Možda ste se pitali koji je najbolji sport za vas ovisno u tome u kojoj ste fazi života. Engleski Guardian istražio je koji su sportovi najprimjereniji kojoj dobi.
“Jedan je faktor ključan: uživanje,” rekao im je sportski znanstvenik, profesor John Brewer. “To uživanje može proizaći iz okoline, prijateljstva ili same aktivnosti. Važno je pronaći ono što vas veseli.”
Iako slike vrhunskih sportaša mogu sugerirati da atletske sposobnosti nestaju s 20 godina ili da je tenis besmislen ako niste počeli kao dijete, svaki sport koji pokreće vaše endorfine odgovara vam – bez obzira na dob. No, postoje razdoblja u kojima određeni sportovi imaju veći utjecaj, bilo društveni ili fiziološki.
Djeca: sve i svašta
Svi znamo roditelja koji postaje “privatni vozač” djeteta opsjednutog sportom. Međutim, prema statističkim podacima manje od 50 % djece redovno se bavi sportom. Koji je najbolji sport za malu djecu? Svaki.
Prema zdravstvenim smjernicama, djeca bi trebala tjedno barem 60 minuta provoditi u tjelesnoj aktivnosti.
Tinejdžeri: timski sportovi
Dobrobiti sporta za fizičko i mentalno zdravlje dvostruko su korisne tijekom tinejdžerskih godina. Postoji čak i izravna povezanost između fizičke kondicije i školskog uspjeha, a sport može pomoći u suočavanju s izazovima tinejdžerskog doba.
Nažalost, u ovoj dobi mnoga djeca već sebe kategoriziraju kao “sportski nadarene” ili “nenadarene.” Posebno je teško za djevojke – nedavna studija organizacije Women in Sport otkrila je da je više od milijun djevojaka, koje su se u osnovnoj školi smatrale sportašicama, izgubilo interes za sport u tinejdžerskoj dobi.
Timski sportovi posebno su dobri za tinejdžere zbog građenja međusobnih odnosa s drugom djecom.
20-e i 30-e: tenis
Možda je kasno sanjati o osvajanju Wimbledona, ali 20-e su idealno vrijeme za uživanje u sportu s reketom. “Zabilježili smo veliki porast početnika u dobi od 20 i 30 godina,” rekla je Guardianu Emma Wells, ambasadorica Lawn Tennis Associationa (LTA). “Druženje i boravak na otvorenom ključni su razlozi.”
Posebno je popularan kardio tenis, koji kombinira fizičke koristi tenisa s brzim, energičnim vježbama uz glazbu. Sličniji je teretani nego tradicionalnom natjecateljskom tenisu, a nudi socijalni i fizički aspekt. Dobar izbor su i drugi sportovi s reketom, poput padela.
40-e: trčanje
Realnost 40-ih često uključuje činjenicu da entuzijazam za sport premašuje sposobnost oporavka. “Svi ćemo doživjeti fiziološki pad,” objašnjava Brewer. “Vježbanje može usporiti taj pad, ali ga neće zaustaviti.”
Trčanje je idealno jer se njime možete početi baviti relativno kasno u životu i nastaviti poboljšavati svoje sposobnosti.
Brojne studije pokazuju da redovito trčanje jača zglobove i štiti od osteoartritisa. Trkačka natjecanja kategorizirana su po dobi i spolu, tako da se možete uspoređivati sa sebi jednakima.
50-e: dizanje utega
Uobičajeni savjeti za osobe starije od 50 godina uključuju “aktivnosti niskog intenziteta” poput vožnje bicikla ili plivanja. Iako su i one korisne, aktivnosti koje uključuju opterećenje ključne su jer se s godinama smanjuje mišićna masa, a s njom i snaga, što otežava svakodnevne zadatke.
Dizanje utega možda djeluje zastrašujuće, ali ne morate podizati velike težine kako biste osjetili dobrobiti – cilj je ojačati mišiće, a ne rušiti rekorde.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
