
Halle Berry potvrdila zaruke: Oskarovka ponovno vjeruje u ljubav s Vanom Huntom
Nakon tri razvoda i godina medijskog pritiska, glumica otvoreno govori o novom poglavlju života i svojoj obitelji
06 veljače 2026

Grupa LELEK, mladi, ali već prepoznatljivi vokalni sastav hrvatske glazbene scene, ove će se godine ponovno predstaviti na Dori 2026. s pjesmom Andromeda, skladbom koja spaja duboku emotivnu naraciju s jedinstvenim etno-pop izričajem.
Pet talentiranih članica – Inka Večerina Perušić, Judita Štorga, Korina Olivia Rogić, Lara Brtan i Marina Ramljak – okupljene su s jasnom vizijom: oblikovati ženski vokalni kolektiv sposoban istovremeno čuvati tradiciju i prihvatiti suvremene glazbene trendove. Njihovo prvo okupljanje nije slijedilo klasične puteve dugogodišnjeg prijateljstva, već se dogodilo ciljano, kroz ideju i viziju koja je odmah osjetila snažnu međusobnu povezanost. Već na prvim probama bilo je jasno da LELEK nije samo prolazni projekt, već glazbena priča s dugoročnom perspektivom.
Najveći izazov u ranim danima bio je pronaći ravnotežu između tradicije i suvremenosti, čuvajući povijesnu, kulturnu i emotivnu težinu etno glazbe, a istovremeno je približiti današnjoj publici. Pet različitih karaktera, vokala i životnih ritmova zahtijevalo je strpljenje, učenje slušanja i otvorenu komunikaciju, što je danas osnova njihove profesionalne i osobne dinamike. Prve probe i nastupi, iako nespretni i pomalo ukočeni, ostali su dragocjena uspomena na vrijeme kada su se članice još oprezno upoznavale, promatrajući jedna drugu i prostor u kojem su se osjećale sigurno za izražavanje.
LELEK je izrastao iz sirovih i emotivnih etno obrada objavljivanih na društvenim mrežama, koje i danas najbolje reflektiraju duh grupe – iskrenost, emociju i predanost glazbi. Svaka članica donosi posebnu kvalitetu: emociju, stabilnost, energiju, racionalnost ili hrabrost, a upravo ta raznolikost omogućuje da LELEK funkcionira kao skladan tim. Unatoč izazovima, poput promjena u sastavu, grupa je zadržala svoj identitet, oslanjajući se na voditelja i međusobnu otvorenu komunikaciju, svjesna da su promjene prirodan dio dugoročnog umjetničkog puta.
Pjesma Andromeda ujedinjuje sve elemente koji definiraju LELEK: snažnu priču, emotivnu dubinu i povijesni kontekst. Inspirirana pričama hrvatskih katoličkih žena s prostora Bosne i Hercegovine, koje su tetoviranjem križeva na tijelu štitile svoj identitet i slobodu, pjesma nosi kolektivno sjećanje i žensku snagu. Proces produkcije trajao je mjesecima, uključujući rad skladatelja Filipa Lackovića, te dodatne aranžmane Zorje i Lazara Pajica, a svaka faza bila je prilika da članice doprinesu emocijom i detaljima.
Vizualni koncept nastupa na Dori osmišljen je s naglaskom na narativ pjesme i povijesni kontekst, pri čemu su svjetlosni efekti, scenografija i koreografija podređeni priči i emociji, a ne dekorativnoj estetici. Kostimi i scenografija sadrže suptilne simbole ženskog nasljeđa, pažljivo ugrađene da publika intuitivno osjeti njihovu prisutnost. Iako detalji nastupa još ostaju iznenađenje, već sada je jasno da će precizna usklađenost vokala i scenskog kretanja stvoriti snažan emotivni dojam.
LELEK će pjesmu izvoditi na hrvatskom jeziku, kako bi očuvale sve slojeve značenja i kulturnog konteksta, vjerujući da autentičnost i emocija govore univerzalno. Refreni pjesme, u kojima se priča najjasnije oblikuje, predstavljaju vrhunac izvedbe i trenutak u kojem se energija grupe izravno prenosi publici. LELEK pristupaju Dori sa zrelom strategijom: vjerujući u spontanost izvedbe, fokusirane na emociju i vokalnu preciznost, a ne na kalkulacije glasova.
Iskustvo prošle godine omogućilo im je sigurnost i koncentraciju na ključne elemente priprema, a pritom zadržavaju otvorenost, humor i zajedništvo u radu. Svaka diskusija, svaka odluka i svaki detalj nastupa rezultat su suradnje i predanosti, čime se LELEK ističe kao grupa koja ne traži trenutni efekt, već nastoji ostaviti trajan dojam. Publici ostaje obećanje emotivnog, snažnog i autentičnog nastupa, u kojem se tradicija i suvremenost spajaju u skladnu, inspirativnu glazbenu cjelinu.
LELEK i pjesma Andromeda potvrđuju da hrvatska scena posjeduje izvođače sposobne povezati duboku kulturnu priču s modernim glazbenim izrazom, a njihova posvećenost detaljima, emotivnoj istini i estetskoj sofisticiranosti čini ih jednim od najsnažnijih aduta Dore 2026.
