Mnogima se nakon ručka prispava. No ako „pokleknemo“ i odlučimo se na popodnevni drijemež, ljudi će nas obično gledati s podsmijehom. No, prema istraživanjima u tome ne bi trebalo biti problema.
Naime, mnogi ljudi doživljavaju prirodno povećanje pospanosti u poslijepodnevnim satima, a čini se da kratko spavanje usred dana donosi mnoge koristi. Popularni “power nap” povezan je s nizom prednosti, uključujući smanjenje stresa, poboljšanje fokusa i pamćenja te smanjenje krvnog tlaka.
Koliko sna nam je potrebno svaki dan?
Većina stručnjaka slaže se da odraslima za optimalno funkcioniranje treba između sedam i devet sati sna, ovisno o individualnim navikama, dobi i genetici.
Važno je napomenuti da istraživanja ukazuju na to da redovito spavanje manje od sedam sati dnevno može imati negativne posljedice po zdravlje, uključujući povećan rizik od dijabetesa i hipertenzije. Osim toga, manjak sna može značajno utjecati na obavljanje svakodnevnih zadataka.
Neka istraživanja pokazuju da spavanje šest ili manje sati dnevno povećava rizik od prometnih nesreća za 33 posto, a manje od pet sati sna za čak 47 posto. Nesreće i nezgode javljaju se jer manjak sna direktno utječe na kognitivne sposobnosti, kao što su obrada informacija, vrijeme reakcije, prosudba, kratkoročno i dugoročno pamćenje i budnost.
Kada smo umorni, podložniji smo stresu, razdražljivosti i više ljutiti, što može negativno utjecati na našu motivaciju i dovesti do problema s mentalnim zdravljem poput depresije, tjeskobe, agresije i burnouta.
Prednosti drijemanja
Iako naš način života obično ne uključuje popodnevni odmor (za razliku od, na primjer, Španjolaca kojima je siesta neizostavan dio dana), čini se da je za ljudsko tijelo prirodno drijemati – jer većina ljudi osjeća umor otprilike osam sati nakon buđenja.
Nagon za spavanjem nastaje zbog nakupljanja adenozina u mozgu. To je razlog zbog kojeg nas kofein održava budnima – on blokira receptore adenozina. Kofein ostaje u tijelu do šest sati, tako da ga je najbolje izbjegavati poslijepodne.
Što duže ostanemo budni, više adenozina se nakuplja, a mi postajemo pospaniji. Spavanje omogućuje mozgu da “reciklira” ovaj adenozin, čineći nas budnijima i osvježenima.
Koliko dugo treba trajati popodnevni odmor?
Dok spavamo, prolazimo kroz tri faze, od laganog prema dubokom snu. Duboki san je ključan jer je to trenutak kada se tijelo regenerira. Jedan ciklus sna traje oko 90 minuta, završava REM fazom (u kojoj sanjamo) i često uključuje kraće buđenje, nakon čega ciklus ponovno počinje. Ako spavamo sedam do devet sati, trebali bismo proći kroz pet do šest ciklusa.
Pitanje koliko bi drijemež trebalo trajati kako bi donio najveću korist često se istražuje. NASA je provela studiju koja je pokazala da se budnost njezinih pilota povećava za 54 posto, a performanse za 34 posto nakon 26 minuta drijemanja. Istraživanje je zaključilo da je optimalno trajanje drijemeža između 10 i 20 minuta.
Drijemanje dulje od 30 minuta može nas uputiti u dublje faze sna, iz kojih se teže probuditi, a nakon buđenja osjećat ćemo se ošamućeno i pospano ostatak dana. Također, dulje drijemanje može negativno utjecati na kvalitetu noćnog sna.
Za sve koji mogu, znanstvenici preporučuju svakodnevni “power nap” od 20 minuta. No, čak i ako imate samo pet minuta vremena, zatvorite oči jer i kratak odmor može pomoći u smanjenju stresa i opuštanju, čime ćete imati više energije za dnevne zadatke.
U javnom prostoru posljednjih se godina sve češće pojavljuju novi pojmovi kojima se nastoji preciznije opisati ponašanje ljudi u suvremenim društvenim i komunikacijskim odnosima. Jedan od takvih pojmova jest otrovert, izraz koji se još uvijek ne nalazi u klasičnim psihološkim priručnicima, ali se postupno uvriježio u medijskom i kolokvijalnom govoru kao pokušaj imenovanja specifičnog obrasca ponašanja koji nadilazi uobičajene podjele na introverte i ekstroverte. Upravo zbog svoje neformalnosti i novosti, pojam otrovert zahtijeva dodatno razjašnjenje kako bi se izbjegla pojednostavljivanja i pogrešna tumačenja.
