Grupa EoT za HELLO!: “Ovo je naša najiskrenija pjesma dosad – publika će se prepoznati u svakom stihu!”

U početku, pjesma nije imala ime. Interno su je zvali “FIFA”, jer je njezin chanting dio podsjećao na euforičnu atmosferu nogometnog stadiona. No prava inspiracija došla je sasvim neočekivano – tijekom gledanja filma “Deadpool” u kojem naslovni junak pleše na pjesmu NSYNC-a, “Bye, Bye, Bye”. Ta poveznica bila je sudbonosna. No, umjesto ljubavne tematike poput one u hitu iz 2000-tih, nova pjesma morala je nositi drugačiju poruku – onu o borbi, otpornosti i oslobađanju od svega što sputava.

Sama srž “Bye, Bye, Bye” krije se u poruci osnaživanja i otpora. Ova pjesma ne govori samo o osobnim izazovima, već o širem društvenom kontekstu – o borbi protiv apatije, nepravde, unutarnjih sumnji i vanjskih pritisaka. Svaki stih nosi prkosnu odlučnost, a refren, poput mantre, oprašta se sa svime što je negativno. To nije samo pjesma, to je stav – simbol nepokolebljivosti i hrabrosti da se bude vjeran sebi unatoč svemu.

Proces stvaranja nije bio samo glazbeni, već i emotivni rollercoaster. Vokalne linije su se slagale postepeno, kao slagalica koja traži posljednji komad. Taj kreativni proces uključivao je trenutke inspiracije, ali i sumnje, no svaki izazov bio je još jedan dokaz da ova pjesma mora postojati. Kada su vokali konačno snimljeni i ekipa dala svoj pečat odobrenja, sve je sjelo na svoje mjesto.

Pripreme za Doru su u punom jeku. Probe su naporne, ali ispunjene smijehom i zadovoljstvom. Scenski nastup nije samo puko izvođenje pjesme – to je cjelokupno iskustvo, priča ispričana kroz glazbu, pokret i vizualni spektakl. Tim je posvećen svakom detalju, koreografkinja Sanja donosi nevjerojatnu kreativnost, a plesači Lucija, Lara i Vito svojom energijom dodatno podižu cijelu izvedbu. Sve je usmjereno prema tome da publika osjeti snagu pjesme u punom intenzitetu.

Naravno, očekuju se i iznenađenja. Dora pruža tehničke mogućnosti koje će se maksimalno iskoristiti, a cilj je stvoriti nezaboravan nastup. Pjesma je već naišla na nevjerojatne reakcije publike. Prvi put kad je netko spomenuo da je u trendingu, ekipa nije ni znala što to znači. No onda su stigle poruke, video reakcije i komentari iz cijelog svijeta. Jedan od najsimpatičnijih trenutaka bio je komentar talijanskog obožavatelja koji je rekao da se osjeća “mentalno napadnutim” prvim stihovima – i nije mu smetalo.

Sudjelovanje na Dori nije samo natjecanje, to je ostvarenje snova. Od malih nogu, Dora i Eurosong bili su ritual, događaj kojem se iščekivalo s divljenjem. Sada, imati priliku stati na tu istu pozornicu znači više od samog natjecanja – to je potvrda da su svi trenuci upornosti i rada vodili upravo ovamo. Mogućnost predstavljanja Hrvatske na Eurosongu? To je ideja koja izaziva jezu od uzbuđenja.

Pritisak? Postoji, naravno. Ali najveći pritisak nije onaj vanjski, već onaj unutarnji – odgovornost prema sebi i svom radu. Što god se dogodilo, ekipa zna da je dala sve od sebe. A to je jedino što zaista ostaje – trenutak ponosa kada znaš da si bio iskren, vjeran sebi i da si stvorio nešto što ima moć inspirirati i pokrenuti druge.

“Bye, Bye, Bye” nije samo pjesma, to je pokret, to je odvažnost da se krene naprijed i ne osvrće. Publika je to već prepoznala, a Dora će biti prilika da se ta energija pokaže u punom sjaju.

