Iskreno, nikada se nisam pitala što je normalno. Stvarala sam glazbu kakvu sam slušala i voljela. Možda se kod nas takav zvuk smatra neobičnim, ali meni je bio posve prirodan. Nisam pokušavala biti drugačija – jednostavno sam bila svoja.


Ako biste nekoga tko nikada nije čuo za nju pitali tko je Zevin, odgovor bi bio jednostavan i složen u isto vrijeme. Zevin je ime pod kojim Nives Cilenšek živi svoju kreativnost, spajajući glazbu, vizualnu umjetnost i storytelling u jedinstvenu cjelinu. Ona nije alter ego – ona je produžetak Nivesine znatiželje, emotivnosti i opsesije stvaranjem. Sve što radi proizlazi iz iskrene potrebe da razumije sebe i svijet oko sebe. No misterij ostaje u tome kamo će je ta energija odvesti, jer ni sama često ne zna odgovor unaprijed. Zevin voli ostaviti prostor da se stvari otkrivaju kroz glazbu i vrijeme.
Od najranijih dana, Nives se nije pitala što je „normalno”. Stvarala je glazbu koju je voljela, zvuk koji joj je bio prirodan. Nikada nije pokušavala biti drugačija – jednostavno je bila svoja. I upravo ta iskrenost privukla je publiku, osobito mlađu generaciju, koja osjeća energiju i poruku u svakoj njezinoj pjesmi. Publika različito interpretira njezin rad, a to Zevin smatra suštinom umjetnosti – svatko u njoj pronalazi nešto svoje.
Dubina njezinih pjesama često se skriva iza razigrane ili vesele forme, a inspiracija dolazi iz svijeta u kojem je odrastala i crtani filmovi koje je gledala. Glazba je došla kasnije, kao odgovor na sve to, i postala kanal za izražavanje emocija, bijesa i znatiželje. Visualni identitet, nastup i koncept iznimno su joj važni, no zna i da minimalizam često nosi još veću snagu. Storytelling joj je uvijek bio bitan; oduvijek je željela biti redateljica filma, animacije i pokreta. Sada sve to ostvaruje kroz glazbu, jer ljudi žele vidjeti i osjetiti priču, ne samo čuti pjesmu.
Zevin je multimedijalna umjetnica koja se ne boji pomaknuti granice. Na Dori 2026. predstavlja pjesmu „My Mind”, dinamičan pop hit nastao u suradnji s producentom Jerryjem, koji istražuje unutarnju dilemu: ostati i graditi ovdje ili otići u svijet vani. Tekst i vizualni identitet pjesme donose snažnu poruku o samosvijesti, pripadnosti i oslobađanju vlastitog identiteta. Pjesma je i intimna i javna, oslobađa jer izgovara ono što mnogi osjećaju, a ne kažu, i izlaže jer je iskrena.
Na Dori Zevin dolazi sa stavom, modernim popom i snažnim storytellingom, ali i s jasnom vizijom da ne kopira, već donosi nadogradnju. Nastup je planiran do najsitnijeg detalja, no spontano proizlazi iz pripreme. Svaka sekunda ima smisla i pokazuje koliko je uloženog truda uloženo. Dio nastupa zadržava za sebe – misterij je sastavni dio estetike. Publika može očekivati nešto što do sada nije viđeno na Dori, energiju i originalnost koje su Zevin i njezina ekipa stvorili sami.
Zevin ističe kako ne postoji konflikt između Nives i nje same – jedno bez drugog ne postoji. Ona zna koristiti pritisak i viralnost u svoju korist, ali nikada ne zanemaruje svoju autentičnost. Ne prilagođava se tuđim očekivanjima, već ostaje vjerna sebi. Natjecateljski aspekt joj je važan, no prioritet je uvijek identitet i iskrenost. Ideja da pobjeda ili kompromis mogu ugroziti njezin umjetnički integritet ne dolazi u obzir.
Publika, domaća i međunarodna, prepoznaje njezin talent, a njezina energija i kreativnost čine je favoritom Dore 2026. „My Mind” je pjesma koja ne samo da otkriva unutarnji svijet umjetnice, već i inspirira sve koji traže svoj glas u kreativnom kaosu modernog svijeta.
Zevin je dokaz da se autentičnost i profesionalnost mogu spojiti, a da pri tome identitet ostaje netaknut. Ona dolazi na Doru da pokaže koliko daleko možeš stići kada ostaneš vjeran sebi. I dok pozornica očekuje nastup, Zevin donosi više od pjesme – donosi iskustvo, priču, energiju i viziju koja ostavlja dojam. Svaka nota, svaki vizualni detalj i svaka emocija dio su njenog svijeta, a publika je pozvana da ga osjeti i protumači sama.
Ovo je priča o umjetnici koja stvara bez kompromisa, koja spaja glazbu i vizualnu umjetnost u jedinstvenu cjelinu i koja na Dori 2026. dolazi da osvoji publiku – ne samo svojom pjesmom, nego i svojom osobnošću. Zevin nije samo ime na plakatu – ona je iskustvo, vizija i energija koja pomiče granice.
Rekla bih da je istina to da sam vrlo znatiželjna, emotivna i opsjednuta stvaranjem. Sve što radim proizlazi iz iskrene potrebe da razumijem sebe i svijet oko sebe. Misterij je možda to kamo će me ta energija odvesti dalje – ne zato što to svjesno skrivam, nego zato što ni sama uvijek unaprijed ne znam odgovor. Volim ostaviti prostor da se stvari otkrivaju kroz glazbu i vrijeme.
Nikada nisam imala osjećaj da se te dvije strane razdvajaju. Zevin nije alter ego, nego ime pod kojim živim svoju kreativnost. Sudari se ne događaju između Nives i Zevin, nego između razuma i srca – između potrebe da budem kreativna i stvarnosti u kojoj moraš biti organiziran, profesionalan i odgovoran. Možda je jedina razlika u tome što Nives održava strukturu, a Zevin si dopušta kaos. No jedno bez drugoga ne postoji.