Naše prvo okupljanje nije se dogodilo kroz klasičnu priču o bendu koji se godinama poznaje, nego kroz ideju i viziju. Spojene smo ciljano, s jasnom namjerom da se okupi grupa djevojaka koje mogu iznijeti snažan etno izričaj, ali i biti otvorene prema suvremenom zvuku. Iako se većina nas prije toga nije osobno poznavala, vrlo brzo smo osjetile međusobnu povezanost. Već na prvim probama bilo je jasno da se događa nešto više od projekta. Taj trenutak, kada smo shvatile da ne želimo biti samo kratkotrajna priča, nego nešto dugoročnije, došao je vrlo rano.
Najveći izazov bio je pronaći ravnotežu između tradicije i suvremenosti, a da jedno ne nadvlada drugo. Etno glazba nosi veliku odgovornost jer iza sebe ima povijest, identitet i emociju, a istovremeno smo željele biti razumljive i bliske današnjoj publici. Uz to, trebalo je uskladiti pet različitih karaktera, vokala i životnih ritmova. U početku je sve to zahtijevalo puno razgovora, strpljenja i učenja kako slušati jedna drugu.
Kada se danas osvrnemo na prve probe i nastupe, najviše nas nasmijava koliko smo tada bile suzdržane i oprezne jedna prema drugoj. Još se nismo dobro poznavale pa smo se doslovno promatrale sa strane, pokušavajući osjetiti energiju i prostor u kojem se možemo približiti, i glazbeno i osobno. Sve je bilo pomalo ukočeno, s puno tišine između pjesama i onih nespretnih pogleda u stilu: „Jesam li sada pretjerala?“ ili „Mogu li ovdje biti slobodnija?“ U tom trenutku to nam nije bilo smiješno, ali danas nam je upravo to jedna od najdražih uspomena. Sada smo kao sestre, potpuno otvorene i opuštene jedna s drugom, pa nam je nevjerojatno koliko se ta dinamika s vremenom prirodno promijenila.
Naše prve etno obrade koje smo objavljivale na društvenim mrežama najbolje opisuju duh Leleka. Bile su sirove, emotivne i iskrene, bez previše kalkulacije. U tim izvedbama vidi se ono što nas i danas vodi.
Rekle bismo si da vjerujemo procesu i da ne žurimo. Da je u redu ne znati odmah sve odgovore i da se ne bojimo vlastitog identiteta. Također bismo si savjetovale da više uživamo u malim pobjedama jer su one temelj svega što dolazi kasnije.
Neke stvari u ovakvom konceptu dolaze prirodno. Dinamika rada u grupi takva je da zahtijeva jako puno vremena, rada i odricanja. U takvom okruženju prirodno je da privatni život pati i da mu se nije moguće posvetiti u potpunosti. Također je prirodno da, ako netko iz osobnih razloga ne može pratiti tu dinamiku, dođe do prekida suradnje. Posljednju riječ svakako ima naš voditelj, koji sa svakom od nas komunicira ne samo poslovno, nego i privatno. Ako dođe do bilo kakvih promjena, svjesne smo da su one nužne za boljitak i napredak grupe.
Marin je važan dio naše priče, ali Lelek je od samog početka zamišljen kao ženska vokalna cjelina. Njegova uloga je jasna i dragocjena, ali zasad ostaje u tom prostoru suradnje i prijateljstva, što svima odgovara. On je osoba koja je pronašla svih pet djevojaka i proslijedio je naše kontakte menadžeru koji nas i dalje vodi. Bez Marina LELEK doslovno ne bi postojao i uistinu smo mu sve zahvalne na tome što je u nama vidio ono što drugi nisu.
Otvorena komunikacija je ključ. Različite ideje ne doživljavamo kao problem, nego kao prednost. Svaka od nas donosi svoju perspektivu i kroz razgovor dolazimo do rješenja koja su najbolja za grupu, a ne za pojedinca.
Svaka od nas donosi nešto svoje — emociju, stabilnost, energiju, racionalnost ili hrabrost. Upravo ta raznolikost čini Lelek cjelinom i omogućuje nam da funkcioniramo kao tim.
Ne u smislu odustajanja, ali bilo je trenutaka preispitivanja. U takvim situacijama uvijek se vraćamo osnovnom pitanju: zašto smo krenule? Odgovor je uvijek isti — zbog glazbe i osjećaja koji dijelimo. To nas drži zajedno.
Pjesmu Andromeda prvi put smo čule u vrlo ranoj, ogoljenoj verziji, bez velikih produkcijskih slojeva, što nam je omogućilo da se odmah povežemo s njezinom emocijom i porukom. Ono što nas je istog trenutka osvojilo bila je težina teme i način na koji je ispričana. Inspiracija poviješću hrvatskih katoličkih žena s prostora Bosne i Hercegovine, koje su tetoviranjem križeva na tijelu štitile svoj identitet i slobodu, dala je pjesmi dubinu koju rijetko susrećemo. Osjetile smo da se ne radi samo o još jednoj pjesmi, nego o priči koja nosi kolektivno sjećanje i žensku snagu.
Proces produkcije Andromede trajao je nekoliko mjeseci i prolazio kroz više faza, od inicijalne ideje do završne verzije koju danas publika poznaje. Veliki temelj pjesme postavio je Filip Lacković, koji potpisuje glazbu i aranžman i od samog početka dao pjesmi ozbiljan, snažan okvir. Nakon što je osnovna verzija bila gotova, osjetile smo da pjesmi nedostaje još jedna emocionalna dimenzija, zbog čega smo kontaktirale Zorju, koja je zajedno sa suprugom Lazarom Pajicom dodatno obogatila glazbu. Pjesmu smo, naravno, dotjerivale do zadnjeg dana prijava na Doru i poslale je u posljednji trenutak.

