Ritam Noir na Dori 2026.: Priča o spontanom susretu koji je prerastao u rock senzaciju – Od stepeništa Karla Rojca do Dore
Ritam Noir jedno je od onih glazbenih imena koje se na ovogodišnjoj Dori pojavljuje s jasnim identitetom, snažnom pričom i autentičnim mediteranskim potpisom. Riječ je o pulskom rock projektu koji okuplja više generacija glazbenika, povezujući desetljeća iskustva s mladenačkom energijom i suvremenim izričajem. Njihova pjesma „Profumi di Mare“ već samim naslovom priziva more, strast i mirise juga, a upravo je takav i njezin zvuk. U pitanju je rock skladba koja se oslanja na pulsku rockersku tradiciju, ali se ne boji jezičnih i stilskih iskoraka. Čakavština, talijanske fraze i moderan rock pristup stapaju se u pjesmu koja prirodno proizlazi iz prostora u kojem je nastala.
Projekt Ritam Noir započeo je gotovo spontano, iz susreta, razgovora i kreativne znatiželje, a vrlo brzo prerastao u ozbiljan autorski bend. U središtu priče nalaze se ljudi koji su godinama oblikovali istarsku i hrvatsku glazbenu scenu, ali i mladi glazbenici koji joj daju novu svježinu. Upravo taj generacijski dijalog čini Ritam Noir posebnim i prepoznatljivim. Njihova glazba ne pokušava biti trendovska po svaku cijenu, već iskrena, emotivna i ukorijenjena u vlastito iskustvo.
„Profumi di Mare“ govori o ljubavi, strasti i izboru, ali ostavlja prostor osobnoj interpretaciji svakog slušatelja. U središtu pjesme nalazi se snažna poruka o slobodi, osobito ženskoj, koja je danas važnija nego ikad. Vizualni identitet pjesme dodatno naglašava tu ideju, oslanjajući se na simboliku, ples i suptilnu dramaturgiju. Ritam Noir ne gradi priču samo kroz glazbu, već i kroz scenski nastup i estetiku.
Sudjelovanje na Dori za ovaj bend predstavlja velik iskorak i potvrdu rada, ali i priliku da se predstave široj publici. Njihov nastup donosi spoj iskustva, mladosti i snažne sinergije koja se osjeti već pri prvom slušanju. Ritam Noir na Dorinu pozornicu ne dolazi slučajno, nego kao rezultat promišljenog i predanog rada. Pred publikom je bend koji vjeruje u timski duh, autentičnost i snagu dobre pjesme. Upravo zato njihov nastup na Dori nosi potencijal da ostavi snažan trag i izvan samog natjecanja.
Kako je nastao projekt Ritam Noir i tko je inicirao okupljanje ovog jedinstvenog benda?
Za projekt Ritam Noir sastajali su se poznati pulski bubnjar Đole Macola i autor glazbe i teksta pjesme Profumi di Mare, Moris Orbanić, ujedno i najbolji šahist među bubnjarima u Puli i okolici. U razgovorima o pjesmama koje Moris Orbanić inače piše, na inicijativu Đoleta Macole, koji ga je zamolio da napiše rock pjesmu, Moris je prihvatio izazov i ubrzo se toga i latio. Vrlo je brzo postalo jasno da se iz te kreacije rađa nešto što nitko od njih nije očekivao.
Uslijedio je slučajan susret na stepeništu Društvenog centra Karla Rojca, čestog umjetničkog okupljališta mladih. Ondje je Đole susreo Isauru Niku Šeperović, koju poznaje odmalena i pamti kao djevojku iznimnoga vokalnog potencijala. Predložio joj je da im se pridruži u studiju, a sve ostalo postalo je povijest. Nikin glas i energija savršeno su se uklopili u pjesmu i vibraciju početne postave. Svima je bilo jasno da je rezultat njihova rada iznimno kvalitetna pjesma s kojom vrijedi istupiti pred širu javnost.
Tako se postupno počeo okupljati ostatak benda, a paralelno su se počeli oblikovati i planovi za prijavu na Doru. Inicijativu za okupljanje benda pokrenuo je bubnjar Đole Macola.
Pjesma Profumi di Mare odiše mediteranskim duhom. Koja je inspiracija iza nje i što želite da publika osjeti?
