Glazbenica Alka Vuica svojim je pratiteljima na društvenim mrežama pružila poseban uvid u dugogodišnje prijateljstvo s legendarnom Josipom Lisac. U objavi su zajedno pozirale uz more, a Alka je u opisu naglasila koliko joj znači njihova povezanost.
“Imati Josipu Lisac za prijateljicu tolike godine znači dotaknuti svemir u umjetnosti i umjetnost u svemiru. Hvala ti, Bože, na tom bogatstvu“, napisala je Vuica.
Prijateljstvo su glazbenice pretočile u suradnju. Alka je autorica nekoliko pjesama koje je izvodila Josipa Lisac.
“Ja sam napisala pjesmu Gdje Dunav ljubi nebo i Josipa je htjela da promijenimo Dunav u more, što ja nisam htjela. Dva mjeseca smo vodile razgovore o tome jer meni nije bilo upitno – ‘gdje more ljubi nebo’ – pa zna se, ali ‘gdje Dunav ljubi’, to je pitanje. Svakome je to neko drugo mjesto. Nekome je to Vukovar, nekome je to Beograd, e to je jedan stih i nisam ga dala“, prisjetila se ranije Vuica.
Osim toga, Josipina pjesma Danas sam luda također je Alkino djelo: “Pjesmu Danas sam luda sam napisala za sebe zapravo. Sjedili smo kod Josipe, ona je kuhala ručak i ja sam počela to pjevušiti Karlu na tu njegovu melodiju – Danas sam luda. On kaže: ‘Što je to, kaj je to?’ Ajde brzo kući po tekst, plaćam taksi i ja sam otišla i mi smo po tom tekstu napravili Danas sam luda.”
Obitelj je uživala u vožnji biciklom, a na fotografijama se vidi kako su zastali na plavom mostu iznad rijeke, okruženi zelenilom i prostranim krajolikom.
Obožavatelji su je često povezivali s njegovim ranijim hitom „Cry Me a River” i prekidom njihove veze 2002. godine, no pjevač je sada otkrio da inspiracija nije bila osobna.
Ramsay, koji je nekoć težio 114 kilograma, redovito trči te sudjeluje u maratonima, ultramaratonima i zahtjevnim triatlonskim natjecanjima poput Ironmana.
Kako prenose strani mediji, Camilli navodno smeta pozornost koju Kate dobiva na javnim događanjima, ali i mogućnost da će njezin utjecaj u kraljevskoj obitelji oslabjeti kada William jednog dana postane kralj.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
U suvremenom društvu koje neprestano naglašava važnost društvenih mreža, međuljudskih kontakata i stalne povezanosti, pojam samoće često biva pogrešno shvaćen i doživljen gotovo kao slabost ili neuspjeh. No, samoća u svojoj suštini ne znači izolaciju niti emocionalnu prazninu, već predstavlja iznimno vrijedan prostor za introspektivno promišljanje, samopouzdanje i unutarnji rast. Ona je prilika da se čovjek poveže sa samim sobom, da prepozna vlastite potrebe, želje i granice, te da nauči cijeniti trenutke u kojima nije okružen vanjskim podražajima ili očekivanjima drugih.
Zagrebački umjetnik i florist Saša Šekoranja ponovno je uredio božićni izlog svojeg ateljea u Ulici kralja Držislava 10, a ovogodišnju je blagdansku priču posvetio uspomenama na djetinjstvo i obiteljskim običajima koji su obilježili njegove Božiće. Inspiraciju je pronašao u staroj bakinoj bilježnici s receptima, iz koje je nastala neobična scenografija s medvjedom kuharom, razigranim vjevericama i osvijetljenim božićnim drvcem. Cijela instalacija zamišljena je kao prizor iz kuhinje u kojoj se pripremaju blagdanski kolači, a zahvaljujući pokretnim figurama, izlog djeluje poput malog mehaničkog kazališta.
Projekcijom digitalno restauriranog klasika hrvatske kinematografije, filma Rondo redatelja i scenarista Zvonimira Berkovića, u povodu 60. obljetnice njegova nastanka, u ponedjeljak, 9. studenoga, u prepunom Gradskom dramskom kazalištu Gavella svečano je otvoreno 24. izdanje Zagreb Film Festivala. Festival je službeno otvorila pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Emina Višnić. Uz predstavnike festivala, direktora Borisa T. Matića, izvršnu direktoricu Lanu Matić i programsku direktoricu Selmu Mehadžić, otvorenju su prisustvovala i brojna druga lica iz hrvatskog kulturnog i javnog života.