Igor Barberić za HELLO! Movember:”Pazite se, ne bojte se doktorovog prsta i pomno pipajte ta jaja!”
Igor Barberić nije samo ime potpisano na kazališnom plakatu – on je cijeli umjetnički univerzum. Koreograf, redatelj, izvođač, vizionar i čovjek koji pleše jednako dobro s tijelom kao i s idejama. Njegov svijet je scena, ali i ulica, studio, proba, trenutak tišine prije izlaska na svjetla. Kad staneš pred njega, vidiš nekoga tko diše pokret i misli ritmom. U njegovim predstavama nema slučajnosti – svaki korak ima emociju, svaka gesta smisao.Karijeru je gradio u Europi, ali je srce ostavio u Zagrebu, gdje danas stvara najmodernije mjuzikle hrvatske scene. “Mamma Mia!”, “Chicago”, “Footloose”, “Six” – iza svih stoji njegova energija, estetika i savršena preciznost. No Barberić nije samo redatelj – on je i filozof pokreta, čovjek koji vjeruje da ples može promijeniti pogled na svijet.Na televiziji ga znamo iz “Plesa sa zvijezdama”, gdje uz osmijeh i britak komentar spaja profesionalizam i toplinu. Iza reflektora, on je vegan, aktivist i zaljubljenik u svjestan život. Kaže da ne broji kalorije, nego spašene živote – i tako zapravo definira svoj pristup svemu.Kod njega umjetnost i svakodnevica nisu razdvojene. Sve što radi, ima estetiku, smisao i pokret. Njegov život je koreografija u kojoj se smjenjuju emocija, disciplina i sloboda. On ne govori samo o umjetnosti – on je živi dokaz da umjetnost može biti način života.I zato Igor Barberić nije samo umjetnik – on je energija, stav i stil. On nas podsjeća da se ne moramo bojati pokreta, promjene ni ranjivosti. Jer, kako bi on rekao, “sve dok plešeš, živiš”.
Zadatak je bio napisati inspirativni tekst o Movembru.
Ma to je najlakša stvar na svijetu. Napišem nešto u stilu “Dečki, pustite brk, provjerite PSA u krvi ili, u mojim godinama, pretrpite doktorov prst u rektumu, malo pomnije nego inače opipajte jaja i to je to. Sretan Movembar!”
Ali u ovom aktualnom pejzažu društvenih događanja, ne mogu ne krenuti u jednom drugom smjeru i bavit se nečim što me kopka u zadnje vrijeme. Nešto što je možda jednako inspirativno, iako neočekivano, i tema koja u Movembar čist’ fino klizne. Baš kao onaj doktorov prst. Okej, obećavam, ovo je zadnja prostota!
OGLASOGLAS
Koji je to pejzaž? Pa na primjer svi ti silni (usuđujem se reći muški) ratovi i bahati predsjednici svjetskih država koji se konstantno nadmeću tko od njih ima veći pimpek. Na domaćem terenu za izdvojit’ je i intervju s posrnulim, i kroz to prosvijetljenim, muškim redateljem.
Uglavnom, kopka me pitanje muškosti, muške privilegije, utabanog patrijarhata koji je toliko dugo status quo da smo skoro svi zabrijali da nam je dobro i da ne moramo ništa mijenjati.
Ima ljudi kojima je Movembar problematičan.
Pitaju se čemu cijeli mjesec fokusiran na muškarce dok je svijet posložen tako da nikad s muškaraca nismo ni maknuli fokus. Odonsno nadmoć muškosti je svugdje oko nas. Opet onaj pejzaž kao primjer: ratovi, predsjednici, redatelji itd.
Kažu da bespotrebno izdvajamo muškarce kao ugrožene tim nekim specifičnim bolestima (jer samo muškarci imaju jaja i prostatu), iako, realno, muškarci više umiru od srčanih bolesti i raka pluća.
I uz sve to, onda još i taj debeli brk kao simbol inicijative. Najmuškiji od dlakavih pokrivala na licu.
A što je s muškarcima koji nisu u stanju uzgojiti taj debeli brk jer jednostavno nisu toliko dlakavi? (Znam da brk ne mora biti debeli brk, ali ga ukrašavam pridjevom da malo podcrtam sve).
Možemo argumentirati da je predrastično tako razmišljati o nečemu što je zamišljeno kao veselo, zajebantsko, i na kraju podiže svijest i brigu o zdravlju.
Ali svejedno ne mogu a da mi sva ta pitanja i ta problematičnost ne zvone u glavi. Treba li nam uopće to izdvajanje i “slavlje” muškog čak i kad je zamotano u kostim svijesti o zdravlju? Zapravo, pogotovo kad se radi o tome.