To nije bijeg. Kroz glazbu, vizuale i estetiku uvijek sam iskrena i pokazujem stvarnost. Zevin je način izražavanja mojih ideja, emocija i pitanja koja imam o svijetu. Glazba mi pomaže smiriti misli te kanalizirati emocije, bijes i znatiželju. Ona je intimna, ali istodobno i javna. Volim kada inspiriram ljude, osobito mlađu generaciju, i kada se kroz umjetnost međusobno povezujemo i dajemo nadu.
Ne. Volim kada publika moj rad tumači na različite načine. To je i smisao umjetnosti – svatko u njoj pronalazi nešto svoje. U mojim pjesmama često postoji dubina koja se možda ne uočava na prvi pogled jer zvuče veselo ili razigrano. Volim ozbiljnije teme oblikovati u vedriju formu.
Definitivno su me više oblikovali svijet u kojem sam odrastala i crtani filmovi. Glazba je došla kasnije, kao odgovor na sve to.

Vizualni identitet, nastup i koncept iznimno su mi važni, no voljela bih ostvariti i potpuno minimalističan projekt. Znam da imam stav i bez boja i velikih vizuala – minimalizam često nosi još snažniju poruku. Storytelling mi je uvijek bio bitan. Oduvijek sam željela biti redateljica – filma, animacije, pokreta. S vremenom sam shvatila da sve to mogu ostvariti kroz glazbu. Ljudi danas žele i vidjeti i osjetiti priču, a ne samo čuti pjesmu. Vizualna smo bića i živimo u svijetu konteksta i energije.
Ništa ne bih mijenjala. Sve me dovelo ondje gdje sam danas. Najponosnija sam na to što sam slušala sebe od najranije dobi, čak i kada sam imala prilike koje su izgledale „velike“, ali nisu bile moje. Reći „ne“ zahtijeva hrabrost, osobito kada si vrlo mlad. Ponosna sam i na to što nisam ugasila onu mladenačku vatru u sebi.

I jedno i drugo. Pritisak najčešće stvaram sama jer stalno želim biti bolja. No imam publiku koja nije vezana uz jednu pjesmu ili jedan stil – ona raste sa mnom, bez obzira na viralnost, i to mi daje slobodu.
Sve ovisi o tome što očekuješ od sebe. Ne uspoređujem se s drugima – važno mi je da svaki put budem bolja nego jučer. Istodobno, mladima danas nije lako jer često nemaju dovoljno podrške, a glazbena industrija i diskografske kuće više ne funkcioniraju kao prije.

Kada pjesmu mogu poslušati sto puta i ona me i dalje „pogodi“ (smijeh), znam da je to to. Mislim da je riječ o intuiciji – osjetiš kada je nešto doista tvoje.
Iskreno, to još nisam u potpunosti procesuirala. Veseli me mogućnost da pokažem što mladi ljudi mogu stvoriti sami, iz upornosti i vizije. Posebno se radujem tome što kao mlada autorica donosim novi zvuk na ovim prostorima. Već sada osjećam velik interes i podršku, što mi iznimno znači.

Cijeli sam život autsajderica koja voli pomicati granice. To mi je i cilj – donijeti nešto što kod nas još ne postoji.
Ne. Da sam se vodila tuđim prosudbama, nikada ne bih stajala na pozornici. Vjerujem da postoji publika – i domaća i međunarodna – koja je spremna na nešto novo.

Nastala je u razdoblju unutarnje dileme: ostati i graditi ovdje ili otići u inozemstvo i rasti ondje. Pokušavala sam razjasniti što znači „dom“, što znači „uspjeh“ i je li moguće imati oboje.
Govori o unutarnjem dijalogu – o odluci hoćeš li ostati i ovdje graditi novi zvuk ili otići u inozemstvo. O pronalaženju ravnoteže između ambicije i pripadnosti te o prihvaćanju vlastite kulture i podrijetla.

I jedno i drugo. Oslobađa jer izgovaram ono što mnogi osjećaju, a ne izgovaraju. Izlaže jer je iskrena. Ako umjetnost nije barem malo opasna – nije moja.
Nastup je vrlo planiran. Volim spontanost, ali ona proizlazi iz pripreme. Želim da svaka sekunda ima smisla i da se vidi koliko je uloženo.

