Jennifer Grey i Patrick Swayze u kultnom filmu Prljavi ples iz 1987. donijeli su na ekrane jednu od najpoznatijih ljubavnih priča svih vremena. Ali tri godine ranije također su glumili ljubavni par, međutim tada nije bilo toliko kemije.
Glumica koju smo nedavno gledali u filmu A Real Pain nedavno se prisjetila svoje prve ljubavne scene s nažalost pokojnim Patrickom, sa snimanja filma Red Dawn (Crvena zora) iz 1984. godine, a otkrila je da zbog nervoze nijedno od njih nije bilo previše prisebno.
Kada je prvi put snimala s Patrickom Swayzejem, Jennifer Grey nije imala dobro iskustvo
„Bili smo u toj, znate, vreći za spavanje, a on je, pretpostavljam, bio nervozan ili što već,“ ispričala je Jennifer u novoj epizodi podcasta Awards Chatter časopisa The Hollywood Reporter. „I ušao je u vreću za spavanje pijan, nije znao svoje replike. I onda je scena izrezana. Rekli su: ‘Vratit ćemo se i ponovno snimiti.’ Ali, naravno, nisu.“
Da stvar bude gora, ni Jennifer u to vrijeme nije bila sasvim prisebna. „U to sam vrijeme pušila puno trave i bila sam jako paranoična, i uplašena,“ rekla je. „Nisam spavala cijelu noć. Tako da, kad sam došla snimiti svoju veliku ljubavnu scenu, romantičnu scenu s njim, bila sam jako ljuta. Rekla sam: ‘Kako se usuđuješ biti tako neprofesionalan?’“
Jennifer se prisjetila kako je izgrdila kolegu. „Nisam spavala, bila sam tjeskobna i osjećala sam da je to problem,“ rekla je. „I onda sam odjednom pomislila: ‘Znaš što? Ubijaš me.’ … A on je također bio jako šefovski nastrojen jer je preuzeo odgovornost. Kao što mu je [redatelj] John Milius rekao: ‘Ti si vođa i moraš biti alfa.’“
Nastavila je: „Cijela stvar jednostavno nije bila moj svijet, cijeli taj film. Tako da sam samo pokušavala izdržati.“
Ovo iskustvo skoro je rezultiralo time da Jennifer odbije sudjelovati u Prljavom plesu s Patrickom. „Kad je taj film završio, pomislila sam: ‘Ovaj tip nije profesionalan. Ubija me,’“ prisjetila se. „A onda, kad su počeli pričati o njemu za Prljavi ples, rekla sam: ‘Oh, ne, bilo tko, samo ne on.’“ Par je na kraju ipak zajedno glumio u ovom romantičnom klasiku.
Jennifer Grey nema ništa protiv mogućeg reboota Prljavog plesa, ali samo ako ostane vjeran originalu
Kružile su glasine da će Prljavi ples dobiti reboot, a Jennifer je podijelila novosti o statusu projekta.
„Bili su uporni u namjeri da ga naprave, a ja sam bila uporna u poštivanju originala, iz poštovanja prema Patricku i generacijama obožavatelja,“ rekla je Jennifer u podcastu, prisjetivši se kako su izgladili nesuglasice. „Neću biti dio toga osim ako ne osjetim da je vjeran originalu. A kad kažem vjeran, mislim da mora biti usmjeren na prvobitnu namjeru, s istom jasnoćom vizije o važnim stvarima. I da ljudima pruži sjajno iskustvo i onaj dobar osjećaj — onaj dobar ugođaj zbog kojeg ga gledaju jer se osjećaju viđeno i živo.“
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.