Kad ne bih rekao da sam pobijedio sam sebe, lagao bih. Kad ne bih priznao da sam iznenadio sam sebe i da je moja tvrdoglavost doživjela poraz. Sve što danas mogu reći je – ponosan sam na sebe. A meni je to jako teško izreći na glas. Za ovu pobjedu nije zaslužan nitko drugi nego ja sam. Čovjekova psiha je čudo jedno. Može nas odvesti do neke pobjede, a može nas pokopati žive. Sve ovisi o tome koji smjer odaberemo u svojoj glavi i koliko smo zapravo jaki.
Prije par tjedana rekao sam da ja nisam jaka osoba, priznajem. I dalje to mislim za sebe jer ovo kroz što sam ja prošao je jedan ozbiljan ekstrem. Ovo zahtjeva iznimnu mentalnu i fizičku snagu – ako vam bilo tko kaže nešto drukčije, taj vam otvoreno laže. Nemojte se zavaravati i odmah u početku budite svjesni sebe. U nekim trenucima ovog tretmana, ja sam pomislio da ću morati ići na Velebit čuvati ovce da bih ovo izdržao. Ponajviše zbog posla koji radim i zbog kojeg sam konstantno okružen ljudima, poslovnim ručkovima i večerama. Ne moram vam govoriti koliko je neozbiljno kad ja na poslovnom ručku u Esplanadi umjesto da jedem delicije Ane Grgić Tomić vadim prašak i tablete. Ljudi moji, iz duše vam kažem da su to bili traumatični (i neozbiljni) trenuci ispred klijenata. Ja, glavni urednik, da – ja. Crvenio sam se kao rajčica.
No vrijeme ide, moji živci su išli, a zajedno sa svim mojim traumama i križnim putem, dolje su išle i kile, mast, struk (da ne kažem život [smijeh]). S obzirom na to da su prva dva teksta kroz koja patite moju patnju bila izuzetno čitana i komentirana, te da ste na njih reagirali fantastično do te mjere da ste me zvali na telefon i slali mi poruke, vidim da vam se itekako sviđa kada se o ovome govori iskreno i realno, baš onako kako to zapravo jest, jer nitko nema koristi od toga da sluša bajke. Čak i oni s najviše karaktera priznat će da nije lako.
Ali isto tako, najveća životna istina ove Golgote: čitatelji dragi, vi ćete u 14 dana biti doslovno nova osoba. Ne lažem, to su činjenice. A na tome mogu zahvaliti tretmanu Neinvazivne liposukcije.
Ovo je moj omiljeni remen. Prije dva tjedna mi je bio taman. Aman taman. Sada je između mene i njega više od 5 cm prostora. Više ga ne mogu nositi, jer izgleda(m) smiješno. Traperice skidam tako da ih ne moram ni otkopčati, samo ih skinem kao zmija kožu (smijeh), spustim ih i podignem na jednaki način. Zatvarač i dugmad više ne diram. Doslovno sam došao do situacije kada me ljudi pitaju kad krećem u kupovinu nove odjeće jer ova na meni je vrećasta kao da sam reper iz devedesetih. E, a znate što je najbolji dio? NAJBOLJI DIO JE TO DA SAM POČEO NOSITI MAJICE KOJE ME UVIJEK BILO SRAM NOSITI JER SAM GOVORIO DA SU TO MAJICE ZA MRŠAVE LJUDE I DA NA MENI TO NE STOJI DOBRO. I ovo pišem u jednoj takvoj majici i divim se sam sebi. Najozbiljnije vam kažem. Da vam ne kažem da sam se izbjegavao fotografirati zbog svog izgleda, a sad sam na granici da popustim.
Ljudi ja sam (skoro) ravan. Evo, jesam. Nisam dao 100 % sebe, ali dao sam 90 % sebe u ovo. Na početku sam govorio o tome koliko mi je teško i koliko čovjek mora biti karakter da izdrži. Ali ne samo to, govorio sam o tome kako mi je teško nešto pohvaliti, ali da čovjek treba biti realan. I dalje moj mozak nikad nešto ekstremno neće pohvaliti već će tražiti razumno objašnjenje, ali ja sam danas na nekih 60 % da vam svima počnem skakati po kičmi i da vas sve potjeram da isprobate tretman Neinvazivne liposukcije jer, vjerujte mi, isplati se. Slike govore više od tisuću riječi, zar ne?