 Loading ...

Kako je nastala pjesma “Bye, Bye, Bye” i što Vas je inspiriralo za njezino stvaranje?

Ciljano smo radili Bye Bye Bye za Doru i potencijalno Euroviziju, te smo razmišljali kako bi zvučala naša vizija eurovizijske pjesme. Brat Boris, inspiriran situacijom, došao je u studio s glazbom i odmah smo snimili. Bila sam oduševljena i uzbuđena, u početku sam zvala pjesmu FIFA jer me onaj chanting dio, koji je tada bio još bez vokala, podsjetilo na na vibru te igrice dok cijeli stadion navija. S obzirom na to da smo odrasli gledajući Doru i Eurosong, naša percepcija tih natjecanja je bila zaboraviti na trenutačne brige i slaviti glazbu, gledati koliko je tko bio domišljat u pisanju i izvedbi pjesama i uzbuđeno bi iščekivali “onu” pjesmu. Onu koja će nam postati raspoloženje sljedećih nekoliko mjeseci, opsesija, inspiracija, izvor energije.

Pustili smo da pjesma malo “odstoji”, vrtjela mi se nekakva vokalna linija u glavi i lagano se nazirao poredak i ritam riječi i stihova, ali trebalo mi je još samo malo da dođem do točke i. U međuvremenu sam otišla gledati zadnjeg Deadpoola u kino, i u intru filma Deadpool pleše na NSYNC’, pjesmu Bye Bye Bye, jednu od mnogih iz švedske tvornice hitova čiji smo veliki fanovi. Razmišljala sam o tome kako je njihova pjesma ljubavne tematike, dok naše pjesme govore o društvenoj kritici, egzistencijalizmu, o apatiji i nepravdi, o osnaživanju mentalnog zdravlja i onda mi je sinulo. Zašto ne bismo napravili pjesmu kojom svemu što nas sputava kažemo zbogom i poput juriša revolucionarnih snaga na tvrđavu Bastille, jurišamo u borbu za sebe, za ono što volimo, ono što nas ispunjava? Kao zahvala za inspiraciju našim songwriterskim herojima, nazvala sam pjesmu Bye Bye Bye. Snimila sam vokale, ekipa je odobrila i evo nas tu.

Možete li nam reći nešto više o poruci koju želite prenijeti ovom pjesmom?

Da nije bilo našeg prkosa i ljubavi prema glazbi, nakon prve prepreke, ostavili bismo se instrumenata i danas ne bismo bili ovdje. Upravo zato je ovo pravo vrijeme i mjesto za inspirirati druge, u simboličnom i romantičnom obliku kakav priliči eurovizijskom duhu. Poruka pjesme vrti se oko osnaživanja, slobode i odbacivanja strahova i sumnji. Govori o pronalasku unutarnje snage da se suočimo s izazovima, oslobađanju od ograničenja i ljudi koji pokušavaju kontrolirati ili srušiti naš duh. Uz poruku o osnaživanju i slobodi, htjeli smo prenijeti osjećaj prkosa i otpornosti, stav nepokolebljivosti – bez obzira na to koliko te život ili drugi ljudi pokušaju srušiti, neće uspjeti ako im to ne dopustiš. Ovdje je naglasak na odbijanju da se prilagodimo očekivanjima drugih i na ponosu zbog vlastite jedinstvenosti. Na refrenu s ponavljanjem “bye bye bye” simbolično se opraštamo sa svim tim negativnostima – bilo da su to strahovi, sumnje ili kritike okoline. Unatoč pritiscima i padovima, kroz te izazove se raste i jača – postajemo slobodniji, otporniji i vjerniji sebi. Kritizira se površnost društva koje često vrednuje izgled, popularnost i digitalno priznanje, te pjesma poziva na odmak od lažnog svijeta društvenih mreža i naglašava važnost istinske povezanosti i autentičnosti, bez “ekrana i trikova”. Želimo prenijeti publici da se usude imati hrabrosti boriti se za sebe i ono što vole.

Kako teku pripreme za nastup na Dori 2025.?