Možemo reći da se pjesma jednim dijelom veže uz pulski rockerski identitet, a poseban joj štih daju povremene jezične varijacije, osobito uporaba čakavštine i fraza na talijanskom jeziku. Vjerujemo da je pjesma bliska svima, bez obzira na mjesto, no upravo mi — iz Pule i okolice — podsjećamo da je riječ o škvadri s mora. A kada odrastate uz more, mnoge se ljubavne priče prirodno rađaju upravo na obali.
Kako ste spojili iskustvo veteranâ poput Đole Macole i Denisa Vitasovića s mladom energijom Larе, Enee i Isaure?
Spoj generacija bio nam je i želja i cilj. Kao što su iskusniji glazbenici željeli da ih mlađi uvedu u moderniji glazbeni izričaj, tako su i mlađi priželjkivali oslonac nekoga s bogatim iskustvom u pozadini. Željeli smo da se pjesma poveže s pulskim rockerskim identitetom, a ideja je bila i da se povezanost različitih generacija odrazi kroz povezivanje domaćih dijalekata s talijanskim i engleskim frazama. Spojili smo iskustvo i mladost te putem shvatili da se, unatoč velikoj razlici u godinama, iznimno dobro slažemo i dijelimo ugodnu, snažnu sinergiju. Vjerujemo da ovom pjesmom još jednom dokazujemo kako timski rad vodi do uspjeha. Upravo nas je kombinacija iskustva i mladenačke energije dovela do Dore. Izuzetno se veselimo Dori i s velikim zanimanjem iščekujemo kamo će nas ovaj put odvesti.
Isaura, kako je bilo vratiti se na lokalnu scenu i postati vokal benda Ritam Noir?
Nikada se zapravo nisam udaljila od lokalne glazbene scene. Pjevam od svoje šeste godine. Završila sam Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Puli, smjer klavir, a kasnije sam samostalno učila svirati gitaru i bubnjeve. Tijekom studija u Zagrebu povremeno sam pjevala u više sastava, nastupala na različitim gažama, ali i često sudjelovala u neformalnim druženjima uz karaoke. Tek po povratku kući prihvatila sam poziv benda s kojim već tri godine intenzivno surađujem. Na taj sam se način počela aktivnije baviti glazbom. Projekt Ritam Noir doživjela sam kao priliku za kreativnu avanturu i glazbeni rast uz iskusne pulske glazbenike.
Lara, iako imaš samo 16 godina, već si svirala i pjevala na sceni. Koji ti je bio najveći izazov u ovom projektu?
Glazbom se bavim već deset godina, od svoje šeste godine, a jednako toliko nastupam i na lokalnoj sceni. Nastupi me uvijek raduju jer pružaju priliku da osjetim reakciju publike, što koristim kao poticaj za daljnji osobni i glazbeni razvoj. Posebno uživam u prenošenju emocija publici. Najveći izazov za mene bilo je samo sudjelovanje u ovako velikom i kompleksnom projektu na ovoj razini. Projekt je zahtijevao visoku razinu glazbenih sposobnosti i scenskih vještina, no rad u okruženju iskusnih glazbenika bio je iznimno ugodan. Pripremali smo scenski nastup za veliku pozornicu i snimali videospot, što su za mene potpuno nova iskustva. Kao jedna od najmlađih sudionica koje su nastupile na Dori, iznimno sam zadovoljna i s nestrpljenjem iščekujem nastup.
Enea, osim što sviraš gitaru i klavir, restauriraš instrumente. Koliko ti ta tehnička strana pomaže u bendu?
Moja tehnička strana, rekao bih, u velikoj mi mjeri pomaže u radu s bendom. Kao što tehnički razmišljam o gitarama i ostalim instrumentima — njihovim popravcima i podešavanjima — tako tehnički pristupam i samom sviranju. Posebno težim preciznosti i finesi u izvedbi te se trudim taj pristup prenijeti i u ovaj projekt. Kao dijete uvijek sam volio pjevati, no moja formalna glazbena edukacija započela je s osam godina, i to na sintesajzerima, što je kasnije preraslo u sviranje klavijatura. Uz to sam se bavio folklornim plesovima i nastupao s lokalnim Kulturno-umjetničkim društvom Društvo Perojskih Crnogoraca 1657.
