Ecija Ojdanić u Dubrovniku odradila je jedan od posljednjih kazališnih nastupa u godini, i to s dvije predstave na isti dan. Poznata hrvatska glumica i glumac Frano Mašković zaputili su se na tu čarobnu hrvatsku destinaciju avionom iz Zagreba, a Ecija je još jednom nasmijala fanove na Instagramu svojim komentarom uz fotografiju.
“Dosta više kombija, može malo i luksuzno. Dubrovnik, here we come!”, napisala je Ecija Ojdanić u simpatičnoj objavi.
Frano Mašković i Ecija Ojdanić u Dubrovniku izveli “Ništa im neće bit””
Hvaljeni hrvatski glumci u Dubrovnik su se zaputili kako bi publiku razveselili hitom Kazališta Moruzgva pod nazivom “Ništa im neće bit'”.
“Ništa im neće bit’” priča je o praznom gnijezdu, kući iz koje su otišla djeca koja to više nisu, a roditelji se odjednom nalaze sami, jedno pred drugim, prije nego jedno do drugog. Nada, supruga i majka i dalje snažno osjeća djecu, intenzivnom brigom prvenstveno. Ponekad ta briga prelazi u paniku, ponekad u patetiku, a najčešće u smiješne pokušaje kontrole. Dragan, suprug i otac, potpuno drugačije doživljava praznu kuću, vidjevši u tome mogućnost konačno se posvetiti sebi, supruzi i svim stvarima i hobijima koje je odgađao. Uviđajući jedno kod drugog drugačiji doživljaj, međusobno se optužuju i suštinski ne razumiju. Čak i kad su fizički zajedno, nisu prisutni u zajedništvu.
Ecija Ojdanić u Dubrovniku doživjela nekoliko malih “nezgoda” na sceni
Hrvatska glumica, koja je nedavno s kolegama sa seta proslavila zadnju klapu serije “Kumovi”, na kazališnim daskama u Dubrovniku doživjela je nekoliko malih nezgoda koje je rado prepričala fanovima.
“Magična 24 sata u predivnom Dubrovniku.. Dvije izvedbe u krcatom Gradskom kazalištu Marina Držića, publika koja te nosi tijekom cijele izvedbe upoznavanje s predivnom obitelji Mašković, alter drink s legendom i ratnicom Srdjanom, šetnja predivnim Stradunom, jutarnji footing i lekcija da, u slučaju nepredviđenih situacija, glumac ipak mora znati ispričati par viceva…
Na tonskoj probi sve je prošlo odlično, ja s punim i normalnim glasom.
Na početku prve izvedbe, odmah osjetiš da imaš publiku , prate svaki naš dah, smiju se na svaku foru. I meni ajvar, scenska rekvizita, uleti u “krivo grlo”, i počnem kašljati i ostanem bez glasa. Brzom Franovom reakcijom , koji mi je donio času vode, nastavljamo s predstavom.. sve ide kao podmazano .. i odjednom, na pola predstave, rikne ton. Ja na sceni, čekam da mi Sandro da znak da možemo nastaviti, i ništa. Publika plješće, podržava, ali sad već prolaze 2 minute, meni kao vječnost, i ispričam se publici što ne znam ni jedan vic na pamet, smijeh i podrška , zovem Frana da uskoči, Frano i publika u deliriju.. uglavnom, uspiju Sandro i Martin nešto prespojiti, i predstava se nastavi i dovrši u revijalnom tonu.
Druga izvedba, kao po loju.
Eto ti čari kazališne umjetnosti . A Franu i meni, uspomena za cijeli život.”
Ovako je Ecija Ojdanić opisala nastupe u Dubrovniku uz montažu fotografija i snimaka iz tog predivnog grada.