Dajemo sve od sebe da to bude kako treba, jedva čekamo probe na Dori. Tamo će cijeli koncept biti spojen i zapravo ćemo i mi prvi put vidjeti kako sve to skupa izgleda. Redovito vježbamo i pripremamo se, i ne zaboravljamo uživati na probama. Ponekad se uhvatim kako gledam Luciju, Laru i Vita kako plešu jer me fasciniraju koliko su talentirani i sposobni i onda se zaboravim, pogotovo to da bih trebala nešto raditi. Koreografkinja Sanja je stvarno nevjerojatna, od energije koju daje u sve ovo, do kreativnosti. Nekako se izgubimo u zabavi cijelog procesa i onda zaboravimo da u biti idemo na live natjecanje pred cijelom RH. No pressure.

Možemo li očekivati neka iznenađenja u Vašem scenskom nastupu?

Koristit ćemo sve tehničke mogućnosti koje nam Dora može pružiti, želimo da sve što prikazujemo i radimo bude iskrena ekspresija, da pjesma bude potkrijepljena svime što je na pozornici i da sve to ima nekakvog smisla. Imamo nekoliko trenutaka koji bi trebali biti iznenađenje, nadamo se da će tako i biti.

Kako biste opisali svoj glazbeni stil i kako se on odražava u ovoj pjesmi?

Naš glazbeni stil se zove – stvaramo što osjećamo. Ne ograničavamo se ni u kojem pogledu, to je razlog zašto imamo žestoke pjesme, balade, božićne pjesme i slično u našem opusu. Ova pjesma je inspirirana duhom Dore i eurovizijskim duhom kako ga mi interpretiramo i ono je što jest. Netko čuje industrial, netko čuje pop, netko rock, vjerojatno je apsolutno sve to zajedno jer nas inspirira širok spektar glazbe jer smo ponajprije fanovi glazbe.

Koje su Vaše najveće glazbene inspiracije i uzori?

Volim glazbu iz gotovo svih žanrova, volimo reći, od klasike pa sve do modernih pravaca 21. stoljeća. Inspiraciju crpimo iz različitih stilova jer svaki donosi nešto posebno – bilo da je to energija rocka, emotivnost bluesa, zabava popa ili kompleksnost klasične glazbe. Ta raznolikost nas motivira da istražujemo i stvaramo na svoj način. Žanr postaje nebitan kada se zaljubiš u pjesmu.

Kako je publika reagirala na “Bye, Bye, Bye” otkako je objavljena?

Fenomenalno, oduševljeni smo reakcijama i, iskreno, nismo očekivali toliko predivnih reakcija na pjesmu. U jednom trenutku nam je netko rekao da smo u trendingu, a s obzirom na to da nismo baš u toku što se tiče bilo kakvih platformi i nismo znali što to je, mislili smo, pa dobro, valjda je to nešto super. Kasnije nam je netko objasnio i shvatili smo, okej, ovo je nešto wow. Onda su krenule reakcije na pjesmu, najdraža reakcija nam je video jednog dečka iz Italije koji je slušao Bye Bye Bye, i bili su mu, kako bih to rekla, “privlačni” stihovi, te je za prvi stih izjavio “I feel mentally harassed and I don’t even mind”. Nisam sebi mogla doći, odmah sam dečkima poslala, oduševilo me koliko je ta izjava bila nenormalno simpatična. Ljudi su tako dragi prema nama sa svojim reakcijama, osjeća se jedna posebna energija i presretni smo što im se pjesma svidjela.

Što za Vas znači sudjelovanje na Dori i potencijalno predstavljanje Hrvatske na Eurosongu?

Zahvalni smo što je žiri prepoznao našu pjesmu, to nam je ujedno i pokazatelj da kvalitetno radimo. Kao djeca smo s roditeljima vjerno pratili Doru i gledali natjecatelje s divljenjem, i biti na jednoj od tih pozornica kao jedan bend koji je krenuo iz ničega, nije posrnuo kada je bilo najteže i vjerovao da sve ovo vodi nekamo, možete si samo zamisliti koliko nam je značilo kada smo se našli na popisu natjecatelja. Da ne govorimo o tome ako bi potencijalno predstavljali svoju zemlju ne Eurosongu. Naježila sam se na samu pomisao, to bi bila velika čast.

