Petar Brkljačić za HELLO!:“Pobjeda nije jedini cilj, važno mi je dotaknuti ljude glazbom”

Petar Brkljačić je čovjek koji se uspinje na dvije strme planine istovremeno – balansira između profesije profesora informatike i ambicije glazbenika, a da se ni na jednom području ne osjeća kao da je nešto žrtvovao. No, koliko je lako biti uspješan u oba svijeta, možda bi samo on mogao odgovoriti. U njegovoj glazbi ne postoji razlika između osobne emotivnosti i umjetničkog stvaralaštva, a pjesma “Kraj” nije samo glazbeni broj, već duboko emotivan odraz njegova života.

Petar Brkljačić povezuje tradicionalne glazbene elemente s modernim izričajem

Svojom iskrenošću i autentičnošću uspijeva povezati tradicionalne glazbene elemente s modernim zvukovima, stvarajući tako pjesme koje nadmašuju žanrovske okvire. No, to je samo početak. Za svoj nastup na Dori 2025. godine Petar priprema scensku predstavu koja obećava biti emocionalna, iznenađujuća i, naravno, nezaboravna.

PROČITAJTE: Od Petra Brkljačića se očekuje puno, a pjesma “Kraj” je trenutno njegov vrhunac moći

Kroz sve svoje radove, od “The Voice” do pjesme “Sakrij me u dlanove”, Petar je naučio da je najvažnije ostati vjeran sebi, unatoč kritikama i pritiscima. Kako će se nositi s izazovima koji dolaze? Koliko ga motivira konkurencija na Dori? U ovom intervjuu, Petar Brkljačić otkriva svoju strast prema glazbi, tajne nastupa koji dolaze, te ambicije koje ne prestaju, bez obzira na ishod natjecanja. Upoznajte umjetnika koji vjeruje da je svaki korak na njegovom glazbenom putu vrijedan truda.

Petre, kako si uspio balansirati između uloge profesora informatike i glazbene karijere? Jesu li tvoji učenici svjesni tvoje glazbene strane?

Balansiranje između dva tako različita područja zahtijeva puno organizacije, ali vjerujem da je moguće kada voliš oboje. Moji učenici svakako znaju za moju glazbenu karijeru jer sam uvijek volio dijeliti s njima svoja iskustva. Neki od njih dolaze na moje nastupe, dok im također nastojim pokazati kako je moguće uspjeti u različitim disciplinama ako se to iskreno voli. Glazba mi daje inspiraciju koja se odražava i na moj posao profesora – kroz kreativnost u nastavi i u pristupu svakom učeniku.

Pjesma “Kraj” nosi snažnu emociju. Možeš li podijeliti s nama osobno iskustvo ili događaj koji te inspirirao za njezino stvaranje?

Pjesma “Kraj” nastala je iz jednog teškog, ali i duboko emotivnog iskustva. Kroz život svi mi prolazimo kroz gubitke – bilo to gubitak voljene osobe, promjena u životnim okolnostima ili završetak važnog razdoblja. Ta pjesma je moj način da obradim i izrazim te emocije. Događaj koji me inspirirao bio je osobni gubitak, no u pjesmi nisam želio da sve bude previše doslovno – želio sam da publika osjeti univerzalnost tih osjećaja.

Eurosong je tvoj san od malih nogu. Što misliš, što tvoja pjesma “Kraj” može ponuditi europskoj publici što druge pjesme možda ne mogu?

Pjesma “Kraj” nosi univerzalnu poruku o emotivnim trenucima s kojima se svi mogu poistovjetiti. Osim toga, vjerujem da spaja tradicionalne glazbene elemente s modernim zvukovima, stvarajući time nešto autentično.

PROČITAJTE: Može li Petar Brkljačić s pjesmom “Kraj” osvojiti Doru?

Europska publika cijeni iskrenost, duboku emociju i istinsku povezanost izvođača s pjesmom. Nadam se da će “Kraj” odražavati tu autentičnost, kao i moju strast prema glazbi i umjetnosti.

Kako si se osjećao kada si saznao da si izabran za sudjelovanje na Dori 2025.? Jesi li očekivao takav ishod?