S alatima sam u „prijateljskim odnosima“ od djetinjstva, pa sam se, kada sam se na prijelazu iz osnovne u srednju školu počeo baviti gitarom, samostalno upuštao u detaljnije postupke njezina podešavanja. Ni elektronički popravci i preinake nisu mi strani, a u tim poslovima posebno uživam. Suradnja s ovim bendom, a osobito sa starijim i iskusnijim glazbenicima, za mene je iznimno zadovoljstvo te se silno veselim našem nastupu na Dori.
Đole, tvoj bubnjarski opus je impresivan. Kako je iskustvo od preko 50 godina oblikovalo ritam u Profumi di Mare?
U suradnji s mlađim glazbenicima i upoznavanju s novijim rock-izričajima pronašli smo kompromis između klasičnog rocka i modernijih rock izvedbi. I Ulika i Enea mladi su rockeri koji su željeli svirati nešto uzbudljivo i energično, što se u potpunosti uklapa u moj glazbeni stil. Tijekom svojih pedeset godina glazbenog iskustva surađivao sam s bendom Atomsko sklonište, Alenom Vitasovićem, Dadom Topićem, Radom Šerbedžijom i, naravno, Liviom Morosinom, s kojim sam i danas aktivan. Ovo iskustvo rada s mladim, ali iznimno kvalitetnim glazbenicima za mene je novo, ali ujedno i vrlo osvježavajuće. Nadamo se da će bend Ritam Noir biti prepoznat i prihvaćen od publike. Veselim se nastupu na Dori, ali i svemu što nas čeka nakon nje.
Denis, što za tebe znači spoj tradicije i modernog u ovom projektu?
Za mene je ovaj projekt s mlađim snagama bio snažan izvor nove energije. Iznimno mi je drago što sam prepoznat kao kvalitetan i iskusan bas-gitarist te sam pozvan sudjelovati u ovom projektu. Glazbom se bavim od 1988. godine te sam surađivao s Francijem Blaškovićem i Liviom Morosinom, a i dalje sam aktivan s Alenom Vitasovićem. Veselim se nastupu na Dori sa svojim mlađim kolegama, kao i dijeljenju pozornice sa svojim dugogodišnjim prijateljem Đoletom Macolom.
Ples i vizualni identitet važan su dio Ritam Noira. Kako ples doprinosi atmosferi nastupa?
Pjesma nam se svima odmah svidjela, no svatko ju je doživio i protumačio na svoj način — i upravo tako treba biti, osobito kada je riječ o glazbi. Priča govori o tome kako svatko od nas mašta o onoj posebnoj osobi koja će nas oboriti s nogu. Čak i kada se ta osoba pojavi, bilo u stvarnosti ili u mašti, često ne pokazujemo odmah svoje osjećaje: glumimo nezainteresiranost, držimo određeni gard, sve dok nam interes ne bude uzvraćen. A tada tek počinju zanimljive priče.
Kako je mediteranski identitet i duh Istre utkan u sam zvuk Profumi di Mare?
Profumi di Mare rock je pjesma o ljubavi i strasti, temi koja mnoge prati kroz život. Željeli smo energičnu, privlačnu i vedru pjesmu, što nam je Moris Orbanić u potpunosti omogućio. Pjesma lako ostaje u uhu i vjerujemo da će je publika dobro prihvatiti.
Temeljna ideja pjesme polazi od stava da u današnjem svijetu žena ima pravo izbora. Poruka pjesme jest da je na kraju upravo žena ta koja bira, iako svima ostavljamo prostor da je interpretiraju na svoj način te se veselimo čuti različita mišljenja o našoj tematici.
Kako ste pristupili snimanju spota i stvaranju vizualnog identiteta pjesme?
U videospotu smo se odlučili za pristup kojim smo željeli poručiti da na kraju ipak „dame biraju“, jer je i vrijeme u kojem živimo takvo. Ovo je doba osviještenih mladih žena koje se ne ustručavaju preuzeti glavnu riječ u muško-ženskim odnosima, a mnogi će se muškarci složiti da su dame danas postale vrlo izbirljive. Stoga se u završnici spota, kada mladić potrga kavez i priđe djevojci koja ga promatra, ona odlučuje predomisliti i reći: „Neka, hvala, razmislit ću još malo.“ Videospot je specifičan oblik izražavanja jer zahtijeva određeni odmak od same glazbe i pjevanja. Smatram da su naši kreativci Darko i Mladen iz produkcije Redesign Films iz Pule taj zadatak odradili izvrsno.