Kako se nosite s pritiskom i očekivanjima vezanima uz natjecanje?

Često govorimo, nije to što će drugi misliti i što očekuju od nas, nego što mi očekujemo sami od sebe je najveći pritisak u cijeloj priči. Ipak mi moramo živjeti sa sobom do kraja života, red je da nam postupci budu kako treba. Tako i u ovome, ljudima smo mi izvođači, nekakva prolazna stanica, izvođača će uvijek biti dok je svijeta, ali u našim glavama, ako ne damo sve od sebe, taj trenutak razočaranja u sebe će trajati vječno. Tako da se fokusiramo maksimalno i dajemo sve od sebe u ovoj priči.

Možete li podijeliti neka zanimljiva iskustva ili anegdote iz dosadašnjih proba ili nastupa?

Apsolutno, evo recimo, prva proba za Doru koju smo imali, Sanja je u koreografiju ukomponirala taj jedan pokret koji brat Boris i ja napravimo skupa. Brat ga je napravio i ukliještio ga je živac na dva tjedna, nije se mogao sagnuti i ustati. Nije smiješno jer čovjeka boli, ali umirali smo od smijeha jer se jedva kretao, a nismo ni krenuli. Zatim smo išli na jednu nedavnu probu, Goran je bio bolestan, ali nije nam dao do znanja koliko, ispostavilo se da ima temperaturu iznad 39 pa je poslije probe otišao na hitnu po injekciju paracetamola i kasnije otišao na posao jer mu se nije dalo ležati doma. I možda nama svima najdraža, kada smo snimali drugi album u tri dana, skvotirali smo u nekom stanu gdje nikog nije bilo sigurno 20 godina, spavali smo skupa na krevetu u vrećama jedni pored drugih, u nadi da se još netko neće leći pored nas.

Kako balansirate između kreativnosti i komercijalnog uspjeha u svojoj glazbi?

Za nas je kreativnost temelj svega što radimo. Vjerujemo da autentična glazba uvijek pronađe svoj put do publike. Iako je važno razumjeti što publika voli, trudimo se da naš rado uvijek odražavaju našu osobnost i viziju. Komercijalni uspjeh doživljavamo kao rezultat iskrene povezanosti s ljudima, a ne kao cilj sam po sebi.

Koji su Vaši planovi nakon Dore, bez obzira na ishod natjecanja?

Bez obzira na ishod natjecanja, radit ćemo dalje novu glazbu.

Kako vidite evoluciju svoje glazbe od početaka do danas?

Naša glazba se još više žanrovski razgranala, i sada se nimalo ne ustručavamo. Prije smo ovisili o studijskom satu zbog financija i morali smo raditi “sažetak” ideja koje imamo u glavi, sada imamo potpunu slobodu i vrijeme. Isto tako smo i mi smo sazreli kao osobe, prošli smo puno toga i ljudi nam često govore da se u pjesmama osjeti nekakva težina stihova. Valjda zato što su priče iza njih doista to, teške. Kao dio ledenjaka ispod razine mora.

Kako je pandemija utjecala na Vaš rad i kreativni proces?

Tada smo se masovno vozili na biciklima zbog viška vremena, i u tim vožnjama došli do zaključka da trebamo svoj studio i vlastitu produkciju. Znamo što želimo, znamo kako to treba zvučati, samo se trebamo osposobiti da to i napravimo. Zapravo u to vrijeme sam započela edukaciju o audio inženjeringu, i kroz dvije, tri godine sam pohvatala sve što nam je bilo potrebno, a puno je pomoglo to što smo brat i ja bili studijski glazbenici i autori pjesama drugih izvođača tako da smo puno vremena provodili u studiju, i pohvatali tehničku stranu procesa. Počeli smo sve brže izdavati nove pjesme i dobili smo novi elan za stvaranjem, tako da se može reći da je, paradoksalno s obzirom na situaciju u svijetu, utjecala vrlo pozitivno.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom priprema za Doru?