Svijest i briga o zdravlju je dobra stvar i Movembar je zamišljen je kao poticaj muškarcima da se brinu o svom zdravlju i ne gledaju to kao slabost. Odnosno ako ih kopka ta slabost, u pomoć im dolazi taj debeli brk. “Vidiš, sve je okej, čak i kada priznaješ da imaš slabosti i odlaziš plakat na terapiju, radiš to s brkom na faci.”
Ali meni to izgleda kao propuštena prilika da promijenimo način na koji gledamo na svijet. Da mijenjamo malo te postavke i društvene norme.
Da podržimo kad “ženske” karakteristike možemo naći i kod muškaraca. I ne samo podržimo nego i slavimo. Tradicionalno nam kažu da su neke od tih karakteristika briga, intuicija, suosjećanje, nježnost itd. Sori, ali meni bi muškarac koji ima te karakteristike bio podosta hot.
Isto vrijedi i u drugom smjeru. “Muške” karakteristike kod žena.
Zamisli da postanemo svjesni da svi u različitim omjerima nosimo i muške i ženske karakteristike i energije. I da ih nosimo tako da nam nijedna karakteristika nije superiornija od drugih. Da nisu neke od njih nešto čega se moramo sramiti. Da nijedna od njih nije slabost. I onda nam neće trebati taj brk da nam bude lakše ako smo brižni ili tražimo pomoć.
Pa onda za ovaj Movembar predlažem jedan mali twist u primjeni. Nek ostane brk, ajde, ali dečki, dodajmo još par ukrasa uz to. Evo naprimjer na oči možemo nabaciti neki eyeliner ili glitter prah. I kad smo već kod revolucije i rock’n rolla, onda možemo još i nalakirati nokte. Inače, skoro sam umjesto eyeliner rekao guyliner, ali sam se suzdržao iz očitog razloga.
Ali da, brk, glitter, nail art, zašto ne? U isto vrijeme nanosim sjajilo na usne i popravljam karburator. Metafora za život. I onda mogu reći “Sretan Movembar, dečki! Pazite se, ne bojte se doktorovog prsta i pomno pipajte ta jaja!”
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Influencerica je iskreno progovorila o neobičnom aranžmanu podijeljenog skrbništva zbog kojeg svaki drugi tjedan živi s Charlesom Pearceom i kćerima pod istim krovom
Mlada glazbenica Stela Rade ponovno osvaja pozornost domaće scene, ovaj put s pjesmom Nema te, kojom će se predstaviti na Dori 2026. Kada je saznala da će imati priliku nastupiti pred nacionalnom publikom, Stela je osjećala neopisivu radost i potvrdu vlastitog puta. “To mi je bila potvrda da pripadam tamo i da mogu pokazati publici još jedan dio sebe i svog rada”, priznaje, uz osmijeh koji odražava i ponos i uzbuđenje.
Filmaš je postao član EGOT kluba, osvojivši Grammy u kategoriji najbolje glazbene filmske produkcije za dokumentarac Music by John Williams, posvetu svom dugogodišnjem suradniku i skladatelju koji stoji iza nekih od najtrajnijih filmskih glazbenih ostvarenja.
Prvo ‘ne’ rekla sam još kao studentica, a danas bez zadrške odlazim kada nema rasta: zašto sam naučila da je ‘ne’ cijela rečenica. Tatjana Jurić je lice i glas mega popularnog showa „RECI TAKO KAKO JE“, projekta iza kojeg stoji Cedevita, i to se vidi u načinu na koji vodi – opušteno, sigurno, bez napuhanih fraza i velikih obećanja, s komunikacijom koja je jasna, prizemna i dovoljno pametna da publici ne prodaje priču, nego je jednostavno živi.
Valentinovo ne mora biti velika gesta, prenapadna večera ni očekivani buket crvenih ruža. U gradu, ljubav se često događa tiše – u pogledu preko stola, u dodiru ruke dok se penjete stepenicama prema rooftop baru, u onom osjećaju da ste, usred urbanog kaosa, pronašli svoj mali svijet. Upravo takva, suptilna, ali intenzivna romantika obilježava moderno Valentinovo.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Elon Musk je u nedjelju na platformi X izjavio da je dobitnik dvaju Oscara, redatelj Christopher Nolan, „izgubio svoj integritet“ dok se raspravljalo o spekulativnoj ulozi Lupite Nyong’o u filmu „Odiseja“, u ulozi Helene Trojanske.
Kad se moda susretne s humorom i stavom, nastaje majica koja govori više od riječi – i to doslovno. „IT’S NOT ME, IT’S YOU“ potpisuju sestre Boudoir, Martina Čičko Karapetrić i Morana Tomašević, a ovaj T-shirt savršeno spaja minimalizam i ironični statement, čineći ga komadom koji svaka moderna garderoba traži.