Isprva, osjećao sam veliku dozu uzbuđenja i ponosa. Biti dio Dore, pogotovo ove godine, je ogromna čast. Nisam znao što očekivati, ali uvijek sam vjerovao u svoju pjesmu i u to što ona može donijeti. Nije bilo lako doći do tog trenutka, ali vjerujem da je svaki korak na tom putu bio vrijedan truda.

U glazbenom showu “The Voice” pokazao si raskoš svog talenta. Kako su ta iskustva oblikovala tvoj pristup nastupu na Dori?

“The Voice” je bilo nevjerojatno iskustvo koje mi je omogućilo da se izrazim u pravom svjetlu. Naučio sam kako se nositi s pritiscima, kako zadržati svoju autentičnost i kako se povezati s publikom, što je ključan dio nastupa na Dori. Iskustva iz tog showa pomogla su mi da dodatno razvijem svoj scenski nastup i način na koji interpretiram pjesme.

Kao producent i skladatelj, koliko je izazovno bilo raditi na pjesmi “Kraj” u usporedbi s tvojim prethodnim radovima?

Svaka pjesma ima svoj izazov, ali “Kraj” je za mene bio posebna pjesma jer sam u njoj želio spojiti emotivnu dubinu s produkcijom koja će to dočarati. Pjesma je zahtijevala puno introspekcije, a kao producentu, izazov mi je bio ući u samu suštinu onoga što želim komunicirati.

PROČITAJTE: Upoznajte bolje Petra Brkljačića

Iako sam i ranije radio na pjesmama koje su nosile emociju, “Kraj” mi je donio drugačiji izazov u pogledu zvuka i atmosfere.

Možeš li nam otkriti nešto o scenskom nastupu koji pripremaš za Doru? Hoće li biti iznenađenja za publiku?

Nastup će biti emotivan i vizualno upečatljiv, s fokusom na prenošenje osjećaja pjesme. Neću otkrivati sve detalje, ali mogu reći da će biti nekoliko iznenađenja koja će pridonositi snazi same pjesme. Cilj mi je da publika osjeti svu dubinu pjesme kroz izvedbu, a scenski nastup će biti u tom smislu samo dodatna dimenzija.

Kako si se nosio s kritikama i pritiscima tijekom svoje glazbene karijere, posebno nakon sudjelovanja u popularnim TV emisijama?

Kritike su uvijek prisutne u glazbenoj industriji, ali nastojim ih prihvatiti kao priliku za rast. Ne možete svima udovoljiti, ali možete biti vjerni sebi i svojoj glazbi. Na “The Voice” sam naučio da je najvažnije ostati vjeran svom unutarnjem umjetniku, bez obzira na tuđe mišljenje. Svaka kritika mi pomaže da postanem bolji i jači.

Tvoja pjesma “Sakrij me u dlanove” dobila je sjajne reakcije. Kako si doživio taj uspjeh i je li utjecao na tvoje daljnje glazbene projekte?

Reakcije su bile nevjerojatne i to je bio jedan od trenutaka kada sam shvatio koliko glazba može dotaknuti ljude. Taj uspjeh mi je dao vjetar u leđa i potaknuo me da nastavim stvarati, još više istražujući zvukove koji odražavaju moje osobne emocije. Uvijek želim stvoriti pjesme koje će dirnuti ljude, a “Sakrij me u dlanove” je bio korak prema tome.

Kao glazbenik iz Splita, koliko je dalmatinska glazbena scena utjecala na tvoj stil i stvaralaštvo?

Inače, da ispravim, iz Solina sam. To je mali gradić pokraj Splita. Dalmatinska glazbena scena imala je utjecaj na moj stil jer sam odrastao uz taj zvuk. Glazba iz ovog kraja je duboko emotivna i iskrena, a to je nešto što nastojim unijeti u svoje stvaralaštvo. Dalmatinski melos više-manje, ali mješavina tradicije i modernog zvuka, osnova je mog glazbenog izraza, ali želim ići i korak dalje, spajajući te elemente sa suvremenim stilovima.

Što misliš o konkurenciji na ovogodišnjoj Dori? Postoji li netko čiji nastup posebno iščekuješ? Znamo da neke nove izvođače i privatno poznaješ…

Zadnjih godina Doru odlikuje stvarno kvalitetna konkurencija i svake godine je iznimno uzbudljivo vidjeti tko će se istaknuti. Osobno, volim pratiti sve izvođače jer svaki ima svoj jedinstveni pristup. Ima nekoliko novih imena čiji nastupi i pjesme osobno iščekujem s velikim interesom. Svi imamo svoje specifične kvalitete, a natjecanje na Dori uvijek donosi mnogo iznenađenja.