U suvremenim međuljudskim odnosima, osobito onima koji se razvijaju i odvijaju u digitalnom prostoru, sve se češće pojavljuju obrasci ponašanja koji nisu jasno imenovani, ali ostavljaju dubok i dugotrajan emocionalni trag. Jedan od takvih fenomena jest orbiting – pojam koji se posljednjih godina uvriježio u psihološkom i sociološkom diskursu kao opis specifične, pasivno-aktivne prisutnosti u odnosima koji su formalno prekinuti ili nikada nisu do kraja definirani. Iako se na prvi pogled može činiti bezazlenim, orbiting je složen i višeslojan oblik ponašanja koji snažno utječe na emocionalnu stabilnost, doživljaj vlastite vrijednosti i sposobnost zatvaranja odnosa.
U svijetu estetske kirurgije, u kojem se granica između medicine, estetike i identiteta svakim danom sve više sužava, rijetki su liječnici koji uspijevaju zadržati jednaku razinu znanstvene preciznosti, profesionalne etike i estetske suptilnosti. Dr. Boris Ivkić jedan je od njih. Kao specijalist otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata, s dodatnim usmjerenjem prema estetskoj kirurgiji lica i vrata, dr. Ivkić pripada generaciji liječnika koji struku ne promatraju kao niz zahvata, već kao dugoročan odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Njegov profesionalni put obilježen je istodobnim radom u funkcionalnoj i estetskoj kirurgiji, što mu omogućuje jedinstvenu perspektivu u razumijevanju anatomije, ali i psihologije lica. U vremenu kada se estetski zahvati često pojednostavljuju, banaliziraju ili svode na vizualni trend, on ustraje na medicinskoj ozbiljnosti i odgovornosti.
U posljednjih nekoliko godina sve češće svjedočimo fenomenu koji se u popularnoj kulturi označava pojmom “no contact” ili prekid kontakta s roditeljima. Taj izraz označava svjesni i namjerni prekid komunikacije s jednim ili oba roditelja, što uključuje prestanak telefonskih razgovora, poruka, videopoziva, izbjegavanje susreta pa čak i blokiranje roditelja na društvenim mrežama. Radi se o odluci koja nije impulzivna niti površna, već rezultat dugotrajnog nakupljanja emocionalnih povreda, zanemarivanja granica i kronične disfunkcije unutar obiteljskog sustava. Za mnoge milenijalce, to nije samo čin ogorčenosti ili buntovništva, već način očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i samopoštovanja.
U trenucima kada razmišljate o tome da uz pomoć detoksa uklonite iz tijela sve što gomilate i počnete iznova, važno je znati da to nije jednostavna fraza za vikend-reset već složen proces koji uključuje tijelo, um i prehranu u dugoročnom smislu. Muškarac koji svoje tijelo shvaća ozbiljno, zna da nije riječ o jednokratnom paketu koji „očisti sve”, nego o razumijevanju što znači detoksikacija, kada je potrebna, koliko je realna i ima li smisla u kontekstu modernog načina života.
Ako si se ikada uhvatio kako razmišljaš o tome da trebaš „ići na dijetu četiri tjedna” u nadi da će sva prekomjerna masa nestati preko noći, vrijeme je da promijeniš pristup. Muškarac koji želi smršavjeti ne mora žrtvovati društveni život, energiju ili osjećaj slobode. Možeš postići rezultat koji traje, a da pritom ne doživljavaš svaku večer kao bitku s tanjurom i vježbaonicom.
Svaki muškarac koji je ikada pogledao svoje tijelo u ogledalu i pomislio da bi mogao više nego što sada jest — da ga treninzi ne iscrpljuju nego pokreću — zna da izgradnja tijela nije samo stvar bezglavog tereta, nego promišljenog odnosa prema sebi.
Supruga Duje Ćalete-Cara još jednom je potvrdila status modne insajderice kombinacijom profinjenih komada luksuznih kuća koji savršeno balansiraju eleganciju i suvremeni stil
