultat u Top 5 kao netko tko prvi put predstavlja hip-hop na Dori, žanr kojeg nikad prije nije bilo.
Koliko znam, prijetnji nije bilo. Kritika je bilo i opravdanih i neopravdanih, od ljudi koji se ne bave glazbom ili nastupima. Šale su šale ako ih se tako interpretira. Ništa od toga nije promijenilo moj stav – nemam potrebu dokazivati nešto zbog komentara niti biti oprezniji u izražavanju, jer bi time izgubio dio sebe i razloga zašto su me publika i mediji zavoljeli.
Nisam upućen u ikakve teorije, osim onih standardnih pretpostavki da je netko upao na Doru preko veze.
Moja izvedba planira se u suradnji s produkcijom HRT-a i mojim timom. Ako neke naše želje nisu izvedive za HRT, naći će se drugo rješenje, ali produkcija nema kontrolu nad time kako će nastup izgledati. Nastup se planira tjednima unaprijed da bi bio izvediv sa tehničke strane, a svi elementi unaprijed su dogovoreni, tako da promjene nisu moguće. Što se žirija tiče, oni samo gledaju generalnu probu dan prije finala, što je daleko nakon što je nastup već pripremljen, tako da tada ništa ne može biti mijenjano.
Za to nema potrebe. Ne poznajem puno bivših pobjednika osobno, ali nemam osjećaj srama ili neugodnosti. Imam dobar osjećaj o tome o čemu ne pričati, koje stvari ne raditi, a ako budu zamke, ne krivim sebe što su mi postavljene. Trudit ću se prepoznati ih na vrijeme.
Tu se odmah nameće protupitanje: „Tko se uopće ubraja među favorite?“ Na papiru bih rekao da su to djevojke iz LELEKa i ZEVIN, kako se uostalom i najčešće komentira. One imaju svoj put, kao što ja imam svoj, pa sam u potpunosti usmjeren na vlastitu pjesmu i nastup. Ono što primjećujem jest tematska sličnost između pjesme „My Mind“ izvođačice ZEVIN i moje „Extra“, zbog čega znam da i ona i ja funkcioniramo na istoj valnoj duljini te da nas nadahnjuju slične stvari. To mi se sviđa.
Nisam siguran odnosi li se to na same nastupe izvođača ili na modni aspekt, no u svakom je slučaju odgovor isti – ne pratim scenski stil, već glazbeni. Način na koji će drugi izvesti svoje pjesme nema nikakve poveznice s onime što ja planiram. Svi smo ovdje kako bismo dali najbolje od sebe i ne možemo međusobno utjecati na to tko će se kako plasirati i na kraju izboriti odlazak u Beč.
Bilo je takvih situacija prošle godine i snašli smo se, tako da vjerujem u svoj tim jednako kao i u HRT da će nam pomoći u slučaju poteškoća. Ako su tehnički kvarovi u pitanju: fake it ’til you make it – nastavlja se performans kao da se problem nije ni dogodio, bez zaustavljanja.
Najiskrenije, ne mogu zamisliti nešto spektakularno što bi se uklopilo u već kreirani nastup. Volio bih jednom imati element koji do sada još nije postojao, bilo na Dori ili Euroviziji, ali za ovu godinu ne mogu tvrditi da je nešto takvo izvedivo.
Nije nimalo teško. Kao što je vrhunski producent Rick Rubin rekao: “Kada radiš nešto istinski za sebe, radiš najbolje što možeš za publiku.” Najbitnije mi je da sam zadovoljan s onim što sam stvorio i prezentirao, a publika će to prepoznati kao i prošle godine.
Takvih komentara možda je bilo prošle godine, jer smo Marko i ja bili rezerva i obojica dolazimo iz Umaga, ali to je samo zbog situacije koja je potaknula ljude da se zapitaju ima li boljih pjesama u rezervi. Taj trend će se možda zadržati još nekoliko godina, ali ove godine nitko nije radio usporedbu mene i Baby Lasagne.
Tijekom prve probe, dok smo se navikavali na veličinu pozornice i ubrzani tempo prvog dana, budući da su svih 24 natjecatelja morali odraditi probu taj dan, imao sam problema sa slušalicama koje su mi padale iz ušiju i s duplim kostimom. Nakon tri pokušaja odustao sam od slušalica i odradio sve daljnje probe, polufinale i finale bez in-ear monitora, oslanjajući se samo na zvuk glazbe u dvorani.
Najiskrenije, ne mogu zamisliti nešto spektakularno što bih dodatno uveo, a da se pritom uklopi u već osmišljen nastup, koji ionako ima svoje snažne, spektakularne trenutke. Naravno, volio bih jednoga dana imati element koji dosad nije postojao ni na Dori ni na Euroviziji, no za ovu godinu ne mogu tvrditi da donosimo nešto posve neviđeno.

Kći Gwyneth Paltrow i Chrisa Martina javno demantirala glasine o zlostavljanju vršnjaka te progovorila o studiju, karijeri i estetskim zahvatima
17 veljače 2026

Cruz Beckham napunio 21 godinu u Londonu, no izostanak Brooklyna i Nicole Peltz podsjetio na medijski praćeni obiteljski sukob
17 veljače 2026

Jedna od najomiljenijih domaćih glazbenica, Domenica Žuvela, ponovno pomiče granice vlastitog izraza i ulazi u potpuno novu fazu svoje glazbene karijere, predstavljajući pjesmu koja već nakon prvog sluha ostavlja snažan dojam i ostaje u uhu slušatelja. Novi singl pod nazivom "Pinokio" označava njezino najodvažnije glazbeno i vizualno izdanje dosad, ističući ne samo promjenu zvuka, već i njezinu hrabrost da izađe iz zone komfora te istraži intimnije i slojevitije izraze emocija i osobnog stava.
17 veljače 2026

Glumac pozvao građane na prosvjed zbog planirane izgradnje 20 farmi pilića u Sisačko-moslavačkoj županiji, ističući opasnost za zdravlje ljudi, životinje i prirodu
17 veljače 2026

Vojvotkinja od Sussexa spojila je omiljene traperice, kašmirski pulover i kultni Cartier nakit te još jednom dokazala da je manje – više
17 veljače 2026