Najveći izazov je bio sastaviti tim ljudi za svaki element nastupa. Srećom nekako se sve to sudbinski izdešavalo, i oni su se samo počeli pojavljivati u našim životima, ali prvih par tjedana smo glancali ideje koje smo bacali na stol. Mislim da smo već kroz kojih 10 dana od prvog sastanka morali imati prvi koncept koji otprilike opisuje što radimo. Super je to što se sve izdefiniralo prirodno, svojim tokom, u duhu pjesme. Sad se već lakše diše, iako idemo prema onom dijelu koji je zapravo najteži, ali čim smo se “riješili” tih tehničkih dijelova, ovo je sada čisti gušt. Isto tako, da nije bilo pomoći od sjajne koreografkinje Sanje Tek, cijeli ovaj proces bi bio naporniji. Tako da, hvala ti Sanja na svemu.

Kako se nosite s kritikama i kako one utječu na Vaš rad?

Ako su konstruktivne, ako vidimo da bi nas mogle unaprijediti u bilo kojem pogledu, pretvaramo se uho, u svemu treba ići naprijed, apsolutno, ali samo ako to ne znači gubitak onoga što mi jesmo. Razlog zbog kojeg jesmo tu danas je jer nismo dopustili da nas itko mijenja, razvijamo se prirodno svojim tokom i uživamo u procesu jer je to ipak glazba. S druge strane, ako je riječ o negativnim kritikama, tu još više grizemo i dobivamo inspiraciju. Odrasli smo u poprilično nemilosrdnoj okolini i naučili smo naći dobro i u lošem kao način preživljavanja, tako da nam kritike ne predstavljaju prepreku.

Što mislite o ostalim natjecateljima na Dori 2025.?

Neke znamo otprije poput našeg Fenkste i Čivre, neke smo tek upoznali, one koje smo upoznali se čine kao jako dragi ljudi i mislim da je predivno koliko smo raznoliki. Svako je u svome filmu i to je poanta ovog natjecanja, slavimo slobodu duha i različitost. Isto tako prevladava nekakva predivna energija, s obzirom na to da postoji mogućnost da će netko od nas predstavljati našu zemlju na Eurosongu i mislim da smo svi ponosni na sebe i sretni što smo dobili ovu priliku.

Kako provodite slobodno vrijeme nevezano uz glazbu?

Goran se konstantno bavi fizičkim stvaranjem, u slobodno vrijeme nam je osposobio, uredio i adaptirao garažu u kojoj imamo probe, od zidova do podova, bavi se grafičkim dizajnom pored dnevnog posla, i povremeno nas dvoje volimo uzeti bicikle i voziti 50 kilometara po okolici. Mislim da se najviše veseli proljeću da si uredi vrt i stavi klupe. Brat Boris ima dva mala sina i slobodno vrijeme provodi sa svojom obitelji ili provodimo svi skupa kada nedjeljom tradicijski odemo naših roditelja. Koliko uspije, igra igrice, nedavno se krenuo baviti i uređivanjem vrta, ali najviše od svega voli uzeti gitaru i čačkati po novim pjesmama.

PROČITAJTE: Poslušajte pjesmu grupe EoT “Bye, bye, bye” s kojom žele Hrvatsku predstavljati u Švicarskoj!

Ja volim što je više moguće provesti vrijeme vani, obožavam odlaziti u šumu ili šetati do Mrežnice ili kada je vrijeme, kupati se u Mrežnici jer je hladna i ima slapove koji rashlade u sekundi. Mislim da svaki Karlovčan ima najdražu rijeku pored koje voli šetati, moja je Mrežnica. Najviše od svega volim spavati, a kad se naspavam, onda igram kao manijak, ja u jednoj sobi, moj dragi u drugoj, i gdjegod idem nosim sa sobom svoj Nintendo Switch. I knjigu ili kindle. Obožavam čitati, svake godine na Interliberu kupim nove knjige za cijelu sljedeću godinu i time se zabavljam u slobodno vrijeme.