Iza Dorina nastupa stoji tim ljudi koji vrlo dobro razumije naš glazbeni i emotivni svijet. Okružile smo se suradnicima koji ne razmišljaju samo o efektu, nego o značenju svakog pokreta, svjetla i kadra. Koreografija i scenski pokret nisu klasični plesni elementi, već produžetak emocije pjesme i njezine priče. Vizuali su osmišljeni tako da prate narativ Andromede, bez preopterećenja i bez odvlačenja pažnje s vokala. Sve je podređeno ideji da nastup bude snažan, ali dostojanstven.

Vizualni koncept nastupa u ovom trenutku ne možemo otkrivati jer nam je važno da publika prvi put sve vidi upravo na pozornici Dore. Svjesno čuvamo taj dio kao iznenađenje jer vizuali igraju veliku ulogu u cjelokupnom dojmu pjesme. Ono što možemo reći jest da je koncept u potpunosti podređen priči Andromede i povijesnom kontekstu iz kojeg pjesma proizlazi. Svaki element na pozornici ima svoju funkciju i razlog postojanja; ništa nije slučajno niti dekorativno samo radi estetike. Iza nastupa stoji tim ljudi koji nas prati i razumije naš identitet, a publika će vrlo jasno moći povezati ono što vidi s onim što čuje.