 Loading ...

Kako vidiš svoju glazbenu karijeru nakon Dore, bez obzira na ishod natjecanja?

Bez obzira na ishod, Dora je za mene već velika platforma koja mi omogućuje da se predstavim široj publici. Pobjeda nije jedini cilj – važno mi je da nastavim stvarati glazbu koja će dotaknuti ljude. Nakon Dore, želim nastaviti raditi na novim projektima, istraživati nove zvukove i povezivati se s publikom.

Koji su najveći izazovi s kojima si se suočio tijekom priprema za Doru?

Pripreme za Doru donose mnoge izazove, ali najteže je uskladiti sve tehničke aspekte s onim emocionalnim. Pjesma poput “Kraj” zahtijeva puno introspekcije i pažnje u izvedbi, a scenski nastup mora biti usklađen s tom emocijom. Također, uvijek postoji pritisak oko vremena – svaka sekunda na pozornici mora biti savršena, i to je uvijek izazov. Ipak, vjerujem da će svi ovi izazovi rezultirati u snažnoj izvedbi koja će biti stvarno posebna.

Kako bi opisao svoj glazbeni stil onima koji te još nisu imali priliku čuti?

Moj glazbeni stil je mješavina emotivnih balada, suvremenih zvukova, rekao bih fuzija više stilova. Pjesme su često introspektivne, ali ne boje se nositi i s teškim emocijama i životnim pitanjima. Volim spajati melodiozne linije s modernim aranžmanima, a moj cilj je uvijek da pjesme donesu nešto iskreno i povezano s publikom.

Postoji li neki poseban ritual ili priprema koju prakticiraš prije nastupa?

Prije nastupa, uvijek se volim opustiti i fokusirati na emociju koju želim prenijeti kroz pjesmu. Možda to zvuči pomalo klasično, ali meditacija mi pomaže da se smirim i da zadržim koncentraciju. Također, volim nekoliko minuta biti u tišini, samo s muzikom u ušima, kako bih se povezivao s pjesmom. To je trenutak u kojem ulazim u svoju “zonu” i dopuštam pjesmi da izađe iz mene na najbolji mogući način.

Kako se nosiš s tremom i nervozom prije velikih nastupa poput Dore?

Trema je prirodan dio svakog velikog nastupa, ali naučio sam je kanalizirati u pozitivnu energiju. Prvo se fokusiram na pripremu, provodim puno vremena u vježbanju, a onda se podsjećam na to da je najvažnija povezanost s publikom. Nervozu koristim kao motivaciju da dam sve od sebe, jer kada osjećam uzbuđenje, znam da imam priliku stvoriti nevjerojatan trenutak.

Kao profesor, kako motiviraš svoje učenike da slijede svoje snove, baš kao što ti slijediš svoj?

Motivacija je ključna, a kao profesor nastojim biti uzor svojim učenicima, ne samo u nastavi, već i u životu. Naglašavam im važnost rada, posvećenosti i vjerovanja u sebe, jer samo kroz trud i strast mogu ostvariti svoje snove. Također, dijelim svoja iskustva s njima, ukazujući na to da uspjeh nije uvijek trenutan i da je put prema njemu prepun izazova. No, ako voliš ono što radiš, nikad nećeš odustati.

Što bi poručio mladim glazbenicima koji tek započinju svoj put u glazbenoj industriji?

Mladim glazbenicima bih poručio da ostanu vjerni sebi, da ne podlegnu trenutcima nesigurnosti i da se usmjere na vlastiti kreativni put. Glazba je, na kraju, umjetnost i izuzetno je osobna, pa je važno razvijati svoj prepoznatljiv glas. Neka ne odustanu od svojih snova, iako put može biti dug i pun izazova, jer uspjeh dolazi s radom, ljubavlju prema onome što rade i upornošću.

Kako provodiš slobodno vrijeme kada nisi zaokupljen glazbom ili predavanjem?