Koji su Vaši omiljeni nastupi s prethodnih Eurosong natjecanja?

Sjajno pitanje, iskreno nadala sam se ovakvom pitanju jer smo veliki fanovi Eurosonga, brat Boris pamti sve to u detalje, od godina do ostalih izvođača svake te godine, ja se samo sjećam osjećaja koje su mi dale određene pjesme. Naravno, naš Baby Lasagna je tu, apsolutno je rasturio nastup, napravio procijep ili portal u dvorani i unio apsolutnu histeriju. Potom, Alexander Rybak s prekrasnom pjesmom Fairytale, još time što on zapravo nije bio pjevač nego violinist, u potpunosti nas je očarala jer ste mogli osjetiti ono nešto što Alexander ima u sebi, zatim, Loreen s pjesmom Euphoria. Kada sam je prvi put čula, lansirala me u susjednu galaksiju. Maneskin su oduševili s pjesmom, stavom, nastupom, zapravo je sve bilo toliko jednostavno u njihovom nastupu, ali vokalna ekspresija pjevača je pojela konkurenciju. Osjetila se kilometraža u njihovom nastupu i stav koji je bio neprobojan. Zatim jedan od mojih najdražih bendova, The Rasmus, nastupali su s pjesmom Jezebel koja je teška romantika, toliko sam bila sretna kada sam saznala, veselila sam se tome kao da je naša pjesmu. Naravno, Käärijä nam je bio fenomenalan, nastup nas je oduševio kao i on jer je jednostavno, na svoj, nama dragi i specifični finski način, fantastično lud i zabavan. Moram spomenuti meni osobno jednu od najboljih vokalnih izvedbi, ako ne i najbolju na Eurosongu, a to je Marija Šerifović s pjesmom Molitva – kapa dolje.

Što biste poručili svojim fanovima i publici koja će Vas gledati na Dori?

Za naše fanove, hvala Vam na silnoj podršci i ljubavi koju nam šaljete, nosit ćemo to u srcima sa sobom na pozornicu i dat ćemo sve od sebe kao da nema sutra. A za dragu publiku, nadamo se da ćete uživati u performansu i postati novi fanovi.

Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak?

Nama je apsolutno sve prošlo glatko i imali smo vrlo ugodnu, brzu komunikaciju i suradnju. Što se tiče dubljeg uvida sve, možemo jedino usporediti 2019., 2020. i ovu godinu, u ostale nemamo uvid, tako da s obzirom na te godine, napredak je vidljiv.

Jeste li zadovoljni načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što biste možda voljeli da se unaprijedi?

Čini mi se, ispravite me ako se varam, da prije nekoliko godina nije bilo toliko emisija poput Ususret Dori, podcasta, gostovanje na HRT Špica i sličnih formata gdje su natjecatelji mogli gostovati, plus, to se emitira i na društvenim mrežama, tako da je to sjajno. Htjeli bismo još takvih emisija i gostovanja za ubuduće jer je jako zabavno s obzirom na to da je sve drugačijeg koncepta, od ozbiljnih tema i dubokih tema, do igara na HRT Špici, što nam je fenomenalno. U tim segmentima se vidi taj ljudski dio natjecatelja i publika se može više povezati sa svojim favoritom, tako da pozdravljamo trud i želimo toga još za natjecatelje.

Kakvo je Vaše iskustvo s produkcijskim timom HRT-a? Osjećate li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu?

I u tom segmentu smo imali glatku i brzu suradnju, dogovorili smo što nam treba, upoznali smo se s većinom tehničara radi lakše komunikacije na licu mjesta i vrlo smo jasni oko toga što nam treba, što nam ne treba, što ćemo koristiti, uvijek smo malo i dosadni. Poučeni iskustvom, uvijek treba jasno verbalizirati oko eventualnih potreba i slično, puno je natjecatelja, puno je koncepata nastupa, ne ostavljamo ništa slučaju, dobro smo pripremljeni. U planu nam je iskoristiti sve moguće od tehničkih mogućnosti Dore, što nam je HRT omogućio, dok je kreativni dio je naš zadatak i nije bilo nikakvih problema oko toga.