Pjesmu ćemo izvoditi na hrvatskom jeziku jer nam je to od početka bilo neupitno. Poučene iskustvom iz prošle godine, već nam je na početku bilo jasno kojim putem idemo. Andromeda je duboko vezana uz konkretan povijesni i kulturni kontekst koji se ne bi mogao jednako jasno prenijeti na nekom drugom jeziku. Hrvatski nam omogućuje da sačuvamo značenje, simboliku i slojevitost priče koju želimo ispričati. Također osjećamo da smo upravo na materinjem jeziku najpreciznije i najuvjerljivije u onome što donosimo na pozornicu. Smatramo da publika, bez obzira dolazi li iz Hrvatske ili šireg europskog prostora, može prepoznati autentičnost i razumjeti poruku i bez prijevoda.

U kostimima i scenografiji prisutna je suptilna simbolika koja se veže uz žensko nasljeđe, tragove i pamćenje. Neki detalji namjerno nisu u prvom planu jer želimo da se otkrivaju postupno ili čak ostanu intuitivni. Ti elementi nisu tu radi estetike, već radi osjećaja pripadnosti i snage. Publika možda neće svjesno registrirati svaki simbol, ali vjerujemo da će ih osjetiti.

Najzahtjevniji dio priprema svakako je usklađivanje vokala i višeglasnih harmonija sa scenskim kretanjem. Andromeda traži veliku preciznost u pjevanju, a istovremeno ne dopušta da se ijedan detalj izgubi zbog fokusa na pozornicu i vizualni dojam. Puno vremena provodimo na zajedničkim probama, gdje istovremeno radimo i vokalne dionice i scenski raspored kako bi sve postalo prirodno i povezano. Vježbamo u uvjetima što sličnijima onima na pozornici jer znamo da se tek tada vide stvarni izazovi. Cilj nam je da na sam dan nastupa sve djeluje sigurno, čisto i povezano, bez vidljivog napora.

Pripreme su ove godine znatno drugačije jer imamo iskustvo koje nam daje sigurnost. Prošle godine učile smo u hodu, dok sada znamo što nas čeka i kako se nositi s pritiskom. Zrelije pristupamo svakom segmentu, od vokala do mentalne pripreme. Više vjerujemo sebi i procesu. To nam omogućuje da se više fokusiramo na emociju, a manje na strah od nepoznatog.

Vjerujemo da će publika najviše pamtiti iskrenost i emociju koju donosimo na pozornicu. Andromeda nije pjesma koja traži trenutačni efekt, već ona koja ostaje i nakon što se svjetla ugase. Nadamo se da će gledatelji osjetiti snagu priče i njezinu univerzalnost. Ako se netko u publici prepozna ili osjeti povezanost, smatrat ćemo to najvećim uspjehom. To nam je važnije od bilo kakvog plasmana.

Interaktivni elementi postoje, ali su vrlo suptilni i nenametljivi. Ne želimo publiku aktivirati na način koji bi odvlačio pažnju s pjesme. Svjetlo i prostor koriste se kao emotivni alat, a ne kao spektakl. Andromeda traži koncentraciju i tišinu. Vjerujemo da će upravo to stvoriti snažnu povezanost s gledateljima.

Teško nam je izdvojiti samo jedan dio jer svaka od nas ima svog favorita, ali ako govorimo zajednički, onda su to refreni. U njima se priča najjasnije oblikuje i nosi okosnicu cijele pjesme. Refreni traže potpunu usklađenost svih pet glasova i veliku koncentraciju jer svaka dionica ima svoju ulogu i nijedan glas ne smije „ispasti“ iz cjeline. Upravo u tim trenucima pjesma najdirektnije komunicira s publikom i ostavlja najsnažniji dojam.