Kad imam slobodnog vremena, volim provoditi ga s obitelji i prijateljima. Obožavam prirodu, pa često idem na duže šetnje ili kratke izlete, obožavam putovanja. Također, volim čitati, osobito knjige koje se bave psihologijom i filozofijom. Slobodno vrijeme mi je prilika da se opustim i napunim energiju za sve obaveze koje imam.

Ako bi mogao surađivati s bilo kojim glazbenikom, domaćim ili stranim, tko bi to bio i zašto?

Vezano uz domaće glazbenike, ima dosta izvođača s kojima bi rado surađivao. Neki od njih su Damir Urban, Gibonni, Božo Vrećo, itd.. Od međunarodnih zvijezda, volio bih raditi s Loreen, Olafurom Arnaldsom, Ry X-om. Svi spomenuti glazbenici su virtuozni u izražavanju osjećaja kroz glazbu, što je nešto s čim bih volio raditi i stvarati.

Kako bi ocijenio trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatraš li da se svake godine vidi napredak?

Organizacija Dore svake godine postaje sve bolja i profesionalnija, a HRT zaslužuje pohvale za svoj trud u tome. Vidljiv je napredak, pogotovo u tehničkom smislu, kao i u angažmanu na promociji natjecanja. Svaka nova Dora donosi novi nivo kvalitete, a cijeli tim iza natjecanja čini sve kako bi pružio najbolji mogući show i priliku izvođačima.

Jesi li zadovoljan načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što bi možda volio da se unaprijedi?

Smatram da HRT čini dobar posao u promociji, ali uvijek ima prostora za napredak, kao u svemu.

Kakvo je tvoje iskustvo s produkcijskim timom HRT-a? Osjećaš li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu?

Tim HRT-a s kojim sam imao priliku raditi bio je izuzetno profesionalan i posvećen. Osim tehničke podrške, osjećao sam da su se trudili pružiti izvođačima svu kreativnu slobodu. Kvaliteta produkcije uvijek raste, a suradnja sa stručnjacima iz tog područja definitivno pridonosi uspjehu natjecanja i nastupa.

Misliš li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori, kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong?

Iako je Dora već na visokom nivou, svakako mislim da se uvijek može ulagati više u vizualne elemente i scenske nastupe. To bi pomoglo u privlačenju šire publike, pogotovo mlađih generacija koje sve više cijene kvalitetnu produkciju. Možda bi trebalo uložiti u modernizaciju scenskih efekata i dizajna kako bi natjecanje bilo još atraktivnije.

Koliko je, po tvom mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje? Smatraš li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike?

Dora je i dalje izuzetno relevantna kao platforma za glazbene talente u Hrvatskoj, ali uvijek postoji prostor za napredak u smislu privlačenja šire europske publike. Moglo bi se više ulagati u modernizaciju svih segmenata Dore, kako bi bio konkurentniji ostalim europskim izborima. No, svakako se vidi da HRT ulaže napore da natjecanje bude bolje iz godine u godinu.

Iz tvoje perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji? Što je, prema tvom mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju i smatraš li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Za mene, najbolji hrvatski predstavnik na Eurosongu bio je Riva, koja je 1989. godine osvojila Eurosong. Nisu bili samo talentirani, već su imali pjesmu koja je spojila zvuk tadašnje popularne glazbe s europskim ukusom. Tu je i Baby Lasagna koji se upisao u povijest. Za uspjeh na Eurosongu, ključna je originalnost, emotivna povezanost s pjesmom i pravo balansiranje između kvalitete glazbe i scenske izvedbe. Smatram da su pobjednici Dore obično pravi izbor jer predstavljaju široku paletu talenta i inovacije.

Što misliš o ovim “usiljenim” favoritima koje se redovno tiska po medijima, uvijek istih 5 imena…

To je uvijek interesantna tema. Ponekad mediji vole isticati “favorite”, no smatram da prava kvaliteta dolazi iz neočekivanih mjesta. Važno je da natjecanje bude otvoreno i da se svim izvođačima pruži jednake šanse. Favoriti često ne nose uvijek najbolju glazbu, već onu koja je najkomercijalnija ili najpoznatija. Ja se više fokusiram na samostalno stvaranje nečega posebnog.

Top 5 pjesama po tebi za ovogodišnju Doru i tko bi trebao pobijediti…

Nikad nemam favorite prije live showa. Pitajte me kad završe polufinala.