Mislite li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong?

Apsolutno, čini se da je ova godina napredak u više pogleda, i to samo treba ići naprijed, i vjerujemo da će tako biti. Smatramo da uvijek ima mjesta za napredak u bilo čemu i trebamo težiti ka tome.

Koliko je, po Vašem mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje? Smatrate li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike?

Sjećam se onog dugog perioda kada je interes za Doru jednostavno nestao, i počelo se sve ponovno buditi mrvicu s Albinom, potom s Let 3 koji su unijeli zabavu u program i s Baby Lasagnom koji je potpuno probudio publiku iz perioda hibernacije što se tiče Dore. Mislim da se tu radi o proširenju glazbenih izražaja, došao je dašak svježine nakon što smo malo zaspali od silnih balada. Nemamo ništa protiv balada, ali Hrvati su strastven i glasan narod, u nekim trenucima smo ludi, i ponekad trebamo nešto da nam pokrene krvotok. Sviđa nam se što napokon pokazujemo tu stranu na kvalitetan način, s daškom zapadnjačkog štiha.

Iz Vaše perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji? Što je, prema Vašem mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju i smatrate li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Čini se kako su ona starija izdanja Eurosonga bila poprilično jednostavna, izvođač i mikrofon, a s vremenom su se dodavali razni zabavni elementi, tu bih istaknula Doris Dragović i Maju Blagdan zbog fantastičnih vokalnih izvedbi. Isto tako mislim da je prošlo ispod radara to da je Prlja iz Let 3 je odličan pjevač, ono što stari Let 3 fanovi poput nas jako dobro znamo, i naravno, Let 3 su bili fantastični. I naravno, dolazimo do Marka odnosno Baby Lasagne koji je apsolutno rasturio. Žao nam je recimo, plasmana Nine Kraljić jer je stvarno izvanredna vokalistica.

PROČITAJTE: Tko je EoT? Ovaj bend s pjesmom “Bye, Bye, Bye” planira zapaliti Doru 2025.

Iskreno, najslabiji plasman, evo to je bila ta 2011. godina zbog koje sam prestala pratiti Doru na neko vrijeme, pjesma u izvedbi Darije Kinzer, tako da mislim da nam je to bio najslabiji predstavnik. Što se tiče Dore, rekli bih da je za uspjeh potrebna kombinacija svega, trenutka, pjesme, malo sreće, poželjno da dobro otpjevate i napravite wow moment s nastupom, i da publika osjeti onaj feeling u želucu – aha, ovo vidim na eurovizijskoj pozornici, ovo bi nas trebalo predstavljati.

Što mislite o tzv. „usiljenim“ favoritima koje se redovito promovira u medijima – uvijek istih pet imena?

Koliko smo uspjeli pohvatati, ova Dora ima puno favorita, ovisi na koju stranu se okrenete, koji portal pročitate i koga pitate. Jako uzbudljivo! Što se tiče toga, uvijek postoji mogućnost da jedan nastup izbriše sve favorite u tren oka, tako da ako se nas pita, do nastupa nitko nije favorit. Recimo to je super kod švedskog nacionalnog izbora za Euroviziju, imaju ih nekoliko i pjesme nisu u potpunosti objavljene do nakon natjecanja, nekoliko dana prije možete čuti samo nekakav kratki preview. I onda je borba za najviši plasman u fokusu na pozornici. Zanimljivi su ti različiti koncepti natjecanja od države do države, možda je ovako malo zabavnije i više u našem duhu.

Koje su, po Vašem mišljenju, top 5 pjesama na ovogodišnjoj Dori i tko bi, osim Vas, trebao pobijediti?

Uvijek volimo reći da s obzirom na to da su izvođači uložili novac, trud, rad i vrijeme u svoje nastupe, bilo bi to fer reći nakon nastupa, i s guštom ćemo reći tko nas je oduševio.