Svjesne smo da Dora ima i natjecateljsku dimenziju te da publika i žiri gledaju različite aspekte nastupa. Ipak, ne pristupamo Andromedi s kalkulacijom ili formulom za osvajanje glasova. Naša strategija je zapravo vrlo jednostavna — donijeti izvedbu koja je emocionalno i vokalno besprijekorna. Ako to uspijemo, smatrat ćemo se pobjednicama.

Takve prognoze istovremeno su laskave i pomalo opterećujuće. Drago nam je što ljudi vjeruju u ono što radimo i što su se povezali s pjesmom i cijelim projektom. S druge strane, svjesne smo da takva očekivanja nose i određeni pritisak. Trudimo se ne dopustiti da nas to paralizira, nego da nam bude dodatni poticaj. Fokus nam ostaje na izvedbi i na tome da budemo vjerne sebi, bez obzira na predviđanja.

S obzirom na to da nas je pet, jasno je da svaka ima svoje osobne favorite. Ovogodišnja Dora vrlo je raznolika i donosi mnogo različitih stilova i pristupa, što smatramo velikom prednošću natjecanja. Ne bismo izdvajale konkretna imena jer bismo vrlo brzo došle do dugačkog popisa. Ono što nam je najvažnije jest da svi izvođači pronađu svoju publiku i da nakon Dore nastave stvarati i rasti. U tom smislu, svima želimo isto.

Barbara i Duško. Hvala.

Naravno da nam ta misao prođe kroz glavu, pogotovo jer dio publike otvoreno izražava želju da nas vidi na eurovizijskoj pozornici. Ipak, u ovom trenutku ne želimo preskakati korake. Dora je sama po sebi velika i zahtjevna pozornica koja zaslužuje punu pažnju. Ako dođe prilika za Eurosong, tada bismo razmišljale kako Andromedu prilagoditi još većoj pozornici. Za sada sav fokus ostaje na veljači i Dori.

Naša pažnja isključivo je usmjerena na nas same i ono što možemo kontrolirati — na izvedbu, pjesmu i pripreme za nastup. Svjesne smo da se povremeno pojavljuju kontroverze, ali one ne mogu utjecati na naš rad. Fokusiramo se na to da publici ponudimo najbolju verziju Andromede i da svatko tko nas gleda dobije ono što zaslužuje. Sve što je izvan pozornice i naših mogućnosti pokušavamo ostaviti po strani. Na kraju, jedino što zaista vrijedi jest ono što publika vidi i osjeti na samoj pozornici.

Tijekom priprema bilo je puno trenutaka koji su nam danas smiješni, a tada su bili prilično stresni. Imale smo situacije u kojima smo do kasno u noć raspravljale o jednoj jedinoj frazi ili pokretu, da bismo se ujutro sve složile kako je rješenje zapravo bilo najjednostavnije. Također, bilo je i ideja za nastup koje su morale otpasti zbog tehničkih ograničenja pozornice, što nas je u početku frustriralo, a danas nas zabavlja. Takvi trenuci dio su procesa i dodatno nas povezuju kao grupu. Na kraju dana, upravo te male „kaotične“ situacije postaju najljepše uspomene.


Kazališna adaptacija kultnog romana Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bore Ćosića, u produkciji FAKin Teatra, UO Thearte i Scene Ribnjak te u režiji Ksenije Marinković, u veljači stiže pred zagrebačku publiku. Predstava će biti izvedena 21. veljače u Kazalištu KNAP i 28. veljače na Sceni Ribnjak, s početkom u 20 sati.
06 veljače 2026

Nakon tri razvoda i godina medijskog pritiska, glumica otvoreno govori o novom poglavlju života i svojoj obitelji
06 veljače 2026

Supruga Ivana Rakitića odmaknula se od prepoznatljivih glamuroznih valova i na Instagramu otkrila bujne, prirodne kovrče
06 veljače 2026

Bivša manekenka rijetko dijeli privatne trenutke, no ovoga puta nije skrivala sreću i emocije povodom posebnog dana
06 veljače 2026

Bivši hrvatski reprezentativac okrugli rođendan obilježio je opuštenim izlaskom sa suprugom Frankom Batelić i dirljivom čestitkom sina Viktora
06 veljače 2026