Ono što zbilja želim da znate, ponavljat ću to nebrojeno puta ako treba, nakon 14 dana vi zbilja krećete u poseban režim prehrane i na vama je hoćete li nastaviti tim putem ili se vratiti starim navikama. Osobno još nisam donio odluku o tome koji će biti moj smjer. Neću vam lagati, sanjam hamburger – zaboravio sam kojeg je okusa. Nakon prvih 14 dana ono što slijedi je jedan lijepi detox od dva dana te poseban plan prehrane u kojem imate lijepi doručak, lijepi ručak i lijepu večeru. Naravno, ako niste sigurni u sebe i dalje tijekom ovih 14 dana možete posegnuti za posebnim vrećicama, ali, vjerujte mi, neće biti potrebno. Količine hrane koje ćete unositi su dovoljne. Možda ćete pomisliti da su to malene porcije, da vam nedostaje svega, ali nakon nekoliko dana kad uhvatite ritam i kad shvatite da elegantno jedete doručak, ručak i večeru te da vam nisu potrebne 4 kriške kruha uz to, bit ćete sretni sami sa sobom. Dogodit će se taj neki klik u mozgu, a da toga nećete ni biti svjesni. Ovo vam sve govorim iz osobnog iskustva.
Tako da…
Ponavljam još jednom, slike govore tisuću riječi, a ja vas čekam da mi javite vaše rezultate i da zajedno nazdravimo uz jedan dobar, hladan Aperol Spritz.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Doručak može izgledati obilno, a da vas ipak već sredinom jutra ponovno natjera da razmišljate o hrani, posežete za čokoladom, keksima ili nečim iz automata na poslu, no problem pritom nužno nije u tome što ste pojeli premalo, nego u tome što vaš prvi obrok možda nije dovoljno dobro složen.
Margot Robbie ovog je proljeća ponovno bila u središtu pozornosti zahvaljujući filmu “Wuthering Heights”, no jednako su zapažena bila i njezina pojavljivanja na crvenim tepisima. Besprijekorna forma australske glumice mnoge je potaknula da se zapitaju kako izgleda njezina fitness rutina.
Ako ste posljednjih mjeseci barem jednom zavirili na društvene mreže, vrlo je vjerojatno da ste primijetili detalj koji je nekoć bio rezerviran uglavnom za profesionalne sportaše, a danas ga sve češće nose trkači, rekreativci i poznata lica, a riječ je o tankim trakicama koje se postavljaju preko nosa i obećavaju jednostavniji protok zraka, ugodnije disanje tijekom dana, mirniju noć i manje problema s hrkanjem.
Jedna od omiljenih domaćih televizijskih voditeljica, Anja Alavanja Viljevac, proslavila je 44. rođendan baš onako kako bi mnogi poželjeli provesti svoj dan: za stolom, uz obitelj, prijatelje, smijeh i rođendanski desert sa svjećicama.
Fani Stipković i Fernando Hierro danas, 13. rujna, obilježavaju treću godišnjicu braka. Hrvatska novinarka i voditeljica tim je povodom otvorila privatni obiteljski album i podijelila četiri fotografije koje dosad nismo imali priliku vidjeti, a koje prate njihovu priču od intimnog vjenčanja u Meksiku do obiteljskih trenutaka sa sinom Nicolásom Valentinom.
Hana Hadžiavdagić Tabaković još je jednom pokazala da životinjski uzorak ne mora izgledati napadno ni pretjerano. Za ljetni izlazak odabrala je kratku haljinu leopard uzorka koja prati liniju tijela, a duboki dekolte i drapirani detalj oko struka cijelom modelu daju ženstveniji izgled.
Pave Elez servirao je jedan od boljih muških urbanih lookova koje vrijedi kopirati ove sezone. Umjesto kombinacije koja se oslanja na trendovske komade i previše detalja, domaći influencer odabrao je potpuno usklađen adidas outfit u kojem se sportska estetika susreće s opuštenim street styleom.
Jedna od fotografija koja je obilježila zagrebačko gostovanje Hollywood Vampiresa nastala je daleko od pozornice. Dino Jelusić nakon koncerta fotografirao se s Johnnyjem Deppom, a riječ je zapravo o njihovom ponovnom susretu nakon četiri godine.