Definitivno, nešto takvo na Dori dosad nije viđeno. Publika može očekivati novu energiju – ženu na pozornici sa stavom, modernim popom i snažnim storytellingom. Ne dolazim kopirati, nego donijeti nadogradnju. Dolazim ostaviti dojam.
Sve ima svoj razlog, ali ne mora sve biti objašnjeno. Volim kada publika nešto osjeti i sama protumači. Misterij je dio estetike.

To bi bila potvrda da se može daleko doći bez kompromisa prema sebi, bez obzira na to odakle dolaziš. Ako imaš disciplinu i viziju, sve je moguće. Najvažnije mi je da moj identitet ostane netaknut.
Ne bih mijenjala sebe kako bih se svidjela. Prilagodba produkciji i kontekstu dio je profesionalnosti, ali identitet se ne dira. Eurovizijska publika često voli hrabre i nekonvencionalne pristupe, osobito mlađa generacija.

Vrlo mi je važan natjecateljski aspekt. Dolazim s natjecateljskim stavom. Ovo je natjecanje i dolazim dati maksimum. Poruka je važna, ali ona je dodatna snaga – želim i show i sadržaj.
Ni jedno. Krivo tumačenje prati me cijeli život, a pobjedu znam iskoristiti kao sljedeći korak u karijeri. Vjerujem i da mladima treba pružiti priliku. Ako me nešto plaši, onda su to banalne životne stvari, poput pitanja jesu li se ribe dovoljno dugo pekle, a ne pozornica – tamo sam kao kod kuće (smijeh).

Ponekad da. Neki imaju velike timove i razvijenu infrastrukturu. Kod mene će se vidjeti nešto drugo: moja ekipa i ja sve smo napravili sami, od nule, vlastitim rukama i idejama. Svaki dio procesa osmislila sam osobno.
Ne u potpunosti. Neki imaju veći broj pratitelja ili dugogodišnju podršku. No svi imaju istu pozornicu. Na kraju dana, energija, rad i kreativnost čine razliku.

Ljudi rijetko kažu: „Prilagodi se kako bi pobijedila.“ Češće govore: „Idemo jednostavnije“, „Idemo brže“. Volim savjete i imam ljude koji su stručni i pomažu mi ideju pretvoriti u izvedivo. Ipak, ne poslušam ih uvijek (smijeh). Tanka je granica između pomoći i lijenosti, kada se nekima jednostavno ne da raditi.

Za sada imam osjećaj da postoji prostor za autentičnost i nove ideje. Netko mora donijeti novu energiju i show, a svi znaju da će to biti Zevin. Trenutačno sam pozitivno iznenađena, no vidjet ćemo kako će se stvari razvijati do kraja.

Da. Uvijek stojim iza istine i stvarnosti. Znam se jasno izraziti i javno i u medijima. No zasad nemam osjećaj da je ishod unaprijed poznat. Sve mi djeluje korektno.

Idealno bi bilo oboje. No ako moram birati, ostati vjerna sebi apsolutni je prioritet. Kompromisi u izvedbi su normalni, ali kompromisi u kojima netko pokušava mijenjati mene – ne dolaze u obzir.


U trenucima radosti, knjige nam pomažu sanjati o ljubavi, nadati se i vjerovati da sreća u dvoje postoji.
02 veljače 2026

„Pa, vidi što je T.J. Maxx dovukao…“, ironično dobacuje britki umjetnički direktor Nigel, kojeg ponovno tumači Stanley Tucci, dok se Andy Sachs (Anne Hathaway) trijumfalno vraća u redakciju časopisa Runway. Jedini je problem u tome što je Miranda Priestly, koju ponovno glumi Meryl Streep, uopće ne pamti. „Ona je jedna od Emily“, usputno pojašnjava Nigel u prvom traileru za Vrag nosi Pradu 2.
02 veljače 2026

Bad Bunny ispisao je povijest dodjele nagrada Grammy postavši prvi izvođač koji pjeva na španjolskom jeziku i koji je osvojio nagradu za album godine, i to za uspješno izdanje Debí Tirar Más Fotos.
02 veljače 2026

Nije riječ o razmjerima čuvenog „Adele Dazeem“ trenutka Johna Travolte, no Cher je ipak izazvala blagu zabunu na dodjeli Grammyja kada je kao dobitnika nagrade za snimku godine najavila „Luthera Vandrossa“, iako je nagrada pripala pjesmi „Luther“ Kendricka Lamara i SZA-e — svojevrsnoj posveti legendarnom R&B pjevaču koji je preminuo 2005. godine.
02 veljače 2026

Nakon pet uzastopnih večeri tijekom kojih je turneju Mayhem Ball Tour dovela u Tokio, Lady Gaga vratila se u Los Angeles kako bi u nedjelju navečer na dodjeli Grammyja izvela rock verziju pjesme „Abracadabra“.
02 veljače 2026