Ako ovo čitaju — dečki, veliko hvala na svim idejama, prijedlozima, trudu i ustrajnosti; učinili ste ovaj projekt većim. Posebnu zahvalu upućujemo i plesaču Ivanu Bedalovu, koji nam se pridružio u posljednji trenutak te je zbog nas skratio godišnji odmor. Strpljivo je čekao svoj dio snimanja, iako ni mi uvijek nismo znali što slijedi, a sve je odradio vrhunski i iznimno profesionalno — unatoč tome što se veći dio vremena smrzavao u hladnoj dvorani, što se u spotu, srećom, ne vidi.
Kako se osjećate sada kada Profumi di Mare ide na Dorinu pozornicu?
Iznimno smo uzbuđeni — mnogi bi željeli biti na našem mjestu, a neki i jesu. Velika je ovo stvar jer se ne nastupa svaki dan na Dori i na nacionalnoj televiziji pred najširom publikom. Prije svega, riječ je o dragocjenom iskustvu: izaći iz zone komfora, izložiti svoj rad javnosti, dopustiti drugima da komentiraju, biraju, hvale ili kritiziraju. Nadamo se da će iskustvo biti pretežno pozitivno, veselimo se upoznavanju novih ljudi i dobroj atmosferi s ekipom u Zagrebu. Naravno, nadamo se i dobrom plasmanu — zasad je to sve o čemu razmišljamo.
Sudjelovanje na Dori velika je prilika. Što znači za Ritam Noir nastup na nacionalnoj sceni?
Za nas odlazak na Doru predstavlja velik, zasad i najveći uspjeh. Budući planovi postoje, no trenutačno smo u potpunosti usmjereni na predstavljanje sebe i svog rada na nacionalnoj televiziji.
Koliko ste uzbuđeni zbog nastupa na Dori i što očekujete od ovog iskustva?
Iznimno smo uzbuđeni zbog ove prilike. Nemamo velika očekivanja, iako se, naravno, nadamo pobjedi — no taj ćemo dio priče tek vidjeti. Veselimo se otkriti kamo će nas ovaj put odvesti. Nebo je granica.
Što publika može očekivati od Ritam Noira u narednoj godini – nove pjesme, nastupe ili možda suradnje?
Trenutačno smo u potpunosti usmjereni na Doru — razmišljamo kako se što bolje predstaviti, a najveća nam je želja da pjesma zaživi, da je publika zavoli i da se rado sluša na radijskim postajama. Mi smo izvrsna ekipa i vjerujem da ćemo i ubuduće imati mnogo kreativnih ideja, stoga suradnju s dobrom ekipom uvijek rado prihvaćamo.
Grupa LELEK, mladi, ali već prepoznatljivi vokalni sastav hrvatske glazbene scene, ove će se godine ponovno predstaviti na Dori 2026. s pjesmom Andromeda, skladbom koja spaja duboku emotivnu naraciju s jedinstvenim etno-pop izričajem.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida
Legendarni nogometaš objavio fotografije iz snježnog okruženja, a pažnju su ponovno privukla njegova leđa prekrivena tetovažama i priča koja stoji iza njih
Lara Demarin vraća se na Dorinu pozornicu s pjesmom „Mantra“, donoseći novu energiju i osobni izričaj koji je već osvojio hrvatsku glazbenu publiku. Njeno ime proteklih godina postalo je sinonim za predanost, strast i umjetničku autentičnost. Iza nje stoji glazbeničko obrazovanje, iskustvo u zborovima i pratećim vokalima, ali i niz samostalnih nastupa koji su oblikovali njezin jedinstveni stil. „Mantra“ je pjesma koja spaja plesne ritmove, etno elemente i snažan emotivni naboj, a iza nje stoji tim iskusnih autora i producenata, uključujući Laru, njezinog brata Luku, Roberta Aralicu i Hrvoja Domazeta.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Grupa LELEK, mladi, ali već prepoznatljivi vokalni sastav hrvatske glazbene scene, ove će se godine ponovno predstaviti na Dori 2026. s pjesmom Andromeda, skladbom koja spaja duboku emotivnu naraciju s jedinstvenim etno-pop izričajem.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.